Događa se to kad prestane veza između muškarca i žene, započne pravi rat u kojem im je vlastito dijete glavno oružje i štit. Supružnici izlivaju tone bijesa i ogorčenja, vuku bebu po sudovima, prijete jedni drugima zabranama komunikacije s djetetom. Sve se to radi s jednim ciljem – zgaziti, poniziti bivšeg ljubavnika i nanijeti mu bol. Ali je li prihvatljivo manipulirati djetetom u tim svađama?
Je li želja da zadržite svoje dijete dobro ili osveta?
Tijekom razvoda, nažalost, glavne emocije koje preplave muškarca i ženu su ogorčenost i gorčina. Zato se mnogi postupci odraslih, inteligentnih ljudi u tako teškim vremenima ne mogu nazvati ispravnim. Često za dijete nastaju pravi ratovi, kao i pokušaji da se ucjenom prekine komunikacija s drugim roditeljem:
- Uzimanje djeteta za sebe je način da pokažete cijelom svijetu "Ja sam dobra osoba, a moj bivši partner je lažov, izdajica i nitkov!" U većini slučajeva takve manipulacije koriste žene. Zaobilazeći moral, očita je borba za javno mnijenje.
- Odnos između oca i djeteta stavlja se na vagu pod egidom: “Ako ga želiš vidjeti, plati alimentaciju, plati nam (moj) ljetovanje, kupi skupe darove za cijelu obitelj itd.” Takvim se trikovima služe mnoge majke.
- Otvorena ucjena s ciljem osvete, da stvari budu gore. Roditelj manipulira djetetom radi dobivanja moralne zadovoljštine. “Povrijedio si me, sada ću ti uzvratiti istom mjerom!” – ovako majka ili otac umjetno simuliraju situaciju u kojoj stječu moć nad bivšim supružnikom, čineći ga ovisnim o svojim hirovima.
Za razvedenu, slobodnu ženu dijete je glavni cilj života. Duboko u svom srcu, ona vjeruje: ako nije uspjela postati voljena u paru s muškarcem, sve što joj preostaje je biti majka puna ljubavi. Najtužnije je što se ovdje najčešće ne uvažavaju želje djeteta. Majka ga previše štiti i voli, ne dopuštajući njegovoj maloj osobnosti da ojača i potpuno se razvije.
Čovjek koji želi uzeti dijete i sam ga odgajati često u njemu vidi, ako ne smisao života (koji se raspada u paramparčad nakon razvoda od žene), onda nastavak svoje vrste. Ako se radi o dječaku, očev interes je zajamčen. To je nasljednik na kojeg možete prenijeti svoj posao (htjeo on to ili ne).
Negativni odnosi: razlozi za ucjenu
Žene najčešće pribjegavaju takvim metodama jer su njihovi postupci vođeni emocijama. Tijekom razvoda to je obično ljutnja i agresija. Ucjena je prvorazredno, iako sramotno, sredstvo osvete za sve isplakane suze, za bol i slomljeno srce. A ako se brak razvrgne zbog muževljeve nevjere, osveta će najvjerojatnije biti porazna. Zaslijepljena ljutnjom, žena neće moći uzeti u obzir želje i interese vlastitog djeteta.
Manipulirajući bivšim partnerom uz pomoć onoga što je najvrjednije, osoba stječe vlast nad njim i doživljava zadovoljstvo, smatrajući to kompenzacijom za svu prouzročenu patnju. U biti, radi se o banalnom egoizmu, koji se više ne može kontrolirati. Ponekad doseže neslućene granice: jedan od roditelja zahtijeva da mu prepiše stan u zamjenu za susrete s vlastitim djetetom ili da plati značajnu novčanu naknadu, "Inače ću tvom djetetu reći kako si odvratna osoba!"
Kako se dijete osjeća u ovoj situaciji?
Kada se odnos između roditelja pokvari, njihova djeca su ta koja prva pate. Oduzima im se ono najdragocjenije – obitelj i stabilnost. A ako smo već kod ucjene, tu je i tatina ili mamina ljubav, uobičajeni krug rodbine.
