Pronađeno u kupusu, donijela roda, kupljeno u trgovini… Što dijete treba odgovoriti na škakljivo pitanje: “Odakle dolaze bebe?” Trebam li vam sve ispričati u detalje ili se pokušati kloniti ove teme?
Kako to sve funkcionira: kada se djeca počnu zanimati za anatomiju?
Zanimanje za pitanja spola kod djece se razvija postupno. Prvo, djeca uče anatomiju – i svoju i anatomiju bližnjih. Dijete dugo gleda u svoje prste, vuče majku za kosu i pokušava ugristi oca za nos. Već u ovom razdoblju njegovog razvoja važno je formirati zdrav stav djeteta prema fiziologiji i pokazati mu da nema ničeg nepristojnog u strukturnim značajkama ljudskog tijela.
Nakon nekog vremena djeca nauče da nisu svi ljudi isti, odnosno da postoje djevojčice i dječaci, te da su različito građeni. Roditelji govore djetetu da djevojčice odrastaju u žene, a dječaci u muškarce. Ovako funkcionira naš svijet.
Tada dijete ima želju shvatiti kako se sve događa u njegovom vlastitom tijelu. To je upravo vrijeme kada se u obitelji pojavljuju prve knjige u kojima se pristupačnim jezikom opisuju kako anatomske karakteristike ženskog i muškog tijela, tako i princip rada ljudskog tijela. Dijete će naučiti zašto srce kuca, kako čovjek čuje i… odakle dolaze djeca.
Usput, posljednje pitanje je nezgodno samo za roditelje. Za djecu je ovdje sve potpuno prirodno, oni jednostavno pokazuju svoju znatiželju. I u suštini ovo pitanje ih zanima isto kao što je, na primjer, "Zašto je nebo plavo"? Djeca to postavljaju tijekom komunikacije ne da bi svoje roditelje dovela u neugodan položaj. Oni samo žele razumjeti kako funkcionira svijet oko njih i koje mjesto oni zauzimaju u njemu. A ponekad je reakcija odraslih ta koja određuje kako će dijete kasnije percipirati temu spolnih odnosa i poroda općenito. Stoga, kako ne bi izazvali pojavu nepotrebnih strahova i kompleksa kod djeteta, roditelji trebaju odgovoriti na sva djetetova pitanja mirno, samouvjereno i razumljivo za njegovu dob. A ako se za to ispravno pripremite, onda se nećete morati brinuti.
Djeca i roditelji: komunikacija na osjetljivu temu
Jednog lijepog dana, kao grom iz vedra neba, nameće se pitanje: "Odakle dolaze djeca?" Mama i tata pocrvene, problijede i duboko uzdahnu. Iako to definitivno ne trebate učiniti. Naravno, ovo je osjetljivo pitanje. Usput, psiholozi ne savjetuju reći cijelu istinu odjednom. I nemoguće je izravno, i nemoguće je biti oštar, a također je nemoguće biti zbunjen i nejasan. Baš kao što o tome ne možete govoriti prerano ili prekasno. Čini se da je jednostavno nemoguće ispuniti sve ove uvjete. Međutim, ako su roditelji i beba uspostavili povjerljivu komunikaciju, onda se nema čega bojati. Samo trebate vjerovati svojoj intuiciji, jer nitko ne poznaje vaše dijete bolje od njegovih roditelja.
Najveća greška u ovoj situaciji je odbijanje odgovora ili skretanje s teme. Nerazumljivo mrmljanje također se ne smatra odgovorom. Riječ mame ili tate uvijek je istina za dijete. Vjeruje im i očekuje odgovore na sva svoja pitanja. Stoga, uvijek morate odgovoriti. Štoviše, vrlo je važno kako će točno roditelji to učiniti. Ako govore smireno i bez natruhe srama, dijete razumije da u ovoj temi nema ničeg sramotnog.
Usput, što prije beba pita o tome, lakše će mu biti sve objasniti. Ipak, bolje je ne započinjati sami takav razgovor sa svojim djetetom. Najmanje do pet godina. Taj mu se interes ne smije nametati. A čak i ako on sam preuzme inicijativu, ne treba govoriti o onome što nije pitao. Na primjer, detaljno opišite proces začeća i poroda. Kada beba bude spremna to saznati, sama će se zapitati. Stoga je najbolji način komuniciranja o osjetljivoj temi odgovaranje na pitanja čim se pojave.
Čekanje drugog djeteta kao izgovor za razgovor o “zanimljivoj” temi
Čekanje drugog djeteta može biti dobar razlog za razgovor o rađanju djece. Jer u svakom slučaju, beba će morati objasniti koje će se promjene uskoro dogoditi u životu obitelji. Bebu možete odvesti na ultrazvučni pregled i pustiti ga da dodiruje mamin trbuh. Neka osjeti svog mlađeg brata ili sestru kako se guraju. Naravno, još uvijek može postojati ljubomora prema bebi, ali u svakom slučaju neće biti ista kao kod djece koja nisu nimalo pripremljena za rođenje druge bebe u obitelji.
Usput, nije potrebno odabrati vrijeme i mjesto za takav razgovor. Bolje je da je to neobavezni razgovor. Inače, dok roditelji čekaju pravu priliku, dijete može izgubiti želju da ih bilo što pita. A moguće je da će odgovore na svoja pitanja naći negdje drugdje.
Odabir pravog tona za razgovor s bebom
Kakvo god pitanje dijete postavilo, roditelji trebaju pokazati poštovanje i interes. Bolje je ostaviti sve svoje poslove sa strane za ovo vrijeme, pogotovo jer razgovor vjerojatno neće trajati više od pet minuta. Ali za dijete će to biti od velike važnosti. I nije važno koliko puta postavlja isto pitanje – trebate odgovoriti smireno i bez iritacije onoliko puta koliko je potrebno. I preporučljivo je to učiniti na takav način da beba nema novih pitanja. Također možete pozvati dijete da samo pogodi – neka pokaže svoju maštu i logiku.
Što odgovoriti?
Svako je dijete drugačije, stoga ne postoji jedinstven odgovor na ovo osjetljivo pitanje. Samo trebate uzeti u obzir razinu psihičkog razvoja djeteta u određenoj dobi i, naravno, njegove vlastite interese.
Primjerice, dijete između tri i pet godina najvjerojatnije će biti zadovoljno kratkim odgovorom: „Došao si iz maminog trbuha“. Uopće nije potrebno trogodišnjem djetetu pokazivati slike koje prikazuju strukturu ljudskog tijela, a još manje govoriti o procesu oplodnje. No, ako kratki odgovor ipak ne zadovoljava bebu, možemo dodati da je dovezena iz bolnice u kojoj su liječnici pomogli da dođe na svijet. A dijete će zanimati daljnji detalji ove priče kad malo poraste.