Crtići se često doživljavaju kao sredstvo za odvraćanje pažnje ili zabavu djeteta. Međutim, mnogo je učinkovitije gledati crtiće s njim, a zatim razgovarati o obratima radnje i postupcima likova, pitati što bi on učinio na njihovom mjestu i koje su ga emocije likova uzbudile. S dječjom psihologinjom Verom Povetkinom razgovaramo o crtićima i njihovom utjecaju na predškolsku djecu.
Crtići za najmlađe
Naravno, sami roditelji imaju pravo odlučiti u kojoj će dobi djeci prikazivati crtiće. Neki ljudi smatraju da prije pete godine crtiće uopće ne treba prikazivati. Drugi smatraju da je prikladna dob 3 godine.
Ali postoje situacije kada crtani film postane pomoćnik u nekom pitanju. Na primjer, bebi se daje masaža ili neki drugi postupak. Tada crtić može postati faktor koji prebacuje djetetovu pažnju.
Postoje crtići za širok raspon uzrasta, uključujući djecu od godinu dana. Likovi u njima su veći, malo ih je, a glazba je mirnija i melodičnija.
Koje crtiće biraju odrasli i djeca?
Ima roditelja koji radije sami biraju repertoar crtića za svoju djecu. Ali njihov izbor ne podudara se uvijek s interesima djeteta. Ako se djeci prikazuju različiti crtići, neki će im se svidjeti više, a neki manje. Neka djeca obožavaju Luntik, ima djece koja ne mogu živjeti bez autića ili vlaka dinosaura, druga više vole Barboskinse.
Ovdje je zanimljivo razumjeti zašto dijete privlači ova ili ona parcela, zašto mu je blizu. Razlog može biti skriven, a da biste ga otkrili, morat ćete više puta komunicirati s djetetom.
Mogu vam dati osobni primjer: jedno ljeto su svi prijatelji moje kćeri otišli, malo je djece bilo na igralištu, a njoj je nedostajalo komunikacije. Ljetos ju je zainteresirao crtić “Barboskiny”. Na moje pitanje zašto joj se toliko sviđaju, njeni odgovori su mi pomogli da shvatim da joj je dosadno bez djevojaka i prijatelja, te da joj nedostaje komunikacija s vršnjacima. A obitelj Barboskin ima troje djece i stalno komuniciraju jedni s drugima. Tako je kćer uz pomoć crtića nadoknadila nedostatak komunikacije u stvarnom životu.
Dakle, prije zabrane ovog ili onog crtića, bolje je razmisliti o tome zašto dijete voli svoje likove i što ih privlači u zapletu. Od dobi od 4-5 godina sasvim je moguće da djeca postavljaju ova pitanja i potaknu ih na razmišljanje o takvim temama.
Djetetova psiha često ga navodi da odabere radnju koju treba proživjeti. Ovdje je mehanizam približno isti kao i kod bajki, kada se od djece traži da im se nekoliko desetaka puta za redom čita ista bajka. To se događa i kod crtića, a to je signal da radnja odjekuje u djetetovoj duši i ono je uvijek iznova proživljava na različitim razinama svoje psihe.
Sovjetski crtići: presporo za modernu djecu
Postoje situacije kada roditelji smatraju najboljim crtićima iz svog djetinjstva i pokušavaju upoznati svoju djecu s njima. Oni idealiziraju sovjetske crtiće i misle da se moderne priče jednostavno ne mogu prikazivati djeci.
Ali ovdje također morate razmisliti o tome koji zadatak obavljaju ovi crtići. O njima možete razmišljati kao o nečemu što uči djecu kako živjeti u modernom svijetu, predstavljajući događaje ili sukobe koji su relevantni danas.
Ali crtani filmovi iz sovjetskog ili ranog postsovjetskog razdoblja prikazuju potpuno drugačije priče i uvjete. Na primjer, vuk iz "Pa, čekaj malo!" zove iz govornice ili se vozi trolejbusom. Moderno dijete ponekad jednostavno nema pojma što je to uopće.
To ne znači da djeci ne treba prikazivati sovjetske crtiće. Naprotiv, treba im pokazati kako bi ih upoznali s poviješću animacije, uz primjere onoga što su njihovi roditelji imali u djetinjstvu. Ali morate biti spremni na činjenicu da će neki zapleti zahtijevati objašnjenja, inače ih moderno dijete možda jednostavno neće razumjeti.