Dijete osjeća svu srž krize u odnosu roditelja i postaje pravi talac okolnosti. Ali djeca nisu vlasništvo, a ni subjekt robno-tržišnih odnosa! Oni su živi ljudi, sa svojim osjećajima i iskustvima. Djeca gledaju svoje krvne hranitelje, čuju isječke fraza i razumiju (iako na vlastitoj djetinjastoj razini) da ih odrasli tretiraju kao svoje omiljene lutke – lijepe, ali slabe volje. Boli ih spoznaja da su marionete u rukama najbližih. Na toj osnovi djeca često postaju povučena, a njihov psihički razvoj je inhibiran.
Svaka beba voli i mamu i tatu, čak i ako se jedan od njih može nazvati neodgovornim i nesretnim. U uvjetima ucjene, dijete će doživjeti značajnu nelagodu i počet će lagati kako bi zadovoljilo svakog od roditelja, skrivajući pravo mišljenje o trenutnoj situaciji u svom srcu. Ne biste trebali svom djetetu nametati stanje dualnosti, učiti ga da skriva svoje osjećaje ili ga prisiljavati da zadrži stav osude prema jednom od roditelja. To neće dovesti ni do kakvog dobra.
Posljedice ucjene za dječju psihu
Ucjena povezana s ograničavanjem komunikacije s jednim od roditelja prepuna je najmračnijih posljedica. Na primjer, djevojka koja je odrasla bez oca (na inzistiranje svoje majke) imat će malo iskustva u interakciji s muškarcima. Za nju će oni biti tajanstvena, neshvatljiva stvorenja. Sasvim je moguće da će cijeli život tražiti sliku oca-muža, zaroniti u odnose sa starijim muškarcima ili zanemarujući klasične obiteljske stavove, usvajajući iskustvo svoje majke, koja toliko mrzi svog oca.
Nerijetko su neugodan prizor i sinovi koji su od djetinjstva lišeni pune brige svojih očeva. U mnogim slučajevima to su prestarjeli mamini dječaci, s puno kompleksa i dubokim nerazumijevanjem što je muškost. Često majčine priče u duhu “svi su ljudi isti” uzimaju zdravo za gotovo i već u odrasloj dobi ne teže ispravljanju karaktera i osnivanju obitelji ili prvom prilikom izbjegavaju odgovornost.
Često se događa da odrasla djeca za sve svoje osobne nevolje krive bivše ucjenjivače. Kao, kad bi imali priliku održavati stalnu komunikaciju s roditeljem, život bi im krenuo sasvim drugim scenarijem. Nitko neće znati hoće li to zaista biti tako, ali takav inat zauvijek ostaje u srcu.
Prisutnost i majke i oca iznimno je važna u životu djeteta. Tek tada će moći izrasti u punopravnu osobu, bez ogromne količine strahova, sumnje u sebe i duboko ukorijenjenih zamjeranja.
Nedostatak komunikacije: što učiniti ako ne smijete vidjeti svoju djecu?
Uvijek se možete obratiti sudu, koji će odrediti redoslijed sastanaka u određene dane. Ako je sud donio pozitivnu presudu, a drugi roditelj to sprječava, preporučljivo je upotrijebiti prisilne mjere (u skladu s člankom 66. Obiteljskog zakona, dio 3.) kako bi se sudska odluka bez greške izvršila – sve do premještaja djeteta roditelju koji živi odvojeno. Moguće je spojiti ovršitelje.
Naravno, ako je jedan od roditelja zabrinut zbog nedoličnog ponašanja drugog (npr. otac dolazi na susrete s djetetom pod utjecajem alkohola ili droga), tada se može pojaviti i na sudu s tužbom, a na temelju članka 73. Obiteljskog zakona ograničiti roditeljska prava nemarnog bivšeg bračnog druga. Susreti će biti mogući samo uz prisustvo odobrenog pokrovitelja ili predstavnika organa starateljstva.