Često se roditelji susreću sa situacijom da se dijete u dječjoj grupi ponaša agresivno – učitelji se žale da grize i udara drugu djecu. Osim toga, odrasli mogu razumjeti da beba ne zna komunicirati, dijeliti igračke, slušati i čuti vršnjake, te ne prihvaća upute starijih. Najčešće je ovakvo ponašanje karakteristično za djecu u dobi od dvije ili tri godine, pa čak i ranije, kada pohađaju jaslice. Svima stvara neugodnosti – učiteljima, roditeljima, djeci.
Dešava se da dijete "nosi" puno agresije, koja se ne manifestira samo u dječjoj grupi, već i kod kuće – može gristi i tući roditelje, braću i sestre. To jako zabrinjava majku i oca, zbunjeni su zašto se beba, kojoj su od djetinjstva usađivali dobre manire i koju su odgajali, ponaša agresivno. Što roditelji trebaju učiniti u takvoj situaciji možete saznati iz ovog članka.
Agresivno dijete u vrtiću
Roditelje takvo ponašanje djece često “iznenadi”. Dođu u grupu po svoju bebu i učiteljice im se žale da je njihovo dijete ugrizlo drugu djecu. Često se događa da su odgajatelji uplašeni takvim ponašanjem i krivcem za dječje sukobe smatraju malog agresora. Odrasli – i roditelji i odgajatelji – trebaju znati da se agresija ne rađa niotkuda, nije posljedica hirovitog ponašanja, a još više, malo dijete ne zna učiniti nešto "za inat" drugima. Iza svake manifestacije agresije postoje razlozi.
Što roditelji trebaju učiniti?
- Nemojte žuriti vjerovati riječima učitelja da je jednoipolgodišnja beba ili trogodišnje dijete ugrizlo svu djecu u grupi i nitko se nije mogao nositi s njim – odrasli imaju dovoljno metoda utjecaja na djecu.
- Učitelja treba mirno slušati, ne svađati se s njim i ne raspravljati, štiteći svoje dijete.
- Ne možemo odmah napasti klinca optužbama.
- Kada dođete kući, nemojte se odmah žaliti članovima obitelji na svoje dijete, pričajući im u bojama i jakim emocijama što je danas napravilo.
- Kod kuće morate smireno postupati s bebom. Da bi to učinili, sami roditelji moraju imati samopouzdanje, čvrstinu i želju da objektivno razjasne situaciju.
- Čak i s najmanjim djetetom treba razgovarati iskreno i ljubazno. Možete pitati kako mu je prošao dan, je li ga netko uvrijedio, što je volio u vrtiću, a što nije. Ne biste se trebali upuštati u moraliziranje i objašnjavanje kako je tučnjava loša, ružna, necivilizirana – ovaj pristup će vjerojatnije uspjeti kod djece predškolske dobi nego kod male djece.
- Ako se pritužbe učitelja stalno ponavljaju i traže da se nešto poduzme, tada je važno da roditelji razmisle o tome kako smanjiti djetetovu agresiju u timu.
- Ako to pokazuje samo tamo, a kod kuće se ponaša mirno, nikada nikoga ne ugrize i ne udari, morate shvatiti što se događa s bebom kada se susretne s velikim brojem djece. Možda se ne zna obraniti na drugi način? Ili ne želi ostati u vrtiću i time izražava nezadovoljstvo?
- Mala djeca uče graditi odnose kroz igru, pa mu roditelji mogu koristiti igračke kako bi mu pokazali druge načine komunikacije i zaštite. To se može učiniti čitanjem slične bajke ili njezinim glumljenjem. Ako takve metode ne pomažu, bolje je pokazati dijete dječjem psihologu. On će utvrditi točne uzroke agresije i odabrati individualni pristup djetetu kako bi ga naučio pravilno komunicirati i ponašati se u timu.
Adaptacija djece na dječju grupu
Ne navikavaju se sva djeca brzo i lako na vrtić. Kada im je teško ostati tamo cijeli dan, slušati tuđu tetu, komunicirati s dečkima ili ako im jako nedostaje obitelj, mogu osjetiti tjeskobu. Želja za smanjenjem tjeskobe često rezultira nekontroliranom i nemotiviranom agresijom. Kako bi to prevladali, roditelji moraju olakšati proces privikavanja na vrtić i boravak bebe u njemu učiniti što ugodnijim. Dijete se dobro snalazi u dječjoj grupi, ako grupa nije dovoljno velika – ne više od 15 ljudi – tada svako dijete ima priliku dobiti što više pažnje od strane učitelja. Dobro je ako su sva djeca u skupini iste dobi. Odgajatelj u vrtiću mora imati visoku razinu odziva, empatije, razumijevanja i ljubavi prema djetetu. Djeca se lakše navikavaju ako se unaprijed upoznaju s odgojiteljicom.
Djetetu je moguće olakšati boravak u grupi ako sami roditelji nisu previše zabrinuti što ga ostavljaju tamo – kada su samouvjereni i smireni, ti se osjećaji prenose i na bebu. Neka sa sobom u grupu ponese igračku, fotografiju mame ili tate i u najboljem slučaju ostane u vrtiću pola dana.
Problemi i sukobi među roditeljima
Često su razlog zašto se djeca agresivno ponašaju teški odnosi u obitelji. Ako beba promatra sukob između majke i oca, može biti uplašena, zabrinuta i ne osjećati se sigurno. To remeti njegovu emocionalnu pozadinu. S negativnim emocijama može se nositi samo uz pomoć psihološke obrane. Pokazivanje agresije jedan je od tih načina. Dijete će prestati udarati i gristi drugu djecu ako roditelji poboljšaju svoj odnos, dođu do zajedničkog mišljenja, budu sposobni rješavati sukobe i održavati toplu komunikaciju punu poštovanja. Tada se i djeca mijenjaju – postaju sretna, smirena i radosna.
Nesposobnost djeteta da izrazi osjećaje
To se događa ako se obitelj ponaša vrlo emocionalno – odrasli se svađaju i psuju, braća i sestre se svađaju i vrište, a nitko od članova obitelji ne koristi druge metode komunikacije. Kada beba vidi da je takvo ponašanje norma, neće prestati ponašati se agresivno. Djetetu treba objasniti i pokazati mu kako se ponašati u društvu i što učiniti ako trebate nešto pitati učitelja ili drugo dijete, znati se zauzeti za sebe, objasniti, pregovarati, izbjegavati sukobe.
Drugi uzroci agresije kod djece
To uključuje stvari koje zahtijevaju obaveznu konzultaciju s dječjim psihologom:
- Emocionalna trauma kod djeteta.
- Teški ili nefunkcionalni životni uvjeti.
- Agresivnost kao posljedica fizičke traume.
- Hiperaktivnost.
Roditelji mogu kontrolirati i smanjiti dječju agresivnost ako djetetu posvećuju pozornost i budu „u istom timu“ s učiteljem, psihologom i po potrebi drugim stručnjacima.