Mnoga djeca sada, uspoređujući moderne crtiće sa sovjetskim, kažu da su potonji presporo i odmjereno. Činjenica je da je ritam života modernog djeteta i njegovih sovjetskih i postsovjetskih vršnjaka vrlo različit. Danas djeca upijaju mnogo više informacija iu vrtiću iu školi, pa sovjetske crtiće ne razumiju uvijek.
Osim toga, ako svom djetetu dajete samo sovjetske crtiće, može se pokazati da je ono u svojevrsnom vakuumu u dječjem društvu. Vršnjaci će raspravljati o novim epizodama animiranih serija, ali dijete jednostavno neće razumjeti o čemu pričaju i to ga može frustrirati.
Moderni crtići su drugačiji
Dobra vijest je da postoji velika raznolikost modernih crtanih filmova: kako u kvaliteti tako iu semantičkom sadržaju. Iz ovog asortimana možete lako odabrati crtić na temelju trenutnih interesa vašeg djeteta.
Postoje serije crtića razvijene uz sudjelovanje dječjih psihologa i posebno usmjerene na razvoj djeteta. To su, primjerice, serije poput “Kockasta zebra”, “Narančasta krava” ili “O Miri i Goši”.
Također se nose s prilično složenim situacijama. Kao što je, na primjer, dječji napad bijesa. U crtiću dijete vidi kako reagirati u određenoj situaciji uz minimalnu štetu za sve. Ovi crtići također su korisni roditeljima jer sadrže primjere fraza i pedagoških tehnika koje se mogu koristiti u stvarnim situacijama odnosa roditelj-dijete.
Općenito, roditelji koji su čvrsto uvjereni da su moderni crtići zli, a konvencionalni sovjetski dobri, bilo bi dobro da razmisle o tome u kakvom svijetu žele da njihovo dijete živi. Ako želite da živi u modernom svijetu, važno je pomoći mu da shvati tu stvarnost kroz teme koje se pokreću u crtićima.
Ako se takav zadatak ne postavi djetetu, onda će ga ono morati riješiti samo kada krene u vrtić ili školu i iznenada otkrije da njegovi vršnjaci razgovaraju o sasvim drugim temama i temama. Pa će se ipak morati družiti i uključiti u modernu agendu.
Strašni crtići i priče sa superherojima
Događa se da djeca posebno traže da se uključe crtići sa scenama koje ih plaše. Roditelji, zabrinuti za psihičko zdravlje svog djeteta, izbjegavaju takve crtiće. Ovdje je važno ne zabranjivati, već pomoći djetetu da doživi ovu ili onu emociju, čak i ako je negativna. Jasno je da mu je jako žao mamutića koji je ostao bez majke. Ali kroz ovaj zaplet on shvaća raznolikost ljudskih emocija, i to mu je potrebno, nešto ga uhvati u ovoj situaciji. Zadatak roditelja je razumjeti kako se zaplet crtića može povezati sa stvarnim životom i zašto to odjekuje kod djeteta.
U svakoj životnoj dobi dijete se suočava s određenim zadatkom mentalnog razvoja koji mora riješiti. Odabire razne slike iz bajki, knjiga ili crtića koje mu pomažu u rješavanju ovog problema. Uz pomoć ovih priča dijete pokušava odgovoriti na pitanja poput “Što sam ja?”, “Što želim biti?”, “Kako je biti ono što nisam?”.
Ako vaše dijete ima lako uzbudljivu psihu, bolje je prikazivati takve crtiće tijekom dana kako bi imao vremena da se smiri prije nego što mora ići u krevet. Pa čak i zastrašujuća, neugodna priča prilika je da s djetetom razgovarate o zapletu i radnjama likova iz crtića.
U dobi od 4-6 godina dolazi do vrhunca fascinacije superherojima. Dobra vijest za roditelje je da će djeca preživjeti ovo razdoblje i potom prijeći na nove priče i likove. Pritom je zanimljivo vidjeti zašto je dijete fascinirano baš tim superjunakom i o tome razgovarati s njim.
Stoga crtići mogu biti izvrstan način za bolje razumijevanje potreba, briga, želja i težnji vlastitog djeteta. Pa ako je i on fasciniran istim zapletom, a vi se brinete zašto se to događa, bilo bi dobro da potražite savjet dječjeg psihologa.
Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije podsjećaju da djeca od 3-4 godine ne mogu provesti više od 15-20 minuta dnevno gledajući TV; 5-6 godina – maksimalno 30 minuta, mlađi školarci – 1,5 sat 2-3 puta tjedno. U tom slučaju udaljenost od ekrana mora biti najmanje 3 metra.