Dijete postupno odrasta i dolazi vrijeme za odlazak u vrtić. Ali često, nakon odlaska u vrtić nekoliko tjedana, beba se počinje razboljeti, što prisiljava majku da sjedi s njim na bolovanju. Koliko su bolesti neizbježne s početkom socijalizacije i posjećivanja organiziranih dječjih skupina, je li za to kriv slab imunitet ili opasne bakterije i virusi? Što učiniti ako je dijete često ili dugotrajno bolesno? Razgovarajmo o nekim poteškoćama prilagodbe imunološkog sustava na nove životne uvjete.
Posjet vrtiću
Danas djeca mogu ići u vrtić s navršenih godinu i pol do dvije godine, ili čak i ranije, počevši od prve godine. A ako su kod kuće bili bolesni najviše nekoliko puta od rođenja, tada od trenutka kada pođu u vrtić njihova učestalost bolesti može naglo i aktivno porasti. Zbog činjenice da tijekom bolesti dijete mora ostati kod kuće (ili u bolnici, ako je infekcija teška) i zahtijeva njegu, roditeljima postaje teško ići na posao. Pitaju se: je li normalno da beba, netom nakon polaska u vrtić, gotovo svaki mjesec kašlje, da mu curi nos i ima temperaturu? Koliko je korisna dječja grupa ili bismo je trebali napustiti kako prehlade ne bi bile tako česte? Roditelji često pogrešno čitaju da djeca često obolijevaju jer se osoblje vrtića ne brine dobro o bebi ili se dijete loše osjeća u novim uvjetima. Ali u stvarnosti je sve nešto drugačije.
Nove bakterije: njihova uloga u razvoju imunološke obrane
Kada dijete živi u obitelji, malo komunicira s vanjskim svijetom i drugom djecom, iz dana u dan dolazi u kontakt s istim bakterijama na sluznicama i koži svoga tijela ili tijela bliskih srodnika. Sva djeca i odrasli imaju svoj, strogo individualan skup bakterija u mikroflori kože i sluznice, u lumenu crijeva, primljen rođenjem i dobiven iz okoline tijekom života. Tijekom bliske komunikacije i kontakta ljudi međusobno aktivno izmjenjuju mikrobnu floru kroz zrak, preko ruku, hrane, pića i predmeta. Ali one bakterije koje su bebi poznate od rođenja nisu opasne za njega, pa se stoga bolesti ne razvijaju.
Kad dijete krene u vrtić, oko njega je uvijek puno druge djece s kojom aktivno počinje razmjenjivati mikrofloru. Nove bakterije, čak i one uključene u normalnu mikrofloru druge djece, djetetu su nepoznate i strane, percipiraju ih kao opasnost – nastaje bolest. Osobito često imunološki sustav podlegne nepoznatim bakterijama u prvim tjednima posjeta vrtiću, budući da su novo okruženje, odsutnost majke i novi režim za dijete vrlo stresni. Imunosupresivna svojstva stresa u odnosu na djetetovo tijelo odavno su poznata, u takvim uvjetima bakterije ili virusi imaju aktivniji učinak na tijelo, što dovodi do čestih prehlada.
Majčini problemi s polaskom u vrtić
Kad beba krene u vrtić, majka se suočava s posebnim problemima: na porodiljnom je od godinu i pol do tri godine, često treba ići na posao ili nedostaje komunikacije, želi voditi više aktivan život. Majka vjeruje da će dijete s upisom u vrtić moći više raditi, gledati svoja posla i profesionalno se razvijati.
Beba počinje osjećati promjene, brige, a već prvog dana posjete vrtiću, gdje ima puno druge djece, počinje biti hirovita, privija se uz mamu i ne pušta je. Dijete, koje je prije voljelo djecu i komunikaciju s njima, glatko odbija komunikaciju. Ostaje sam na nepoznatom mjestu s ljudima koji su mu stranci. Odlazeći po dijete iz vrtića nakon posla, majka razumije da će joj ostati malo vremena za druženje s djetetom, za bavljenje kućanskim poslovima, kuhanjem i ostalim članovima obitelji. I ako majka lakše doživljava takav stres, onda se nakon nekoliko dana odlaska u vrtić dijete razboli zbog stresa, a često su bolesti povezane s padom imuniteta i istodobnim opterećenjem imunološkog sustava novom mikroflorom.
Česte bolesti na početku: uloga stresa
U djetinjstvu je tipična rigidnost adaptacijskih mehanizama, djeca se teško i dugo prilagođavaju promjenjivim uvjetima i okolnostima života. I stoga, s oštrom promjenom životnih uvjeta, na pozadini stresa, mehanizmi prilagodbe rade pod pritiskom, a to je uvijek praćeno bolešću. Beba se jednostavno ne može nositi s količinom novih mikroorganizama koji su oko nje. Što je tijelo uvježbanije i očvrsnuto, to se lakše prilagođava, a ako dijete unaprijed, bez žurbe, pripremite za odlazak u vrtić, lakše ćete proći kroz razdoblje prilagodbe, iako prehlade nisu potpuno isključene.
Ali često sami roditelji dodaju stres u život djeteta, zaboravljajući detaljno govoriti o vrtiću, te im točno reći kako i kada će doći po dijete. Za njih se to čini kao očita sitnica, dok je za dijete izuzetno važno. Fizički stres se miješa s emocionalnim stresom, međusobno pojačavajući učinke, a to je praćeno padom imuniteta i prehladama.
Kako mogu pomoći svom djetetu?
O pripremama za polazak u vrtić puno je rečeno i napisano, ali često roditelji tome ne pridaju nikakav značaj, vjerujući da će njihovo dijete sigurno ići u vrtić i da će ga bolesti zaobići. Stoga zanemaruju preporuke koje daju liječnici ili se sjećaju da je priprema potrebna nekoliko tjedana ili čak mjeseci prije dana X. U međuvremenu, pravila pripreme su jednostavna i nepretenciozna: dijete mora biti otvrdnuto od rođenja, često biti u svježem zraku i zdravom načinu života, adekvatnoj prehrani. Nakon godinu dana postupno ga trebate prebaciti na režim koji se provodi u vrtićima, približno je isti. Osim toga, potrebno je ne ograničavati, već poticati aktivne i česte kontakte s drugom djecom, posjete raznim razvojnim centrima i kratkotrajne grupe u vrtu. Ne treba ga štititi od svake prehlade, mora se razboljeti kako bi se imunološki sustav istrenirao da pravilno reagira na patogene. I naravno, roditelji bi trebali obratiti pozornost na emocionalno raspoloženje i formirati ga na pozitivan način u vezi s vrtićem.