Danas nastavljamo razgovor na temu – kako naučiti bebu na nošu?
U prošlom članku osvrnuli smo se na 5 glavnih pogrešaka koje roditelji rade kada razmišljaju o tome dok svoje dijete naučavaju na kahlicu. Nadam se da ste pročitali ovaj članak i shvatili što nikako ne smijete učiniti kada dijete uvodite na kahlicu! Ako ste propustili, poveznica je na kraju ovog članka.
Danas ću dati nekoliko stvarnih primjera kako ovaj proces učiniti što bezbolnijim.
I za vas, i za mamu i za dijete, da ne bude hirova, suza i nazadovanja ( tj. kad prvo ode na kahlicu, a onda odjednom stane i počne piškiti okolo!)
Dakle, prvo odlučimo o temeljnoj točki.
Mislim da dijete uopće ne treba naučavati na nošu! Više sam sklona ideji da djetetu treba pokazati kako se služi kahlicom i kad-tad će ono to početi raditi samo.
Dva položaja kada svoju bebu učite na nošu
- POZICIJA br. 1.
Ova skupina majki, psihologa i drugih stručnjaka za svijet djetinjstva u početku doživljava dijete kao „glupo stvorenje“ koje treba UČITI.
Ta se ideja temelji na početnom nepovjerenju u dječju prirodu i djetetovoj nemogućnosti da bilo što učini ili nauči bez aktivne pomoći odrasle osobe.
S ove točke gledišta napisana je većina članaka o naučavanju na nošu.
Dijete se stavlja u poziciju ispod odraslog i tada ga stvarno treba učiti, treba njime upravljati i treba ga kontrolirati.
Slijedeći takve teorije dovodi do:
- Rani pokušaji priučavanja na nošu koji se na kraju pokažu uzaludnim. Više o tome pročitajte u članku U kojoj dobi dijete treba priučavati na nošu?
- kašnjenje u vremenu kada dijete nauči svjesno, svojim voljnim naporima, upravljati organima genitourinarnog sustava i počinje ići u lonac vlastitom voljom;
- potreba stalnog praćenja djeteta i njegovih odlazaka na WC: „Hoćeš li ići na WC?“, „Možda ipak želiš?“ “Ne želiš, ali idemo za svaki slučaj, inače bi možda htio, ali ne razumiješ…”
- POZICIJA br. 2.
Ova skupina majki u početku dijete doživljava kao osobu. Samo jedan mali.
Na temelju ovakvog pristupa, pitanja prehrane, priučavanja na kahlicu i odgovornosti za svoje postupke sagledavaju se na malo drugačiji način i postaje jasno da će dijete SAMo ići na kahlicu kada za to bude spremno!
Plan korak po korak
Kako naučiti svoju bebu na kahlicu i učiniti djetetovo upoznavanje s kahlicom lakim i jednostavnim (osobno iskustvo):
- Promijenite poziciju roditelja s #1 na #2.
Dijete je normalna mala osoba koja svim srcem teži živjeti po zakonima društva i biti poput vas, njegovih roditelja! - Od rođenja dajte djetetu priliku da prođe SVE potrebne faze upoznavanja vlastitog tijela! U nekom trenutku pronađite svoje genitalije, a zatim dopustite sebi da osjetite da te “stvari” proizvode neke zanimljive stvari, a od toga vam je prvo toplo, a zatim mokro i hladno 🙂
Dijete se mora upoznati i s kakicom! Čak i ako vam se čini da je ovo “ewww”, za njega je to VRIJEDNOST! Učinio je to sam! I jako je ponosan na to.
Samo ga tretirajte kao neizbježno!
- Danju kod kuće – bez pelena! Pročitajte više o tome kako dijete odviknuti od pelena?
Dijete je kod kuće u dugoj (koja pokriva guzu) majici, bluzi i sl.
Koristimo ga za šetnje i samo u hladnoj sezoni! Ljeti hodamo u hlačama i s torbom rezervnih stvari!
- Kupujemo PRAVI lonac!
I pojavljuje nam se kao unutarnji namještaj za otprilike godinu dana!
Prije nema smisla. Svaka psihološka teorija razvoja djeteta reći će vam da je do prve godine života glavni zadatak djeteta uvjeriti se u pouzdanost svijeta oko sebe, u pouzdanost svoje majke, a sve to čini u majčinom oružje!
Za informacije o odabiru posude pogledajte moj video vodič:
- Stvaramo uvjete da se dijete upozna s kahlicom. Ali mi ne silujemo dijete!
NIKADA:
- Ne tjerajte dijete na kahlicu! Ovo je NJEGOVA osobna želja da sjedi i sjedi na kahlici!
- Majka NIKADA ne grdi svoje dijete zbog grešaka. Majka SAMO hvali dijete za njegov uspjeh.
- Ne prijetimo djetetu i ne postavljamo ultimatume. “ako ne budeš piškio na kahlicu, nećemo ići u šetnju…”, “ako si kakio, hodaj okolo u prljavim hlačama” itd.
- Strpljivo čekamo da dijete preuzme kontrolu nad svojim toaletnim stvarima.
Mi kao majke jednostavno stvaramo uvjete!
Upravo sam takav pristup zauzeo kada sam svoje tri kćeri uveo u kahlicu.
I, da budem iskren, ponekad sam, posebno kod najstarije, imao impulse da je natjeram, da ubrzam proces, da počnem prijetiti i ponižavati….
ALI! Sjetio sam se osnovnog stava „Dijete nastoji postati kao odrasli! Samo mu trebaju uvjeti i vrijeme!” i više strpljenja!
S najmlađom je cijeli proces tekao glatko, a ne mogu ni sa sigurnošću reći u kojem trenutku je počela redovito ići na kahlicu! SEBE!
Preporučam pogledati!