- Djeca u dvojezičnoj obitelji
- Mišljenje logopeda
- Koji je najbolji način organiziranja učenja jezika u dvojezičnoj obitelji?
- Koji će jezik postati dominantan za dijete?
- Utjecaj društva na razvoj dvojezičnosti
- Nedostaci dvojezičnog obrazovanja
Trenutno se sve više razvijaju međunarodni odnosi i interakcije između ljudi različitih kultura i jezičnih skupina. Počele su se stvarati obitelji u kojima mama i tata mogu biti izvorni govornici različitih jezika. Kako će ova situacija utjecati na razvoj djece? Poslušajmo mišljenja stručnjaka.
Djeca u dvojezičnoj obitelji
Kao što znate, djeca vrlo intenzivno percipiraju informacije iz svijeta oko sebe i aktivno uče o njima. Jezik, kao jedna od manifestacija okolnog svijeta, nije iznimka. Dijete postupno shvaća da određena riječ odgovara jednom ili drugom predmetu, pojavi ili radnji. U dvojezičnim obiteljima istim predmetima i pojavama mogu odgovarati različite riječi. Takvo intenzivno treniranje pamćenja više riječi zahtijeva od bebe više koncentracije i strpljenja, ali s vremenom urodi plodom.
Spoznaja da stvari mogu imati različita imena i da postoje različiti jezici otvara velike perspektive ovoj djeci. Doista, djeca iz dvojezičnih obitelji aktivnije razvijaju centar za govor, lakše uče nove nerazumljive riječi i lakše komuniciraju s vršnjacima. Dok uče u školi, djeca uče drugi jezik ne od nule, već imaju svoj vlastiti vokabular. Ako dijete zaboravi pojam u jednom jeziku, može pokupiti sličan u drugom. Kognitivne sposobnosti takve djece su veće.
Ali ponekad se javljaju poteškoće u komunikaciji s roditeljima, budući da je djetetu teško istovremeno svladati dva jezika podjednako, a verbalna zbrka nastaje u terminima i slijedovima konstrukcije rečenice. Prema stručnjacima, takva je zbunjenost prirodna u procesu učenja i nestaje kako dijete raste.
Mišljenje logopeda
Prema mišljenju stručnjaka, do četvrte godine života bolje je da dijete odrasta u jednojezičnom okruženju. To se posebno odnosi na slučajeve kada, na primjer, u “mješovitom” braku otac stranac ne govori dobro ruski. Tijekom razdoblja razvoja govora, neka majka više razgovara s bebom, proširite njegov vokabular. Ako tata jako iskrivljuje riječi na ruskom, to će komplicirati razvoj bebinog govora tijekom njegovog formiranja. Kad dijete poraste, neka otac s njim komunicira korektno na materinjem jeziku, a ne nepravilno na ruskom, kažu logopedi.
Koji je najbolji način organiziranja učenja jezika u dvojezičnoj obitelji?
Morate pokušati stvoriti povoljne uvjete za razvoj govora općenito: posvetite dovoljno pažnje i vremena opsežnim razgovorima s djetetom, nastavi, čitanju knjiga i igrama.
Ako obitelj izabere put u kojem svaki roditelj s djetetom govori svojim materinjim jezikom, dijete će naučiti oba jezika. U isto vrijeme, morate biti spremni da dvojezično dijete može doživjeti "miješanje" jezika. Srećom, ovo je privremena pojava i jezici će se “razdvojiti” kada za to dođe vrijeme. U nekim slučajevima do ovog odvajanja može doći bliže školi, pa čak i u starijoj dobi.
Koji će jezik postati dominantan za dijete?
Dijete iz dvojezične obitelji nalazi se u posebnoj situaciji za svoj razvoj. U ovoj situaciji različiti čimbenici mogu biti važni: količina vremena koju svaki roditelj posvećuje, odnos između mame i tate. Ali prije ili kasnije jedan od jezika će postati dominantan. Najčešće se ispostavlja da je to jezik kojim se govori u govornom okruženju djeteta (vrtić, trgovina, susjedi, igralište i sl.).
Na zahtjev roditelja koji je izvorni govornik stranog jezika, dijete može s njim komunicirati isključivo na materinjem jeziku, čitati lijepo ilustrirane knjige kako se taj jezik ne bi zaboravio. Ali to će zahtijevati stalnu praksu, jer će dijete u životu koristiti jezik većine.
Utjecaj društva na razvoj dvojezičnosti
Treba imati na umu da na razvoj jezika ne utječu samo roditelji, već i društvo. Djetetov materinji jezik postaje jezik društva, a ne samo mame i tate. Iako će djetetu iz dvojezične obitelji biti malo lakše naučiti drugi jezik. Djetetova dvojezičnost bit će podržana ako je okruženo prijateljima koji govore različitim jezicima. Komunikacija s njima pomaže u jačanju vlastitih govornih vještina.
U društvu također može postojati moda za strani jezik. A djeca čak ni iz dvojezičnih obitelji ne mogu savladati svoj drugi jezik na prilično visokoj razini. Mnogo je povijesnih primjera koji opisuju takve situacije, na primjer, ruska inteligencija početkom 19. stoljeća znala je francuski gotovo bolje od samih Francuza.
