Oštećenje sluha kod djeteta može biti prirođeno ili stečeno . Učestalost kongenitalnih poremećaja znatno je manja: u prosjeku 1 dijete na 1000 rođenih. U većini slučajeva to postaje jasno u prvoj godini života.
U Sankt Peterburgu je od 2008. godine uveden univerzalni audiološki probir novorođenčadi metodom snimanja otoakustičnih emisija (audio test). Zašto je to potrebno? Značajka urođenog gubitka sluha je da se gluho ili nagluho dijete može roditi apsolutno zdravim roditeljima.
Rano prepoznavanje djece s oštećenjem sluha omogućuje učinkovitiju pomoć djetetu i obitelji da se nose s tom značajkom. U Rusiji se za takvu djecu učinkovito provodi surdopedagoška i habilitacijska pomoć (terapeutske i socijalne mjere usmjerene na prilagodbu životu), a postoji i mogućnost kohlearne implantacije. Što se prije poduzmu mjere za ispravljanje sluha, to je uspješniji daljnji razvoj djeteta.
Koja je metoda snimanja otoakustičnih emisija? Otoakustične emisije su izuzetno male zvučne vibracije koje se stvaraju u pužnici i snimaju u vanjskom zvukovodu pomoću visokoosjetljivog mikrofona. Za provođenje studije naš centar koristi uređaj AccuScreen. Pregled traje svega nekoliko minuta, a zaključak se izdaje odmah nakon pregleda.
Ako je rezultat testa pozitivan, smatra se da je s perifernim dijelom slušnog sustava, odnosno s receptorima pužnice, sve u redu. Emisija se ne može registrirati u slučaju patologije receptora, kod bolesti srednjeg uha (otitis media, disfunkcija slušne cijevi).
Ako je test djeteta na prvom pregledu u prvim danima života negativan, preporuča se ponoviti pregled u dobi od mjesec dana. Ako je nalaz ponovno negativan, potrebna je dublja pretraga – kompjutorska audiometrija u specijaliziranim audiološkim centrima.
Stečeno oštećenje sluha
“Moje dijete počelo je često postavljati pitanja”, “ne odgovara odmah kad mu se netko obrati”, “počeo je pojačavati glasnoću TV-a kad gleda crtiće” – roditelji se često obraćaju ORL liječniku s takvim pritužbama. Svi ovi znakovi mogu ukazivati na gubitak sluha. Vrhunac otkrivanja takvih poremećaja događa se u dobi od 3-5 godina. To je zbog bolesti ENT organa koje se često javljaju u ovoj dobi i velike pažnje na razvoj govora, što je izravno povezano s time kako dijete čuje.
Što bi još trebalo natjerati roditelje da se zapitaju čuje li dijete ako samo dijete počne govoriti glasnije nego inače? ne može čuti govor osobe s kojom nema kontakta očima; kada ponovno pita, pažljivo prati izraze lica govornika; Ako ne čujete svoj glas na telefonu, trebate posjetiti liječnika i provjeriti sluh.
Sluh se smatra normalnim ako čujemo šapat na udaljenosti od 6 metara, a razgovorni govor – dalje od 6 metara.
Sljedeći čimbenici mogu dovesti do stečenog gubitka sluha:
- bolesti nazofarinksa, povećanje i upala adenoidnih vegetacija (adenoida), ozljede uha i bubnjića, traumatske ozljede mozga, prijašnje upale srednjeg uha, strana tijela u zvukovodu i cerumeni čepići
Osvrnimo se na najčešći uzrok gubitka sluha kod djece – upalni proces u nazofarinksu, što dovodi do disfunkcije slušne cijevi i srednjeg uha.
U djece u dobi od 3-5 godina aktivno rade adenoidi (liječnici kažu – nazofaringealni krajnik). Ovo je važna komponenta lokalnog imuniteta nazofarinksa, jedna od prekretnica na putu infekcije. Kada virusi, bakterije, alergeni i čestice prašine uđu u adenoide, oni postaju upaljeni i povećavaju se. Ako je dijete često bolesno, nema vremena da se vrati u normalu, počinje začepiti slušnu cijev, a ventilacija srednjeg uha pati, što može dovesti do razvoja upale srednjeg uha.
Otitis media nije uvijek popraćen akutnom boli u uhu. Sekretorna (eksudativna) upala srednjeg uha ne uzrokuje bolove, povišenu tjelesnu temperaturu, smetnje općeg stanja, ali se očituje smanjenjem sluha. Dijete se može žaliti na “klokotanje” u ušima i osjećaj punoće. Budući da nema akutne upale, sekretorni procesi u srednjem uhu često ostaju neprepoznati. Druga mogućnost je kada adenoidi nisu jako veliki, ali predstavljaju žarište kronične upale. Širenje infekcije dovodi do pojave gnojnog otitisa i pojave perforacije – male rupice u bubnjiću. To također uzrokuje gubitak sluha, koji nestaje kada perforacija zacijeli.
S ponovljenim otitisom, gnojnim i sekretornim, mogu se formirati priraslice i ožiljci, mijenjajući pokretljivost bubnjića. Ovaj proces može uzrokovati trajni gubitak sluha. Stoga je tako važno pravodobno dijagnosticirati i liječiti takva stanja. Ako postoje znakovi upale u šupljini srednjeg uha, provodi se sanacija nazofarinksa, mehanoterapija (puhanje, pneumomasaža) i elektroforeza. Važno je napomenuti da su gubitak sluha i dugotrajni sekretorni otitis media izravne indikacije za uklanjanje adenoida. U kontroverznim slučajevima rezultati audiometrije i mjerenja impedancije mogu postati odlučujući argumenti u korist operacije.
Dijagnostičke metode
Dijagnostika sluha i stanja srednjeg uha može biti subjektivna (audiometrija) i objektivna (mjerenje impedancije). Subjektivne metode se provode kroz interakciju liječnika i pacijenta tijekom istraživanja, bilježe se reakcije na različite zvukove. Objektivne metode ne zahtijevaju sudjelovanje pacijenta i ne ovise o njegovoj uvjetovanoj reakciji.
Audiometrija je metoda za dijagnosticiranje oštećenja sluha. Studija procjenjuje sposobnost percepcije zvučnih podražaja na različitim frekvencijama, s različitim intenzitetom. Signali se šalju kroz slušalice; kada pacijent čuje zvuk, on pritisne tipku audiometra. Na kraju istraživanja izrađuje se grafikon koji pokazuje osjetljivost na različite zvučne signale. Audiometrija otkriva stupanj gubitka sluha, frekvencijski raspon i omogućuje vam da odredite u čemu je točno problem: u provođenju zvuka ili percepciji zvuka. Ova se studija može provoditi na odraslima i djeci starijoj od 3,5 – 4 godine.
Impedancijametrija je metoda za procjenu funkcionalnog stanja srednjeg uha. Tijekom postupka pacijentovo uho je pokriveno senzorom preko kojeg se šalju zvučni signali. Kada zvučni val dođe do bubnjića, dio se reflektira i može se izmjeriti. Na temelju rezultata dobivenih podataka moguće je identificirati disfunkciju slušne cijevi, prisutnost tekućine u srednjem uhu (znak upalnog procesa), prisutnost perforacije ili ožiljnih promjena u bubnjiću. Mjerenja impedancije mogu se provoditi na odraslima i djeci starijoj od 1 godine.