Strogi odgoj čini djecu discipliniranom, sabranom i svrhovitom. Budući da roditelji pomno prate djetetovo učenje i život izvan škole, dijete može postići veći uspjeh u raznim područjima života. Međutim, sve je dobro umjereno, a ako je dijete pretjerano potisnuto voljom roditelja, takav se odgoj može smatrati ne strogim, već autoritarnim. Češće šteti nego što donosi korist – učenik može razviti komplekse, progoni ga strah od greške. Situacija se pogoršava ako roditelji koriste fizičko kažnjavanje.
Strogo roditeljstvo: kako roditelji mogu izbjeći prelazak granice?
Potrebno je razumjeti gdje je granica između strogosti i tiranije. Ako roditeljske metode obrazovanja koriste djetetu – ono postaje samouvjerenije, brzo postiže uspjeh u svojim nastojanjima – onda rade sve kako treba.
Ali ako učenik postane nervozan i cmizdrav, roditelji bi trebali stati i preispitati svoje stavove. Kada je dječja psiha stalno potisnuta, počinju se javljati fizički simptomi – poremećaji spavanja, loš apetit, vrtoglavica i opće smanjenje dobrobiti. To će neizbježno dovesti do smanjene produktivnosti i lošeg uspjeha u školi.
Razina povjerenja između roditelja i djeteta treba biti maksimalna. Da bi odrasli shvatili idu li predaleko, moraju dobro osjetiti svog sina ili kćer, znati ih slušati i čuti. Ako učenik dobije lošu ocjenu, možda su za to krive okolnosti na koje on objektivno nije mogao utjecati – na primjer, nije se stigao pripremiti za kolokvijum zbog bolesti. Razumljivim roditeljima postat će očito da u takvoj situaciji nema razloga za kažnjavanje.
Dužnost odraslih je objasniti djetetu da je međusobno povjerenje između njih na prvom mjestu, a ne odličan uspjeh ili ponašanje.
Zašto bi se dijete moglo bojati vlastitih roditelja?
Prije svega, vodi ga strah od kazne. Neki ljudi radije razgovaraju sa svojim sinom ili kćeri o svojim pogreškama i neuspjesima, dok drugi smatraju prihvatljivim fizičko kažnjavanje ili metodu ignoriranja. Kako će dijete reagirati na to ovisi o karakteristikama njegove psihe.
Dojmljiva djeca su uplašena mogućnošću roditeljskog nezadovoljstva; brinu se da će ih majka i otac prestati voljeti. Na drugu djecu stalna predavanja utječu depresivno.
Strah od kazne dovodi do činjenice da dijete počinje lagati roditeljima i izbjegavati, pokušavajući sakriti svoje nedjela. Sa svakom takvom epizodom povjerenje u obitelji postaje sve manje i oni se udaljavaju jedni od drugih.
Mnogi odrasli koriste lišavanje modernih naprava – pametnih telefona, tableta, e-čitača – kao kaznu. Ne čudi što se dijete ne želi odvajati od ovih stvari, jer za njega je to jedan od primarnih načina zabave.
Djeca se također boje svojih roditelja kada veliku važnost pridaju materijalnim vrijednostima, stalno podsjećajući dijete koliko se novca troši na njega i koliko je skup namještaj za dom. Na primjer, učenik se može brinuti da će biti kažnjen za razbijanje računala ili oštećenje namještaja.
Utječe li to na njegovu psihu?
Posljedice prestrogog odgoja mogu biti sljedeće:
- Nemogućnost preuzimanja odgovornosti za svoje ponašanje. Kada je dijete previše ograničeno, ono više ne teži samokontroli, a kako stari, potpuno će zaboraviti kako to učiniti.
- Sklonost depresiji i ljutnji. Kada se na dijete viče ili ga se kažnjava, ono osjeća i doživljava negativne emocije. Često ne nalaze izlaz – budući da ga roditelji odbijaju poslušati, dijete se nema kome požaliti. Pojavljuje se skriveni bijes ili, obrnuto, depresivno stanje, iz kojeg će u budućnosti biti vrlo teško izvući bebu.
- Sklonost laganju. Dijete samostalno "procjenjuje rizike" i odlučuje isplati li se odraslima reći o svom prekršaju ili ga je bolje sakriti. S vremenom se navikne svoje probleme rješavati lažima. Učenici često lažu ne samo roditeljima, već i učiteljima.
- Dijete ne poštuje pravo, već jako. Nauči se pokoravati, ali u isto vrijeme ne može stvoriti vlastito mišljenje i plašljiv je pred onima koji mu se čine moralno i fizički jači.
Sve te kvalitete ometaju formiranje zdrave osobnosti koja poštuje sebe i normalnog samopoštovanja. Mnogi pacijenti psihoterapeuti još uvijek pokušavaju prevladati traume iz djetinjstva povezane upravo s prestrogim odgojem.
Je li moguće da djeca razviju komplekse?
Najčešće dijete razvija komplekse kada nije uvjereno u roditeljsku ljubav. Kada je učenik suočen samo s moraliziranjem, prijekorima i “notacijama”, počinje sumnjati u svoje sposobnosti i može li uspjeti.
Taj se osjećaj posebno “podgrijava” ako roditelji koriste neutemeljenu, destruktivnu kritiku, ukazuju na pogreške, ali im ne govore kako da ih isprave. U grupi će se takvo dijete osjećati nesigurno, to će utjecati na njegovu komunikaciju s vršnjacima. U pravilu je složenim školarcima teško pronaći prijatelje. Javlja se osjećaj usamljenosti, otuda nedostatak želje za bilo čim.
Ako na tome ne radite, iskompleksirano dijete će se pretvoriti u iskompleksiranu odraslu osobu. A tada će početi problemi u komunikaciji s kolegama studentima, a potom i s kolegama. Da bi pronašao unutarnji sklad, osoba se mora osjećati samopouzdano, a onda će ljudi oko njega osjetiti njegovo povjerenje.
Najvažnije je zapamtiti da strogo roditeljstvo ne znači nedostatak pohvala. Dječja psiha je tako ustrojena da je za dijete vitalno da se osjeća potrebnim i voljenim. Tada se osjeća sigurnim.
Stoga i od strogih roditelja dijete uvijek očekuje pohvalu i toplu riječ. Majka i otac trebaju slaviti i poticati njegove uspjehe, a na greškama raditi zajedno. Kada dijete roditelje doživljava prije svega kao ljude kojima može vjerovati i reći im neuspjehe, to doprinosi stvaranju atmosfere povjerenja među njima.