Ideja o ranom razvoju djeteta postaje sve popularnija u našoj zemlji. Gotovo svaki dan otvaraju se novi centri u kojima donja dobna granica više nije niti navedena. Ako su prije 20 godina djeca učila čitati i pisati u prvom razredu, sada je uvriježeno mišljenje da je nepoznavanje svih slova engleske abecede u dobi od 2-3 godine već nepristojno. Čim beba počne sjediti, majke počinju razmišljati o tome gdje početi voditi dijete kada nauči hodati.
Zagovornici koncepta ranog razvoja tvrde da je mozak malog djeteta sposoban za mnogo više nego što smo navikli od njega tražiti. “…Lakše je jednogodišnje dijete naučiti čitati nego šestogodišnjaka”, rekao je pedijatar i fizioterapeut Glen Doman, autor jedne od prvih i najpoznatijih metoda ranog razvoja. Opće je prihvaćeno da osjetljivo razdoblje razvoja, kada djeca najbrže percipiraju bilo koju vrstu informacija, traje od rođenja do 6. godine, tj. počinje puno prije škole. Osim neuropsiholoških temelja, sljedbenici ranog odgoja rade i sa sve većim tempom života i zahtjevima koje postavljaju djeca. Želja da se vašem djetetu što brže prilagodi ovom svijetu i postigne uspjeh među svojim vršnjacima u budućnosti određuje potražnju za centrima za rani razvoj.
Prednosti ranog razvoja
Nastava u grupama razvija komunikacijske vještine djeteta i pomaže mu da brzo nauči pronaći zajednički jezik sa svojim vršnjacima.
Suvremene metode prilagođene su stvarnosti današnjice, tako da će informacije koje dijete dobije u razvojnim centrima biti relevantne i razumljive za njega.
“Osnova” za daljnje školovanje, priprema za školu.
Za razliku od ovog stajališta, također se naširoko raspravlja o tome da nije potrebno započeti obrazovni proces od trenutka kada dijete počne samostalno hodati. Među protivnicima ranog razvoja u našoj zemlji je poznata psihologinja, pristaša teorije privrženosti na cijelom postsovjetskom prostoru, Ljudmila Petranovskaja. Prema njezinu mišljenju, sloboda, igra i aktivna interakcija s odraslima, odnosno mamom, tatom i ostalim članovima obitelji, najbolji su temelj za uspješan razvoj u budućnosti. Osim toga, kako kaže Petranovskaya, "zabrinutost za "razvoj" djeteta čini ga da shvati da ono nije toliko potrebno, da su njegovi uspjesi važni." I teško je ne složiti se s ovim. Doista, opterećenost djeteta od prvih godina života i boravak s drugim ljudima, a ne s roditeljima, unutar krugova i sekcija, otuđuje ga od obitelji i u određenom trenutku utječe na psihičko zdravlje djeteta.
Nedostaci ranog razvoja
Fiksacija roditelja na djetetove rezultate. Htjeli-ne htjeli, ambiciozni roditelji uspoređuju vještine svog djeteta s ostalim sudionicima sekcije ili postignućima djece prijatelja.
Nastava s učiteljima najčešće isključuje kontakt s mamom ili tatom. A to je osnovna potreba djeteta.
Djeci je uskraćen element spontane igre. Igre koje se nude različitim metodama predviđaju određeni scenarij, koji ne dopušta djetetu da pokaže svoju maštu.
Najpopularnije metode ranog razvoja
Metoda Marije Montessori
Jedan od najpopularnijih kod nas i u inostranstvu. U Europi postoje cijeli dječji vrtići koji se drže principa učenja svjetski poznatog liječnika i učitelja iz Italije. Glavna ideja na kojoj se temelji rad koncepta talijanskog liječnika i učitelja je besplatno obrazovanje. Dijete mora samostalno upoznavati svijet. Metodologija se temelji na tri ključna koncepta – samoučenje, samoobrazovanje i samorazvoj. Intervencije odraslih u konstrukciji obrazovnog procesa svedene su na minimum, dijete samo bira što mu je u tom trenutku zanimljivo i u kojoj mjeri. Za uspješan razvoj znanja i vještina razvijeno je posebno okruženje blisko svakodnevnom životu, ali dostupno djetetu; obrazovna pomagala i igre usmjerene na razvoj taktilne, slušne i vizualne percepcije. Sve pogreške koje dijete napravi samo ispravlja samostalno, a njegovo se ponašanje ne kritizira.
Metodologija Nikolaja Zajceva
Obuka po metodama inovativnog učitelja iz Sankt Peterburga temelji se na radu s posebnim matematičkim tablicama i kockama, koje pomažu u učenju brojanja, čitanja i pisanja od dobi od dvije godine. Nastava se odvija isključivo na razigran način, koji je djeci razumljiv i zabavan.
Glen Domanova metoda
Američki fizioterapeut razvio je svoju metodu 40-ih godina 20. stoljeća u Americi i prvi je uveo u rad s djecom s različitim stupnjevima mentalne retardacije. Bit njegove ideje bila je pokrenuti djetetov mozak da radi od najranije dobi. Doman je razvio posebne kartice na kojima su prikazane riječi, točke i razni predmeti, koje odrasli pokazuju djeci i izgovaraju ono što vide. Prema pristašama ove tehnike, ako započnete nastavu u prvoj polovici djetetovog života, do treće godine beba će imati bogat vokabular i moći će čitati i brojati. Osim psihičkog stresa, velika se pažnja posvećuje i tjelesnom razvoju djece, jer se, prema autoru, aktivnost mozga potiče, između ostalog, i pokretima. 
Ovo je samo mali dio tehnika koje se trenutno koriste. Postoji veliki izbor pristupa i oblika, glavno je odrediti što je ispravno za vaše dijete. Odvesti dijete u “razvojnu školu” i kojim će se načinom pridržavati odluka je isključivo roditelja i na to nitko ne može utjecati. Iskusni psiholozi i učitelji ističu kako prednosti tako i nedostatke u samoj ideji ranog razvoja.
Kakav god rezultat roditelji željeli – odgajati budućeg nobelovca ili jednostavno dati djetetu priliku da se igra s vršnjacima – ne zaboravite slušati dijete, njegove potrebe i želje.
Sjajno je ako vaše dijete trči na nastavu sa zadovoljstvom, ali ako osjetite jasan protest djeteta, ne morate ga forsirati. Sve ima svoje vrijeme. A nedostatak interesa za obrazovne igre i karte ne znači ništa.