Ljubomora je osjećaj svojstven čak i dojenčadi. Francuski psiholog Henri Vallon tvrdi da su djeca od devet mjeseci već sposobna doživjeti ljubomoru prema majci. Razlog za njegovu pojavu kod djeteta je strah od gubitka ljubavi i brige. Iskustva ljubomore iz djetinjstva postavljaju temelj za neurotske poremećaje u odrasloj dobi. Stoga je važno razumjeti uzroke dječje ljubomore i znati kako se s njom nositi. Uostalom, njezina pojava, intenzitet i trajanje ovise o ponašanju majke.
Zašto i na koga su djeca najčešće ljubomorna na roditelje?
Na početku života djeca doživljavaju pasivnu ljubav prema majci. Brigu za nju uzimaju zdravo za gotovo. U ranom djetinjstvu roditeljska ljubav je doista vitalna za normalan razvoj. Do svoje treće godine još se ne odvajaju od majke i doživljavaju sebe kao dio nje. Svako zadiranje treće strane u njezin interes udaljava ih od temeljnog osjećaja sigurnosti. Dijete zahtijeva stalnu pažnju na sebe, ali postupno počinje shvaćati da to ne može uvijek postići. Spoznaja da treba s nekim dijeliti majku rađa strah od napuštenosti, ljutnju što ljubav nije data samo njemu. Javlja se anksioznost koju prati plač ili vrištanje. Emocije straha i ljutnje zajedno čine osjećaj ljubomore.
Glavni razlog za pojavu takvih emocija kod djece je strah od gubitka majčine ljubavi. Budući da je majka najvažniji objekt, postaju ljubomorni na oca. Pokušat će privući pažnju plačem kada ih roditelji ostave same. Ili se pokušajte postaviti između njih kako biste ih odvojili jedno od drugog. Poznati psiholog Sigmund Freud opisao je fenomen dječje ljubomore. Govorio je o tome kako dječaci razvijaju Edipov kompleks – kada su ljubomorni na majku i oca. U ovom slučaju dječak oca doživljava kao suparnika u borbi za majčinu brigu. Kod djevojčica se izražava kompleksom Electra. Ljubomorni su na mamu i tatu, doživljavaju je kao suparnicu. Taj se osjećaj može manifestirati u pozitivnom i negativnom obliku. Pozitivan oblik je kada se istovremeno osjećaju ljubomora i ljubav. Negativno – omogućuje pojavu ljubomore i istovremeno mržnje prema roditelju istog spola.
Često se događa kada se u obitelji pojavi drugo dijete. Djecu karakterizira egocentričnost, pa ne razumiju zašto se pojavio drugi. Potreba za dijeljenjem ljubavi s drugim može biti emocionalno neodoljiva za prvorođenče. Novog člana obitelji doživljava kao zamjenu za sebe i prema njemu se ponaša agresivno. Stariji je ljubomoran na mlađeg, jer se potonjem često pridaje više pažnje. Dovoljno brige i ljubavi oslobodit će djecu ovih destruktivnih osjećaja.
Kako vidjeti ljubomoru kod djeteta?
Njegovo očitovanje može se zamijeniti s nezadovoljenjem bilo koje druge potrebe. Stoga je za prepoznavanje njezinih znakova važno uočiti što uzrokuje negativnu reakciju. Kod bebe se izražava primitivno. Vrištat će, plakati, biti ćudljiv kada majku ometa otac ili netko drugi. U tom slučaju možete ga smiriti samo dodatnom porcijom pažnje. U dobi od dvije godine ta se emocija očituje u obliku ogorčenosti. Ovo je karakterizirano napućenjem usana, odbijanjem igre, nevoljkošću za komunikaciju i lošim raspoloženjem bez vidljivog razloga. Zbog ljubomore, prvorotkinje postaju zabrinutije, odbijaju hranu i omiljene aktivnosti te nemirno spavaju.
Hiperaktivnost je još jedna varijanta manifestacije ove emocije. Ako se ponašanje iznenada promijeni iz poslušnog u nekontrolirano, to može ukazivati na njegovu prisutnost. Agresija prema drugim članovima obitelji također može ukazivati na skrivenu ljubomoru. Važno je shvatiti da to nije loš odgoj ili karakter, već načini privlačenja pažnje. Ekstremni oblik može biti odvikavanje od bolesti. Djeca primjećuju da kada su bolesna, mama i tata ih okružuju brigom, ljubavlju i pažnjom. Bijeg u bolest karakterizira nesvjesna želja za bolešću. Smatra se stanjem u kojem se može dobiti dovoljno pažnje i ljubavi prema sebi. Osim toga, može se manifestirati u neurotičnim reakcijama. To može biti pojava tikova, mucanja ili fobija.
Temperament pojedinca određuje ponašanje kada je ljubomoran. Ako je dijete mirno i uravnoteženo, može postati tjeskobno kada doživi takvu emociju. Vjerojatnost agresije je velika ako je osoba emotivna i nervozno razdražljiva. Da biste dijagnosticirali ovaj osjećaj, možete koristiti metodu bajki i priča. Potrebno je ispričati priču, bajku, sličnu situaciji u obitelji i tražiti komentar na nju. Na primjer, možete napisati priču o obitelji bajkovitih životinja u kojoj su majka, otac, sin ili kći. Scenarij bi trebao reći djetetu da ima novog člana obitelji. Tako će se očitovati djetetova reakcija i možda će mu se dobrovoljno izraziti njegov stav prema takvoj situaciji.
Trebaju li roditelji promijeniti odnos prema djetetu?
Kako ljubomora ne bi poprimila patološki oblik, potrebno je malo promijeniti obiteljske odnose. Pritom je važno ne toliko promijeniti stvarnu situaciju koliko djetetovu percepciju iste. Ne biste ga trebali kažnjavati zbog neraspoloženja ili neprikladnog ponašanja ako je to reakcija na nedostatak pažnje. Također ne biste trebali zanemariti ovu situaciju – to može potaknuti razvoj poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Ako se radi o ljubomori na mamu ili tatu, možete odvojiti vrijeme za igru ili druge zajedničke aktivnosti te napraviti zajedničke planove. U ovom slučaju, beba bi trebala dobiti potrebnu pažnju od svih članova obitelji i osjetiti ljubav od svih svojih rođaka. Ako je nastao dolaskom bebe u obitelj, važno je najstarijem posvetiti istu pozornost kao i prije rođenja brata ili sestre. U ovom slučaju pozornost ne treba dijeliti, već udvostručiti. Također biste trebali provoditi vrijeme ne sa svakim zasebno, već sa svima zajedno.
Majčina reakcija određuje kakvu će strategiju ponašanja njezin sin ili kći odabrati. Ako se majčina pozornost može privući odbijanjem igre, jela, hirovitim ili agresivnim ponašanjem, tada će se ova strategija održati u situacijama kada su briga i pažnja posebno potrebni. Ako dijete shvati da se može osvojiti dobrim ponašanjem i školskim uspjehom, ono će zadržati ovu strategiju i koristiti je za dobro. Stoga bi roditelji trebali primijetiti manifestacije ovog osjećaja i ne zanemariti ga.