Roditeljstvo se ne odnosi samo na metode poučavanja i razvoja djece. Dijete se odgaja stalno i svake minute, u interakciji s obitelji i prijateljima, s vanjskim svijetom. Komunikacija s roditeljima glavni je čimbenik djetetove osobne dobrobiti. Kandidat pedagoških znanosti Arina Mikhailova govori o tome kako nepromišljene izjave mogu naštetiti njegovom razvoju i kako odabrati prave riječi u razgovoru s djecom.
Djeca nisu rješenje
Za rast i skladan razvoj dijete treba određene uvjete. Dijete ima potrebe koje zadovoljavaju roditelji i obitelj. Što su oni?
- Duhovne potrebe – kreativnost, sloboda, neovisnost, ljepota.
- Društvene potrebe – pohvala, potreba, poštovanje, pažnja, uspjeh, status.
- Fiziološke potrebe – za preživljavanje i sigurnost, za preživljavanje.
Problemi u ponašanju i interakciji sa svijetom počinju kod djeteta ako se pojave bilo kakve povrede u zadovoljavanju dječjih potreba. Za njih su odgovorni odrasli – kao ljudi s bogatim društvenim iskustvom. Često su uzrok raznih odstupanja kod djece riječi roditelja, koji možda ne shvaćaju da njihove "nevine" rutinske fraze negativno utječu na djetetovu psihu.
Zamislite malo dijete koje gradi i konstruira piramidu s kockama ili tinejdžera zalijepljenog za gadget. Često u takvim situacijama možete čuti od roditelja: “Nećeš uspjeti. Radije bih radio nešto korisno. A što ja mislim tko si ti?”
Takve izjave obeshrabruju želju za neovisnošću i postavljaju negativnu putanju za osobni razvoj djeteta. A takvih izjava i poruka je ogroman broj. Koje fraze izgovaraju roditelji?
Plavom bojom označeni su najčešće korišteni izrazi.
Riječi i njihovo značenje
Što roditelji kažu – što dijete čuje.
"Nikad ne znaš što želiš?" – “Nemam pravo željeti.” (Potiskivanje želja i potreba).
"Što možeš učiniti? Što možeš bez mene? – „Nije mi važno. Ja sam nitko. Nisam vrijedan. Nisam dovoljno kompetentan. Ne mogu ništa." (Samopoštovanje pada).
“Sva su djeca kao djeca, a ti? Bit ćeš domar. Što će vaša baka/učiteljica/susjedi misliti o vama? Jasno je kod koga je otišao!” – "Bolje je da uopće ništa ne radim." (Usporedbe ne daju djetetu priliku za samorazvoj).
“Glupače! Bez mozga!" – "Ne vole me!" (Uništavanje temelja života, osjećaja sigurnosti).
Nikome ne bi palo na pamet da grdi bebu kada tek uči hodati i ne može. Ali starija su djeca nerazumno podložna povećanim zahtjevima u emocionalnoj sferi, iako u ranoj dobi dijete tek uči komunicirati s okolinom, i baš kao i bebi, stvari mu možda neće ići. To je prirodan proces, a roditelji bi se prema novonastalim problemima trebali odnositi sa strpljenjem i razumijevanjem, gledajući prije svega sebe i svoje ponašanje.
Opasne fraze
Roditelji bi trebali više paziti što govore svom djetetu, jer se neke, na prvi pogled obične fraze mogu protumačiti na sasvim drugačiji način.
- "Pažljivo! Past ćeš!”, “Ne diraj psa, ugrist će!” – "Svijet je opasan, bolje je ne raditi ništa."
- “Hajde brže!”, “Požuri!”, “Začepi!”, “Stani!”, “Javi se!” – “Ti nisi bitan. Morat ćeš se odreći svojih želja zbog mojih.”
- “Nemoj cviliti!”, “Ne vrišti!”, “Nemoj se smijati!”, “Nemoj plakati!” – "Ne izražavaj svoje emocije!"
- “Pa, koliko puta mogu ovo ponoviti?!” – “Ti si budala, ti si gubitnik!”
- “Dječaci se ne trebaju bojati (plakati)”, “Djevojčica treba biti poslušna” – “Muškarac nema pravo na osjećaje”, “Žena je uvijek žrtva.”
- "Zar te nije sram!" – Loš si, nešto nije u redu s tobom.
- “Pogledaj kako je on/ona dobro, a ti?” – “Gori ste od drugih.”
Reci drugačije
- “Čuvaj se”, “Čuvaj se”, “Budi oprezan!”
- “Imam 10 minuta. Koliko ti vremena treba?" (Pokušaj pregovarati).
- “Jesi li vjerojatno umoran?”, “Bojiš li se nečega?” (Pokušajte razumjeti djetetove osjećaje.)
- “Možeš ti to, pokušaj ponovo. Mogu pomoći ako želiš."
- “Uznemireni ste”, “Ljuti ste”, “Imate pravo doživjeti ovo.”
- “Svi griješimo. Pogreška je korak naprijed prema vještini i znanju.”
- "Volim te baš takvu kakva jesi!"
Ne govori ni pod kojim okolnostima
- "Ako ne prestaneš, ostavit ću te i otići!"
- "Srami se!"
- "Zašto sam te rodila?"
- “Zbog tebe su se moj tata (i mama) razveli!”
- "Uzmite primjer iz svog brata (sestre)!"
Promijenite minus u plus
Bolje je ne koristiti roditeljske tehnike s riječju "ne". Negativnu poruku treba promijeniti u pozitivnu.
"Nemojte jesti sladoled!" – “Znam da voliš sladoled, ali ako jedeš previše, mogla bi te zaboljeti grlo.”
"Ne igraj se s hranom!" – “Znam da se voliš igrati, ali moraš jesti hranu, a za igru imaš igračke.”
"Ne bacajte svoje igračke po podu!" – "Ako ste završili s igrom, hajdemo zajedno pospremiti igračke."
"Nemoj ozlijediti psa!" – “Pas se voli maziti. Dopusti mi da ti pokažem kako se nositi s njom."
— Nemojte se svađati! – “Ako te nešto uzrujava, pokušaj to izraziti riječima.”
"Nemoj vrištati!" – "Ako budeš vrištao, neću moći razumjeti što želiš."
— Ne igraj tako! – "Dopusti da ti pokažem kako ovo igrati."
Počnite od sebe
Naravno, većina roditelja ne želi nauditi svom djetetu, ali svatko ima situacije kada se teško suzdržati i pratiti vlastite emocije. U tom slučaju morate se smiriti, duboko udahnuti, popiti vode i otići u drugu sobu. Važno je zapamtiti da odrasla osoba mora preuzeti odgovornost za vođenje razgovora i stvaranje odnosa s djetetom. To je teško, jer je zabraniti puno lakše nego objasniti. No, upravo u prevladavanju sebe očituje se briga za dijete, jer ljubav je djelovanje.