Nedostaci dvojezičnog obrazovanja
Međutim, unatoč širini znanja koje dijete dobiva, u takvoj situaciji dubina razumijevanja jezika može stradati. Suptilnosti i nijanse govora, složeni govorni obrasci i književna konstrukcija rečenica često ostaju zanemareni. Ako roditelji žele da njihovo dijete i dalje govori dva jezika, a ne samo jedan mješoviti od ta dva jezika, potrebno je uložiti mnogo truda.
U te svrhe postoje posebne škole s produbljenim učenjem drugog jezika; Pronalaženje društvenog kruga na stranom jeziku i putovanja također pomažu u jačanju govornih vještina. Čitanje literature koja je prepoznata kao klasična pridonosi najboljem sagledavanju dubine i ljepote jezika koji se proučava.
Savladavanje bilo kojeg jezika na konverzacijskoj razini neće biti teško ni djetetu ni odrasloj osobi, posebno unutar iste jezične skupine. Da biste to učinili, morate naučiti oko tri stotine riječi i osnovna pravila za konstruiranje rečenica. Ipak, bolje je savršeno poznavati jedan jezik nego nekoliko na konverzacijskoj razini.
Zamolimo naše stručnjake da prokomentiraju koje prednosti imaju djeca iz dvojezičnih obitelji, je li istina da im je lakše svladati druge strane jezike, s kakvim se poteškoćama mogu susresti te “brkaju” li djeca doista riječi i izraze.
Komentari stručnjaka
Julija Borisovna Nikonova, učiteljica, direktorica škole engleskog jezika Windsor, majka dvojezičnog djeteta
Jedna od glavnih prednosti dvojezičnosti je lakoća svladavanja drugih stranih jezika. To su potvrdila i znanstvena istraživanja. I to vidim na primjeru vlastite kćeri. Govoreći i ruski i engleski, lako pamti španjolske riječi i izraze i ponavlja ih autentičnim izgovorom uz minimalan napor. Prema znanstvenicima, ova sposobnost traje s godinama. Dvojezičnost također općenito poboljšava slušno pamćenje djeteta i stvara naviku lakog prebacivanja s jednog zadatka na drugi.
Što se tiče mogućih problema za dvojezične osobe, takva djeca mogu početi govoriti kasnije, na primjer, u dobi od 3 godine (to je primijećeno kod djece naših učitelja koji govore engleski koji žive u Rusiji). To ni na koji način ne ukazuje na kašnjenje u razvoju, itd. Ova djeca jednostavno imaju teži zadatak – savladati 2 jezika odjednom.
Oni također govore o problemu brkanja između dva jezika. Ovo nije sasvim točno. Dvojezično malo dijete ne miješa dva jezika, ono jednostavno zna jednu riječ na jednom jeziku, a drugu na drugom. S vremenom, širenjem vokabulara, to nestaje.
Oksana Stasi, učiteljica i psihologinja, radila s francusko-ruskom dvojezičnom djecom u Parizu, majka dvojezičnog djeteta
Doista, dvojezična djeca lakše uče druge strane jezike već u djetinjstvu. Na primjer, moje dijete je od rođenja razumjelo i govorilo ruski i francuski od svoje 2 godine, lako je savladalo engleski u dobi od 9 (u samo 2 godine učenja!), a sa 12 je, prateći školski program, vrlo uspješno počelo za učenje njemačkog jezika.
Na temelju mog iskustva u radu s dvojezičnom djecom, mogu reći da imaju izvrsno pamćenje i niz raznolikih sposobnosti. Neki od mojih učenika u Parizu, koji su od rođenja govorili 2-3 jezika, prešli su iz prvog razreda francuske škole direktno u treći, dok su pohađali satove ruskog jezika 2 puta tjedno (prema ubrzanom programu obuke), kao i sportske sekcije i kreativni kružoci. I to je, doista, bila želja same djece, a ne njihovih roditelja. Dvojezična djeca su vrlo aktivna. Bilo im je nepodnošljivo sjediti bez posla, nalazili su sebi aktivnosti i težili znanju.
Za dvojezično dijete ne postoji zabuna između riječi iz dva različita jezika. Čuvši tatu kako govori francuski, dijete mu odmah bez problema odgovori na francuskom. Ako se majka umiješa u razgovor, obraćajući se djetetu na ruskom, ono joj ležerno, jednako jednostavno, odgovori na ruskom.
Klasično pravilo za poučavanje dvojezičnog djeteta glasi: svaki od roditelja djeteta mora mu se obraćati na njegovom materinjem jeziku. Tada dijete, ugledavši majku, razgovara s njom na njezinom jeziku, a ugledavši oca, na svom jeziku. S ovim nema problema! Malo dijete može brkati riječi ili ih ne izgovarati, kao što se događa svoj djeci. Ovo nije problem posebno za dvojezično dijete.
Dijete se možda neće sjetiti odgovarajuće riječi na jednom jeziku u pravom trenutku i zamijeniti je riječju iz drugog materinjeg jezika. Ali to također nije problem i ne može se nazvati zabunom. Uostalom, mi, odrasli, radimo potpuno istu stvar ako govorimo dva jezika.
Dvojezična djeca mlađa od 6-8 godina mogu imati poteškoća u prevođenju s jednog materinjeg jezika na drugi materinji jezik. To je zato što se ne može uvijek doslovno prevesti. Prilikom prevođenja s jednog jezika na drugi često riječi zamjenjujemo sinonimima, ostavljajući samo značenje iskaza istim. Djeci dvojezičnoj djeci do određene dobi to je teško. Ali s godinama to dobro nauče. Dakle, ni to nije problem.