Djeca odrastaju, ali se i dalje igraju igračkama, sanjaju o prinčevima i ne žele preuzeti odgovornost za vlastite postupke. Možda su to znakovi nezrelosti?
Uloga roditelja u razvoju infantilizma kod djece
Dogodilo se da starija generacija uvijek grdi mlađu – i oni se pogrešno oblače, i ponašaju se neprikladno, i općenito, mladi su nekada bili potpuno drugačiji. Većina ovih tvrdnji je donekle pretjerana, ali ima istine u njima. Mladi našeg vremena imaju jedan nedostatak – to je njihova nevoljkost da odrastu, odnosno infantilnost. I tu činjenicu prepoznaju ne samo učitelji, psiholozi i roditelji. Sličan problem postoji iu odnosima mladih supružnika, kada je jedan partner nezadovoljan nezrelošću drugog. Štoviše, ne radi se o tjelesnom obliku infantilizma, već o mentalnoj retardaciji koja može nastati zbog nedostatka kisika tijekom poroda, kao posljedica metaboličkih poremećaja i drugih fizioloških problema. Govorimo o psihološkoj infantilnosti. I premda to ni na koji način nije povezano s naslijeđem ili procesom rođenja, krivci za njegov razvoj u većini slučajeva su roditelji.
Formiranje djeteta: kako prepoznati simptome infantilnosti?
Infantilizam u djetinjstvu nije problem mentalnog razvoja, već oblik emocionalne nezrelosti. Njegovi simptomi su: nesamostalnost, želja za radom, ali i odgovornost za vlastite postupke. Ovom popisu možete dodati i: nepažnju, naivnost, promjene raspoloženja, kao i površne interese – osobine svojstvene djeci. Ali ako se u dobi od sedam godina takve karakteristike djeteta smatraju normom, onda nakon sedamnaest to već može biti problem.
Gotovo je nemoguće otkriti znakove infantilizma u dobi od 10-12 godina. Njegove manifestacije postaju uočljive oko četrnaeste godine, kada se u procesu formiranja djeteta uočavaju znakovi sazrijevanja i ono pokušava učiniti više od onoga što želi. Na primjer, pospremati svoju sobu ili pomagati majci u kućanskim poslovima. Kako tinejdžer postaje stariji, popis njegovih obaveza raste, a uz to se povećava i odgovornost za vlastite postupke.
Ali u nekim slučajevima, formiranje djeteta događa se prema drugom scenariju, au adolescenciji se nastavlja ponašati kao malo dijete. Tijekom nastave takva djeca više vole druge aktivnosti od učiteljevih objašnjenja – razgovor sa susjedom na stolu, bojanje bilježnica i mnoge druge stvari koje nisu povezane s obrazovnim procesom. A kod kuće, umjesto zadaće, satima “vise” na internetu ili samo spavaju.
Infantilna djeca ne samo da ne žele pomoći svojim roditeljima, već se, naprotiv, vrijeđaju što odrasli ne udovoljavaju njihovim željama, na primjer, ne kupuju sve što djeca žele. A ako moraju objasniti razlog kašnjenja ili neizvršavanja zadatka, smišljaju djetinjaste izgovore poput: “Pao sam, poderao hlače i morao sam se vratiti.”
Odraslima je takvo spontano ponašanje isprva drago, pa čak i dirljivo, no nakon nekog vremena žale se: “Moj sin je u tridesetima, a još uvijek živi na račun roditelja.” A uzdržavat će ga i dalje roditelji jer mu ovakvo stanje stvari sasvim odgovara. Nema naviku raditi i odgovarati za svoje postupke. Usput, ovo je glavna opasnost od infantilizma. Ljudima koji su ostali u djetinjstvu teško je doći do dobrog položaja jer to zahtijeva visoku razinu odgovornosti.
Osim toga, infantilni ljudi se jako boje legitimizirati svoje veze, pa više vole građanski brak nego pravni brak. Osim toga, oni ne žele imati djecu – to je tako problematično! Bilo bi bolje imati psa, a i onda bi bilo lijepo da još netko šeta s njim.
