Djeca su buka i graja, veselo raspoloženje i stalna pitanja “zašto?”, ona su svađe, zarazan smijeh, bezgranična ljubav i najmiliji zagrljaji. Mala djeca žive od osjećaja. Imaju prevladavajući emocionalni odnos prema životu – glasno izražavaju radost i lako se uzrujaju, brzo zaboravljaju pritužbe i sve primaju k srcu, vjeruju svemu što kažu odrasli, povjeravaju im svoje želje, najskrivenije misli i pritužbe iz djetinjstva.
Uzalud neki roditelji misle da dijete zbog svoje dobi ne razumije ništa o odnosima, ne može doživjeti jaku bol ili trpjeti pritužbe. Mala djeca možda ne razumiju značenje svih riječi koje odrasli izgovore u žaru trenutka, ali savršeno osjećaju poruku s kojom su izgovorene, odnos prema sebi – ljutnju, bijes, osudu, a zatim doživljavaju niz neugodnih i bolnih osjeta.
Djeca su, baš kao i odrasli, uznemirena nesporazumima u odnosima, mogu se osjećati zbunjeno tijekom svađe i doživjeti ogorčenje. Je li lako uvrijediti dijete? Čime se djeca mogu jako uvrijediti? Iz ovog članka možete naučiti kako izgraditi komunikaciju s njima tako da svađe i nesporazumi ne uzrokuju taj osjećaj.
Kako se djeca vrijeđaju?
Malo dijete ne shvaća uvijek da je uvreda uvreda, ono je jednostavno doživi. Može plakati, biti tužan, nema želju ići u šetnju, komunicirati s prijateljima ili raditi ono što voli. Ponekad je ljutnja toliko jaka da odbija jesti, loše spava i ne želi komunicirati. Događa se da ogorčenje postane psihička trauma, obično se to događa nakon teškog stresa, na primjer, kada je dijete dugo ostavljeno samo, doživljava nasilje i ponižavanje. Čime se djeca u obitelji mogu uvrijediti?
Kad se djeca ne primjećuju
Ne primjećivati dijete znači ignorirati njegove želje i potrebe, ne odgovarati na pitanja, ne održavati razgovor, ne zanimati ga što ono radi, prolaziti i šutjeti kada se pokaže lijepim crtežom ili vlastitim zanatom. U takvim trenucima djeca se osjećaju kao da ne postoje za svoje roditelje i mogu se uvrijediti.
Ne ignorirajte sve što se vašem djetetu događa kada je u vašoj blizini. Ako ste umorni ili nemate vremena za komunikaciju, recite mu to izravno, ponudite mu da radite nešto sami dok se odmorite ili oslobodite. Obećajte da ćete nakon toga svakako provoditi vrijeme zajedno – razgovarati, igrati se. Ne dopustite da se vaše dijete osjeća nevidljivo.
Kad djeca nisu zaštićena
Dijete može doći kući i reći odraslima da su ga vrijeđali u dvorištu. Ako kao odgovor čuje "sami riješite svoje probleme", tada osjećaj ogorčenosti prema roditeljima može biti vrlo jak.
Vrlo je važno da se djeca osjećaju zaštićeno u bilo kojoj dobi. Morate se zauzeti za malu djecu; za tinejdžere razgovor podrške i razumijevanje služe kao zaštita.
Kad je dijete nepravedno kažnjeno
U odgoju djece roditelji se služe ne samo osobnim primjerom i pohvalama, već i ukorima, a ponekad i kaznama. Događa se da odrasli ne procjenjuju uvijek objektivno dječje svađe među sobom ili djetetovo loše ponašanje. Tada ga mogu kazniti – lišiti ga dugo očekivanog putovanja, slatkiša, darova, komunikacije s prijateljima ili ga staviti u kućni pritvor. Ako postoji nepravda, ova kazna neće biti zaslužena, a djeca se mogu uvrijediti.
Prije kažnjavanja morate biti sigurni da su vaše presude i postupci pravedni. To možete učiniti ako pažljivo slušate dijete i ono što se dogodilo ili što je učinilo. Kada se sukob tiče i drugih ljudi – učitelja, susjeda, kolega iz razreda, potrebno je ne samo prosuđivati djetetovo loše ponašanje, već i uzeti u obzir motive njegova ponašanja. Možda je štitio sebe ili svoje vrijednosti. U kojem će slučaju kazna biti pravedna i potrebna, roditelji moraju odlučiti, ali kako ne bi uvrijedili djecu, prije svega morate poslušati njihovo mišljenje.
Kad roditelji glasno vrište
Mogu li se djeca uvrijediti vikom? Glasan i dugotrajan vrisak stvara atmosferu nesigurnosti, plaši i dovodi u neravnotežu. Bitno je koje riječi to prate u ovom trenutku. Kada roditelji ne mogu kontrolirati emocije, mogu iznositi optužbe, prijekore i obezvrijeđujuće fraze. Sve to, popraćeno vrištanjem, ne samo da vrijeđa dijete – ono se osjeća nevažnim, lošim, krivim – nego ga i plaši.
Vrištanje je znak nedostatka samokontrole. Odrasli trebaju naučiti upravljati svojim emocijama. Ako vas obuzimaju, onda je bolje da si date vremena da se smirite i tek onda razgovarate s djetetom.
Kada se dijete naziva uvredljivim imenima
Događa se da odrasli sebi dopuštaju da djecu nazivaju uvredljivim riječima. Ovo ponašanje ukazuje na nesposobnost konstruktivnog izražavanja osjećaja. Mogu biti ljuti, ljuti i umjesto da o tome izravno razgovaraju i sigurno izražavaju emocije, obezvrijeđuju djetetovu osobnost. To ga jako vrijeđa, daje loš primjer i daje mu razlog da misli o sebi kao o nedostojnoj osobi. Vrijedno je potpuno napustiti ovu destruktivnu metodu komunikacije.
Kad ti se djeca smiju
U nekim obiteljima uobičajeno je prijateljsko zadirkivanje. Ako zbog njega nitko ne doživljava neugodne osjećaje – sram, krivnju, ljutnju – onda ova značajka obitelji nikome ne šteti. U slučaju kada odrasli i djeca, komunicirajući jedni s drugima, koriste ismijavanje koje vrijeđa samopoštovanje, ponižava dostojanstvo, ismijava nedostatke ili se prisjeća situacija neugodnosti, tada se osoba kojoj su te fraze upućene može jako uvrijediti. Djeca se mogu braniti šalama i smijehom, a mogu i “udarati” članovima obitelji prisjećajući se svojih neugodnih situacija. Unatoč zaštitnim mehanizmima, takva komunikacija može izazvati ne samo postojan osjećaj ogorčenosti prema voljenima, već i ljutnju i agresiju.
Ako roditelji žele da se obitelj razlikuje po toplom i ljubaznom odnosu svojih članova jedni prema drugima, važno je da shvate da takva komunikacija neće doprinijeti razvoju ljubavi i poštovanja. Bolje je odustati od navike zbijanja zlih šala na račun djece.
Ogorčenje se može dogoditi u svakoj obitelji. Glavno pravilo za sve njegove članove je da na vrijeme uoče njihove manifestacije, budu pažljivi jedni prema drugima i zaštite mentalno zdravlje djece.