Grickanje noktiju u djetinjstvu problem je mnogih roditelja, a često je izuzetno teško eliminirati ovu lošu naviku. A za mnoge odrasle to se uopće ne smatra razlogom za zabrinutost, oni to tretiraju kao maženje za djecu, vjerujući da će sve nestati s godinama. Ali u međuvremenu, takve loše navike, kao posljedica kroničnog stresa ili negativnih emocija potisnutih u sebi, mogu ostati s osobom cijeli život, što dovodi do nemara u izgledu i zdravstvenih problema.
Zašto bismo ih svrstavali u loše navike?
Naravno, stalno grickanje noktiju vrlo je neugledno, a kako djeca odrastaju, često imaju problema sa zdravljem i prilagodbom u društvu vršnjaka, gdje ih se može zadirkivati. A često je grickanje noktiju simptom stalnog stresa ili neurotičnih reakcija, neizraženih emocija. Ovo je svojevrsni pokušaj "pojesti stres" vlastitim dijelovima tijela, stvarajući lošu naviku. Uz to, mogu postojati navike povlačenja kose, grickanja usne ili izvođenja drugih stereotipnih radnji; to je vrsta rasterećenja živčanog sustava.
Prema stručnjacima, takve loše navike smatraju se prijenosom negativnih emocija na tijelo, mučenjem za bilo kakve prekršaje. Krivica može biti ponašanje roditelja i njihovi prijekori, psihološki pritisak, česte kazne za šale, grub odgoj ili njegovo potpuno odsustvo, ravnodušnost prema djetetu. Loše navike nastaju i nametanjem djetetu mišljenja roditelja o nečemu, usporedbom djeteta s drugom djecom u negativnom svjetlu i još mnogo toga.
Dječje emocije i njihova manifestacija
No, ne samo roditelji mogu biti uzrok grickanja noktiju, sama djeca i njihove skrivene emocije mogu postati ključni čimbenik u razvoju problema. Nerijetko je negativnost uzrokovana u odnosu na samoga sebe ako je dijete nezadovoljno vlastitim ponašanjem, reakcijama ili postupcima, a oni kod njega izazivaju mješovite ili negativne osjećaje i emocije. Često se njihova iskustva čine beznačajna i neozbiljna, ali su za djecu, zbog njihove dobi, vrlo uzbudljiva i teška. Mogu biti povezani s posjetom vrtiću ili školi i komunikacijom s vršnjacima, starijom djecom ili učiteljima. Stoga se povlače u sebe takvim monotonim radnjama koje odvlače dijete od cjelokupnog vanjskog svijeta, usmjeravajući neku vrstu „destruktivne“ energije na vlastite nokte. Roditelji ne bi trebali zanemariti takve navike, ne samo zbog patnje kože prstiju i noktiju, već i zbog psihičkih i živčanih problema.
Što fali grickanju noktiju?
Ako se ne dotaknemo čisto psihičkih i socijalnih problema, govoreći samo o medicini, nokti jako pate, rastu nepravilnog oblika, koža na prstima je upaljena i stalno ozlijeđena, česti su nokti i infekcije. Takvi nokti mogu se lako ozlijediti, mrviti i zaraziti gljivicama, zbog čega njihov rast još više trpi. Ispod noktiju nakuplja se prljavština čije gutanje može dovesti do crijevnih infekcija, helmintijaza i poremećaja mikrobne flore.
Problemi s usnom šupljinom nisu ništa manje česti – stradaju zagriz i caklina zuba, desni i usana, a česti su i upalni procesi u parodontnim tkivima, na sluznici usta i crvenom rubu usana.
Kako pomoći djeci?
Važno je shvatiti da navike koje su se stvarale mjesecima, pa čak i godinama, neće nestati preko noći, pa se djeca moraju postupno odvikavati od takvih aktivnosti. Važni su strpljenje i upornost, ali bez pretjeranog psihičkog pritiska, a još manje tjelesnog kažnjavanja ili bilo kakvog nasilja nad djetetom. Od takvih postupaka djeca se samo više povlače u sebe i padaju u svoje loše navike.
Važno je razmisliti o tome što djecu muči i otkriti prave uzroke problema. Kada se to utvrdi, potrebno je sustavno raditi na otklanjanju uzroka problema, proces može biti dug i težak, ali ne smijete odustati. Ponekad razlog leži na površini – to je nedostatak pažnje prema djeci, a zbog takvog ponašanja privlače pozornost odraslih, a ako izostane odgovarajuća pozornost, takav postupak pomaže da se smire.
Savjeti za roditelje
Važno je da roditelji prate raspoloženje i stanje djeteta, te bilježe i najmanje znakove stresa i tjeskobe. U ovom periodu važno je bebi posvetiti više pažnje i pokazivati više ljubavi i pažnje. Ako je dijete već dovoljno odraslo, možete ga uključiti u zajedničke poslove po kući ili kućanstvu, ili se baviti kreativnošću ili ručnim radom. Zbog toga roditelji mogu preusmjeriti energiju živčanog sustava u drugom smjeru, što pomaže smirivanju živaca i poboljšanju raspoloženja. U razdoblju koncentracije, ako su vam ruke zauzete i misli usmjerene na jednu stvar, nema vremena za stavljanje prstiju u usta i grickanje noktiju.
Ako su to roditelji beba, dopušteno je za njih kupiti posebne igračke s punjenjem koje su ugodne na dodir – mogu se zgnječiti i maziti. Dizajneri i transformatori nisu ništa manje korisni, oni dugo zaokupljaju djetetovu pozornost. Načelo rada takvih igračaka slično je ručnom radu – ruke su zauzete i misli također, djeca se odvraćaju od loših navika. Ali u teškim slučajevima, ako kućni lijekovi ne pomognu, roditelji se mogu obratiti psihologu koji će provesti niz testova i predavanja s djetetom, pomoći u zamjeni navika korisnijim, a također će pomoći u prebacivanju pažnje, ublažavanju stresa i tjeskobe. Kako nastava bude napredovala, stručnjak će pomoću pitanja saznati djetetove probleme, o kojima će potom detaljno ispričati roditeljima.
Što još možete učiniti da pomognete svom djetetu?
U mnogim slučajevima mogu djelovati pozitivni primjeri i motivacija, stvaranje posebnih uvjeta – nagrada ili ostvarenje sna na određeno vrijeme bez loše navike. Što više djeca žele svoju simpatiju, to će biti motiviranija brinuti se za sebe. Djevojčicama može dobro doći manikura s majkom, šteta bi bilo pokvariti je zubima. Dječacima mogu pomoći razni podsjetnici i jastučići za ramena, koji će im poslužiti kao svojevrsni signal svaki put kad se stavi prst u usta da to ne smiju činiti.