Uzroci nezrelosti djeteta
Koji su razlozi za pojavu psihološke infantilnosti? Postoji mišljenje da je krivac… pretjerano blagostanje. Mladi ljudi, koji imaju sve, od skupih telefona do prestižnih automobila, ne postavljaju ciljeve koje treba postići. Pa ipak, ovdje je presudan stav roditelja. Ako od djetinjstva potiču takve karakteristike djeteta kao što su neovisnost, kao i neovisnost, malo je vjerojatno da će dugo ostati u djetinjstvu. Naprotiv, ako je dijete “ugušeno” roditeljskom ljubavlju, neće biti previše pod stresom u odrasloj dobi. Zašto, ako odrasli sve rade umjesto njega?
Ako roditelji u određenom trenutku ne stanu i prestanu prezaštićivati svoje dijete, psihička nezrelost je zajamčena. Pogotovo ako je beba:
- jedina i dugo očekivana, za koju su roditelji spremni "razbiti";
- najmlađi u obitelji s mnogo djece – u ovoj situaciji o njemu se brinu ne samo roditelji, već i starija djeca;
- bolesnih ljudi, koje odrasli žele zaštititi ne samo od opasnosti od bolesti, već i od raznih vrsta stresa.
Rizik od razvoja infantilizma izuzetno je visok među potomcima bogatih pojedinaca. Roditelji postavljaju previsoko letvicu koju dijete ponekad ne može dostići. Stoga se povlači pred bilo kakvim poteškoćama, bojažljivo se osvrćući na odrasle.
Druga krajnost u odgoju djece od strane bogatih roditelja je kada svoju djecu namjerno navikavaju na luksuz, osobno im usađujući netrpeljivost prema fizičkom radu.
Kako se nositi s infantilnim karakteristikama djeteta: savjeti psihologa
Postoji li bojazan da bi dijete moglo postati infantilno? Tada morate poduzeti hitne mjere. Štoviše, u ranoj fazi infantilizma, psiholozi predviđaju dobar rezultat, koji će se postići radnom terapijom i važnim, i što je najvažnije, odgovornim zadacima. U posebno naprednim slučajevima možda će vam trebati pomoć psihologa, ali ako još nije došlo do toga, možete pokušati koristiti sljedeće preporuke:
- Potičite glavne karakteristike djeteta – marljivost i samostalnost. Ako tinejdžer odluči napraviti juhu, ali umjesto toga ispadne pire, ne smijete mu se smijati, naprotiv, svakako ga treba pohvaliti! I usput, ne samo zbog želje da pomognem mami, već i zbog pripreme večere. I usput možemo reći da će juha biti još ukusnija ako u nju stavite manje povrća.
- Ako je moguće, više komunicirajte s djetetom – razgovarajte, pokušajte steći njegovo povjerenje. Infantilna su djeca previše dojmljiva, pa lako mogu pasti pod utjecaj loših društava, što će dovesti do neželjenih posljedica.
- Napravite popis zadataka koje vaše dijete može obaviti. To će ga vratiti u stvarnost i neće mu dati priliku da “lebdi u oblacima”. Potreba za obavljanjem poslova natjerat će ga da planira svoj dan i preuzme odgovornost za svoje postupke.
- Ako se društvena formacija djeteta do sedme godine još nije dogodila i ono nije spremno za školu, bolje je pričekati još godinu dana, a zatim ga poslati u obrazovnu ustanovu s već formiranom psihom učenika.
- Roditelji bi trebali znati da se infantilna djeca razlikuju po svojoj romantičnosti. I preporučljivo je dječji interes za pronalaženjem avantura usmjeriti u pravom smjeru. Sanja li vaše dijete o planinarenju? Možete ga prijaviti u turističku sekciju. I uopće nije važno što će mali "Kolumbo" umjesto u daleke zemlje otići u obližnji park. Glavna stvar je da će ovaj izlet pomoći sanjaru da siđe s neba na zemlju. Uostalom, tamo će dijete naučiti kako zapaliti vatru, nabaviti hranu i kretati se šumom. To će biti najbolja priprema za buduća putovanja.
Zadatak odraslih je pripremiti dijete što je više moguće za odrasli život – ono mora naučiti brinuti se za sebe, donositi odluke i živjeti u interakciji s drugim ljudima.