Uspoređivanje djece prilično je česta praksa koja može dovesti do ozbiljnih negativnih posljedica. Može se manifestirati kako unutar obitelji, kada roditelji međusobno uspoređuju svoju djecu, tako i izvan nje, kada se dijete uspoređuje s vršnjacima. Ali zašto ne radi? Shvatimo to zajedno.

Usporedba djece u obitelji

Vjerojatno se svaki roditelj barem jednom susreo s mišlju "vau, ali tvoj brat nije takav" ili "ali tvoja sestra to lako radi!" Doista, koliko god voljeli svoju djecu, naš ih mozak još uvijek nastoji međusobno usporediti, naizgled iz najbolje namjere. Uostalom, glavna želja svakog roditelja je odgojiti uspješno, pametno dijete. 

Međutim, postoje i negativni aspekti uspoređivanja djece unutar obitelji. 

Prvo, uspoređivati ​​djecu je u najmanju ruku nepravedno. Svako se dijete rađa sa svojim skupom kvaliteta i sposobnosti. Svatko može pokazati više interesa i talenta za neko područje. Usporedbom zanemarujemo njihovu individualnost i uskraćujemo im pravo na jedinstvenost. 

Drugo, uspoređivanje djece u obitelji potiče natjecanje među njima, što može dovesti do problema i napetosti u odnosima između braće i sestara. Roditelji uspoređujući svoju djecu stvaraju atmosferu natjecanja umjesto da ih uče međusobnoj suradnji i potpori. 

Treće, uspoređivanje djece može ugušiti njihovo kreativno razmišljanje i individualno izražavanje. Kada roditelji stalno uspoređuju svoju djecu, očekuju da se i ona ponašaju i uspiju na isti način, upijajući pozitivne kvalitete jedno drugoga. Jao, to nije istina. To često može ubiti njihovu jedinstvenost i strast prema onome što vole raditi. Umjesto toga, djeca počinju težiti ispunjavanju tuđih očekivanja umjesto da razvijaju vlastitu osobnost i interese. 

Konačno, stalna usporedba između djece može stvoriti napetost i negativno utjecati na odnos roditelj-dijete. Djeca se mogu osjećati pod pritiskom i krivnjom ako ne žive u skladu s onim što roditelji očekuju od njih. U konačnici, to može povećati udaljenost između roditelja i djece i uništiti povjerenje.

Usporedba djeteta s vršnjacima

Uspoređujući dijete s vršnjacima, mogu se uočiti u biti isti problemi koje smo gore opisali. Ali mi ćemo dodati još nekoliko.

Svako dijete je jedinstveno. Ima svoje individualne karakteristike, talente, sposobnosti i tempo razvoja. Konstantno uspoređivanje s drugom djecom može povrijediti njegovo samopouzdanje i izazvati osjećaj manje vrijednosti.

Također je važno shvatiti da uspoređivanje djece ne pomaže ni roditeljima ni samoj djeci. Roditelji nastoje potaknuti dijete da bude bolje, ali pritom zanemaruju njegova individualna postignuća i talente. Umjesto da razvija djetetove osobne kvalitete i podupire njegove interese, uspoređivanje donosi samo nezadovoljstvo i stres. 

A uspoređivanje djeteta s vršnjacima može dovesti do problema u komunikaciji s tim istim vršnjacima – ipak su oni bolji od mene.Djeca s neadekvatno niskim samopoštovanjem puno teže sklapaju prijateljstva i izražavaju se u društvu.

Kako se istrenirati da ne uspoređujete svoje dijete s drugima

Umjesto uspoređivanja djece, roditelji se mogu usredotočiti na podršku i prepoznavanje individualnih postignuća i sposobnosti svakog djeteta. Možete pomoći djeci da se razvijaju vlastitim tempom i poštujući njihovu jedinstvenost. To će pomoći u stvaranju zdravijeg i pozitivnijeg obiteljskog okruženja u kojem se svako dijete osjeća cijenjenim i voljenim.

zaključke

Uspoređivanje djece je praksa koja ne samo da ne funkcionira, već i šteti djetetu. Ne postoje dva ista djeteta i svako od njih treba individualnu podršku i poštovanje. Prestanimo s usporedbama i usredotočimo se na razvoj svakog djeteta. I samo ih pustite da budu svoji.