Kada se dijete pojavi u obitelji, odrasli stvaraju uvjete za njegov život i razvoj. Oni mu organiziraju život, školuju ga i obučavaju. Odnosi u obitelji između njezinih članova mogu biti vrlo različiti – topli i suzdržani, bezbrižni i bliski, složeni i sukobljeni. Njihov karakter ovisi o mnogim čimbenicima. Među njima su komunikacija između mladih roditelja, ljubav, razumijevanje i podrška, karakteristike odgoja u obitelji djece, individualne kvalitete svake osobe, obiteljski ciljevi, uloge, ideje i očekivanja za vlastitu djecu.
Tijekom života ljudi teže unutarnjem skladu, a obiteljski odnosi topli, bliski i puni povjerenja. Ljubav je sila koja pomaže u očuvanju i održavanju topline komunikacije ne samo između odraslih, već i između roditelja i djece.
Što znači voljeti svoje dijete? Mnogi roditelji oklijevaju pri odgovoru na ovo pitanje. Neki pokazuju ljubav uz pomoć skupih darova i materijalne sigurnosti – zanimljiva putovanja na daljinu, uzbudljive događaje i praznike, modernu odjeću, putovanja i igračke. Drugi odrasli radije školuju djecu – šalju ih u razne sekcije i klubove, uvode u učenje stranih jezika, vode ih na natjecanja, osiguravaju sudjelovanje na natjecanjima i događanjima. Ima roditelja koji pokazuju ljubav kroz emocionalnu stranu – podržavaju dijete u svim nastojanjima, reagiraju na sve što mu se događa u životu, pokušavaju kontrolirati procese učenja i komunikacije, brinu se da se ono uvijek osjeća dobro, rješavaju probleme, pokušavaju da bi život bio lagan i bezbrižan.
S obzirom na sav trud roditelja da pokažu ljubav, često se događa da se djeca ne osjećaju voljeno. To zbunjuje odrasle i tjera ih da se zapitaju što rade krivo. Zašto djeca mogu biti uvrijeđena i ne osjećati ljubav starijih, unatoč naizgled povoljnim uvjetima života i odgoja, saznat ćete ako pročitate ovaj članak.
Odrasli često viču na djecu
Roditeljstvo nije lako. Tijekom života djeca prolaze kroz nekoliko kriza povezanih s dobi, koje mogu utjecati na psihu i promijeniti ponašanje. Ponekad te promjene kompliciraju odnose i komunikaciju u obitelji – djeca se ne pokoravaju, krše pravila, brane svoje mišljenje i griješe. Svi ljudi imaju emocije i ponekad odrasli, kada izgube kontrolu nad svojim izražavanjem, viču na djecu. Destruktivan utjecaj vrištanja dokazali su stručnjaci – kada je ono konstantno. Plač nije uvijek u stanju natjerati dijete da promijeni ponašanje, najčešće ukazuje na to da je odrasla osoba izgubila samokontrolu i kontrolu nad situacijom. Kada roditelji vrište, dječje raspoloženje se pogoršava, samopoštovanje se smanjuje, mogu se početi smatrati lošima, nesposobnima, glupima. Učestalo vikanje i povisivanje tona može navesti dijete da povjeruje da ga roditelji ne vole.
Vrištanje ne rješava problem – ono uništava tople odnose između članova obitelji, dovodi do emocionalnog stupora kod djece, ometa razvoj njihovog kreativnog potencijala i formiranje navike reagiranja na miran i samouvjeren ton.
Roditelji trebaju imati na umu da stalno vrištanje ne samo da uništava izraze ljubavi, već može ukazivati i na poremećaje u ponašanju – možda su emocionalni slomovi kod djece posljedica nezadovoljstva odraslih vlastitim životom, stresa, razočaranja, neispunjenih očekivanja.
Ako obiteljsku atmosferu karakterizira povećana napetost i česte manifestacije ljutnje, odrasli bi trebali razmisliti o tome u kojem su području odgoja izgubili kontrolu i preispitati svoje navike komunikacije s djecom. U tome može pomoći sustavan rad na problemu – tečajevi s psihologom, tehnike opuštanja, oslobađanje od stresa, načini upravljanja vlastitom ljutnjom i iritacijom.
Roditelji uspoređuju svoje dijete s drugima
Važno je da se djeca u obitelji osjećaju kao najbolja, najpametnija i dobra. Rađanje ovog osjećaja olakšavaju riječi podrške i prihvaćanja odraslih. Važno je da roditelji vide pozitivne karakterne osobine svoje djece – sanjaju o tome da ih odgajaju u snažne, samopouzdane, ljubazne, pune razumijevanja, inteligentne ljude s duhovnim kvalitetama. Ponekad odrasli griješe misleći da te karakterne osobine mogu njegovati kod djeteta uspoređujući ga s drugima. Ovakav pristup može dovesti do stvaranja ogorčenosti i misli da nije voljen.
Sva su djeca rođena talentirana i svako ima sposobnosti koje treba pohvaliti i ohrabriti. Ako koristite usporedbu kao odgojnu metodu, onda je bolje uspoređivati dijete sa samim sobom – reći da se prije dobro nosilo sa zadatkom, dobro se ponašalo, bilo vješto i domišljato, jednom riječju, ukazati mu na kvalitete karaktera kojemu treba težiti i koji treba razvijati. Na taj način djeca će osjetiti podršku i ljubav odraslih te će postati samopouzdanija i samostalnija.
Roditelji obezvrijeđuju osjećaje i postupke
Djeca se mogu osjećati nevoljeno kada odrasli zanemaruju sve što im je važno i zanimljivo. Ignoriranje također boli. Interesi odraslih i djece ne poklapaju se uvijek, čak su i vrlo različiti, što je i normalno. No, da bi dijete osjetilo ljubav odraslih, ono ne mora voljeti iste hobije kao ono niti se baviti istim aktivnostima, dovoljno je pokazivati pažnju, odgovarati na pitanja i zanimati se za hobije mlađe obitelji. članova. Fraze poput “kakve si to gluposti smislio” ili “sve što te brine (priča) je potpuna glupost!” bole, jasno daju do znanja da osjećaji koje dijete doživljava nisu važni.
Odrasli se boje pokazati ljubav
Dešava se da se majka ili otac boje pokazati svoje osjećaje ljubavi djetetu. Više ne govore tople riječi, ne nazivaju djecu nježnim nadimcima i pokušavaju izbjeći dodirivanje, ljubljenje i grljenje, smatrajući ih slabostima. Razlog ovakvom ponašanju može biti sličan odgoj u roditeljskoj obitelji ili strah odraslih da će razmaziti dijete. Roditelji suzdržavaju osjećaje, a djeca to mogu shvatiti kao nedostatak ljubavi.
Vrijedno je otvoriti srce toplim i nježnim osjećajima. Nemoguće je nekoga razmaziti pokazivanjem ljubavi, to se može učiniti ako se djeci dopusti da stalno krše pravila, ne budu autoriteti, kontroliraju svaki korak i ne uče ih samostalnosti.
Nemojte se bojati pokazati ljubav prema djeci onako kako vaša duša i srce to traže – to je sila koja ne samo da može podići vaše raspoloženje i dati radost, već i pridonijeti razvoju velikih talenata i sposobnosti kod djeteta.