Razvoj suvremene djece uvelike se razlikuje od razvoja generacije njihovih roditelja. Raznovrsne obrazovne metode, veliki izbor klubova i sekcija, roba, usluga, igračaka – sve to čini djetinjstvo jednostavnijim, au isto vrijeme složenijim. Mnoga djeca danas gotovo uopće ne provode vrijeme igrajući se u dvorištu. Čak i predškolci imaju naporan raspored, pohađaju razne tečajeve, klubove i sekcije. Ali glavna razlika između modernog djetinjstva je prisutnost računala i pametnih telefona, uz pomoć kojih dijete komunicira s prijateljima, igra igrice i gleda crtiće.

Mjesto računala u životu suvremene djece

Mjesto računala u životu suvremene djece

Nekada si je malo tko mogao priuštiti osobno računalo za osobnu upotrebu, samo su djeca programera upoznavala mogućnosti interneta i učila programske jezike. Današnje generacije roditelja još se sjećaju vremena kada je pristup internetu bio puno sporiji i zahtijevalo posuđivanje telefonske linije. Monitori i jedinice računalnih sustava bili su prilično glomazni prije 15 godina.

Danas je internet dostupan svima s uređaja koji lako stanu u džep – pametnih telefona i tableta. Čak i mališani već znaju koristiti pametne telefone, igrati jednostavne igrice i gledati crtiće. Školarci doslovno “žive” na internetu – komuniciraju na društvenim mrežama, razmjenjuju slike, linkove i videa.

Naravno, računalo pojednostavljuje komunikaciju između djece iz različitih gradova i zemalja te im omogućuje procjenu mogućnosti online učenja u raznim predmetima. Ali mnogi odrasli također primjećuju niz negativnih čimbenika koji utječu na razvoj djeteta. Na primjer, velika količina vizualnog sadržaja pridonosi pogoršanju pažnje i percepcije složenih tekstova. A neprestano bljeskanje slika onemogućuje njihovu koncentraciju i pamćenje.

Za djecu različite dobi danas postoje dnevni standardi za korištenje računala. Za dijete od 5 godina vrijeme provedeno na računalu ili tabletu ne bi trebalo biti duže od 1 sata dnevno, a za dijete od 15-16 godina – 3 sata dnevno. Od 1980-ih ti su se standardi mijenjali zajedno s poboljšanjem monitora i smanjenjem njihovog negativnog utjecaja na vid. Tada je norma koju dijete provodi za ekranom računala bila od 7 do 30 minuta dnevno.

Koristi i štete od računala za razvoj djeteta

Prije svega, dijete je zainteresirano za računalo kao sredstvo zabave, zahvaljujući kojem gleda crtiće ili igra igrice. Mnogi se roditelji žale na ovisnost svoje djece o računalu, a pritom su i sami podložni tome. Stalno provjeravaju e-poštu, poruke na društvenim mrežama i pišu komentare na objave koje im se sviđaju. Ne čudi da se razvoj djeteta odvija u virtualnom svijetu.

Za mnoge je roditelje gledanje crtića na tabletu prilika da rade svoje ili razgovaraju s drugim odraslim osobama. Neki od njih ne prate pažljivo informacije koje gledaju i ne kontroliraju vrijeme koje dijete provodi na internetu. Ovisnost o crtićima ili računalnim igricama negativno utječe na razvoj djeteta. Ne znajući za druge načine zabave i nemajući pristup tabletu, ne zna se zaokupiti, postaje nervozan i razdražljiv.

Roditelji često ne razviju kulturu virtualne komunikacije. Istodobno, primjećuju da prečesto korištenje računala negativno utječe na školski uspjeh i mentalno zdravlje djeteta. Zabrana korištenja računala postaje jedna od najtežih kazni. Ali problem može ležati mnogo dublje. Za mnoge predškolce i školsku djecu virtualna komunikacija ili igrice način su da izbjegnu usamljenost i dobiju ono što ne mogu dobiti u stvarnom svijetu.

Kako virtualni svijet ne bi istisnuo stvarni, roditelji bi trebali obratiti pozornost na poslove i probleme djeteta. Mnogi školarci okreću se virtualnoj komunikaciji u teškim životnim situacijama, na primjer, kada im se roditelji razvode ili sukobe u školi.

Što učiniti da djetetu računalo ne zamijeni komunikaciju u stvarnom svijetu?

Što učiniti da djetetu računalo ne zamijeni komunikaciju u stvarnom svijetu?

Računala su odavno prestala biti čudo tehnologije i postala dio svakodnevice ljudi. To znači da i djeca i odrasli trebaju razmišljati o kulturi virtualne komunikacije i prihvatljivim načinima asimilacije informacija u virtualnom svijetu. Roditelji moraju biti dosljedni u tome kako ograničavaju korištenje računala. Prijelaz s nekontroliranog korištenja tableta izaziva protest kod djeteta i ne doprinosi jačanju obiteljskih odnosa.

Ljudi pridaju veliku važnost najnovijim tehnološkim inovacijama kod kuće. U nekim slučajevima one postaju sredstvo stjecanja djetetova povjerenja, osobito kada su roditelji potpuno uronjeni u vlastite probleme i nisu u mogućnosti djetetu pružiti pravu, a ne virtualnu ljubav i brigu. Nažalost, pri kupnji skupog računala ili tableta roditelji zaboravljaju na ono najvažnije – pažnju prema djetetu.

Lakoća upravljanja, svjetlina slika, raznolikost igara ili likova iz crtića daje djetetu priliku da pobjegne od stvarnosti. U online igrici može virtualno povećati svoj status ili steći imovinu. Ono što mu nedostaje dobiva u stvarnosti, gdje vidi kontrolu, zaokupljenost odraslih svojim problemima i sve većim zahtjevima.

Svaka ovisnost nastaje s niskim samopoštovanjem. Možda i sami roditelji od vlastitih problema vole pobjeći u virtualne svjetove. Društvene mreže također im omogućuju da osjete vlastitu važnost, a igra im pruža osjećaje koje ne doživljavaju u stvarnom životu. Dijete kopira ponašanje svojih roditelja i također se uključuje u virtualni svijet.

U obiteljima u kojima roditelji djetetu mogu ponuditi nešto zanimljivije od računala, odnosi su puno bolji. U ozračju povjerenja i pažnje djeca, tinejdžeri i odrasli osjećaju ljubav i razumijevanje, a potreba za povećanjem samopouzdanja uz pomoć računalnih igrica i drugih objekata virtualne stvarnosti nestaje sama od sebe.