Različite mogućnosti učenja prikladne su za učenike s oštećenjem sluha u određenoj situaciji. Koje točno – kaže Natalia Shmatko, učiteljica gluhih, vodeća znanstvena suradnica u Laboratoriju za obrazovanje i složenu habilitaciju i rehabilitaciju djece s oštećenjem sluha Zavoda za odgojno-pedagoški rad.

Program obuke preporučuje PMPC

Do dobi od 7 godina, kada je vrijeme za početak svladavanja školskog kurikuluma, djeca s oštećenjem sluha međusobno se značajno razlikuju po stupnju općeg i govornog razvoja. Neki od njih gotovo se ne razlikuju od svojih normalno čujućih vršnjaka. Drugi se približavaju dobnoj normi u općem razvoju, ali imaju prilično nizak stupanj razvoja govora, a treći znatno zaostaju iu općem i govornom razvoju.

Ali svakom djetetu mora se omogućiti školovanje koje je primjereno njegovim mogućnostima. Djeca se mogu školovati u istim razredima sa čujućim vršnjacima, u posebnim razredima za gluhu ili za nagluhu i kasno gluhu djecu, te prema različitim prilagođenim osnovnim obrazovnim programima (BAOP). Ovaj ili onaj program nudi se roditeljima tijekom sveobuhvatnog pregleda djeteta na psihološkoj, medicinskoj i pedagoškoj komisiji (PMPC) u mjestu prebivališta.

Tijekom pregleda stručnjaci razjašnjavaju različite parametre: stanje djetetovog sluha (gluhoća ili gubitak sluha koji se pojavio u ranoj dobi ili nakon 3 godine); prisutnost dodatnih bolesti i razvojnih poremećaja, njihova ozbiljnost; stupanj općeg i govornog razvoja. Ovisno o svim tim čimbenicima, različiti obrazovni putovi bit će učinkovitiji za dijete koje koristi prilagođeno slušno pomagalo.

Vrsta nastave ovisi o stupnju općeg i govornog razvoja

Učenik s oštećenjem sluha može uspješno učiti u istom razredu s djecom koja čuju ako:

  1. ima razinu općeg i govornog razvoja blizu dobne norme;
  1. dobro razumije normalan usmeni govor (iako postoje rijetki "promašaji");
  1. govori jasno, razumljivo za druge;
  1. zna čitati i pisati tiskanim slovima i razumije ono što čita.

Također je važno da budući prvašići budu psihički pripremljeni za zajedničko učenje, te da članovi obitelji mogu svakodnevno pomagati djetetu. Preporučljivo je uključiti najviše 1-2 djece s oštećenim sluhom u jedan razred. Uz ostale aktivnosti, svakom djetetu mora biti dodijeljeno 5 dodatnih sati za odgojnu pomoć.

Ako dijete s oštećenjem sluha zaostaje u razvoju za dobnom normom, tada će nastava u istom razredu s učenicima koji čuju za njega u pravilu biti neučinkovita. Za punopravno obrazovanje takav učenik treba posebne uvjete. Učeći u posebnom razredu, može savladati isti program kao i čujuća djeca. Istina, učit će po posebnim metodama, dulje, au razredu će biti znatno manje učenika nego u redovnom razredu. Pogledajmo ovo koristeći različite klase kao primjer.

Za nagluho i gluho dijete čiji stupanj razvoja govora još uvijek zaostaje za dobnom normom, ali koje već komunicira detaljnim frazalnim govorom i razumije ga, ali uglavnom ako je to posebno prilagođeno osobitostima njegova razvoja, obuka u prvom odjel je pogodan – za nagluhu i kasno nagluhu djecu, gdje će u roku od 4 godine steći osnovno obrazovanje i pružiti mu potrebnu korektivnu pomoć.

Edukativne rute za školsku djecu s oštećenjem sluha

Ako razina općeg i, što je najvažnije, govornog razvoja djeteta znatno zaostaje za dobnom normom (to jest, ne govori detaljan frazni govor), bit će mu prikladnije studirati u II odjelu – u posebnom razredu za gluhu djecu ili za nagluhe i kasno oglušile učenike. Pritom u prvi razred ulaze djeca koja razumiju i koriste kratke, jednostavne fraze u komunikaciji, a u prvi dodatni razred ona koja zbog nedostatka predškolske pripreme praktički ne govore. U oba slučaja u razredu ne smije biti više od 6-8 učenika. Oni dobivaju isto osnovno obrazovanje kao i čujuća djeca, ali u duljem razdoblju – 5, odnosno 6 godina.

Djeca s oštećenjem sluha mogu značajno zaostati u razvoju zbog prisutnosti drugih poremećaja: teške mentalne retardacije ili lakše intelektualne zaostalosti, značajnog gubitka vida i motoričkih oštećenja. Takvim učenicima više odgovara školovanje u posebnim razredima za gluhe i nagluhe učenike. Osnovno obrazovanje takve djece bitno se razlikuje od obrazovanja djece koja čuju i djece oštećena sluha koja imaju nenarušenu inteligenciju. Djeca ga dobivaju u dobi od 5–6 godina, svladavajući posebne programe u uvjetima prve dodatne nastave (u nedostatku predškolske pripreme) ili prve klase s populacijom od 4–5 ljudi.

Individualni program za posebne prilike

Oštećenje sluha može se kombinirati s teškom mentalnom retardacijom, koja se može komplicirati drugim poremećajima. Prije su takva djeca zapravo bila prepoznata kao "nepoučljiva" i bila su izvan obrazovnog sustava. Sada podliježu obveznoj obuci prema posebnom individualnom razvojnom programu (SIDP). Individualni program usmjeren je na razvoj djetetovih životnih vještina u granicama koje su mu dostupne. Može biti ograničeno na formiranje osnovnih vještina samoposluživanja. Edukacija se organizira među vršnjacima s težim intelektualnim teškoćama, koji ne moraju nužno imati oštećenje sluha.

Prilikom odabira obrazovne rute, stručnjaci i roditelji trebaju se usredotočiti na djetetov potencijalni obrazovni razvoj, stoga je bolje precijeniti njegove mogućnosti nego podcijeniti.

Na primjer, ovo je načelo važno slijediti kada birate između nastave u učionici za djecu koja čuju i u učionici za djecu s oštećenjem sluha. No, posebno morate biti oprezni pri odabiru obrazovanja u redovnom razredu za gluhu i nagluhu djecu i posebnom razredu za učenike sa značajnijim dodatnim teškoćama u razvoju. Ako se može pretpostaviti da je čak i izraženo zaostajanje u mentalnom razvoju uzrokovano nedostacima u odgoju i obrazovanju djeteta, onda je bolje započeti školovanje u redovnom posebnom razredu. Ako se dijete ne može nositi sa svojim programom, tada se može bezbolno prebaciti na obrazovni put koji uključuje svladavanje jednostavnijeg programa.

Stručnjaci koji su poučavali dijete prije škole i pregledali ga u PMPK moraju objasniti roditeljima svoju preporuku određenog obrazovnog smjera za njihovog sina ili kćer. Važno je da roditelji poslušaju mišljenje stručnjaka, ali ipak konačni izbor ostaje na obitelji.

Fotografija: Collection/iStock