Na portugalskom riječ "roditi" doslovno znači "dati svjetlo". Ali u našoj zemlji ljudi razmišljaju o ovoj pozornici sa strahom od djetinjstva. Porođaj je životna činjenica. Svatko prolazi kroz njih kad se rodi. Kroz njih prolazi žena koja rađa svoje dijete. Zašto ovaj prirodni, normalni čin izaziva toliko užasa? Jer o porodu je ili loše ili nikako, što nas tjera da taj “prazan prostor” ispunimo svojim iskustvima tjeskobe, usamljenosti, straha od promjene…
Pogledajmo što se može suprotstaviti svakom od ovih uvjeta.
1. Anksioznost – svjesnost
Devet mjeseci trudnoće ima svoj završni akord, a ako to “zvuči” prvi put u životu žene je obuzima strah od nepoznatog. Što ako je porođaj užasan? Što ako od nje taje pravo stanje stvari, kako je ne bi uznemirili ili uznemirili? Dodajmo tome stanje visoke pripravnosti i očekivanja da će sve početi danas ili sutra ujutro – u trgovini, kafiću ili autobusu. Uz to, tu je i doživljaj bespomoćnosti: porod se doživljava kao nešto što će poremetiti planove, započeti samo od sebe, bez upozorenja i “objave rata”. Strah stvara posebnu spremnost da se sve tjelesne senzacije dešifriraju kao bolne. Svaka napetost se doživljava kao neugodna, a prag boli postaje niži.
Kada vas takva tjeskoba muči, prazninu neizvjesnosti trebate ispuniti informacijama. Dobre informacije su knjige o trudnoći i porodu, konzultacije sa stručnjacima i tečajevi pripreme za porod. Loše su izvještaji i priče na internetu, priče djevojaka, obiteljski mitovi i legende na temu poroda. Kad se praznina ispuni znanjem, žena se više ne boji toliko onoga što joj se događa. Bespomoćnost zamjenjuju spremnost i smirenost. Povećanje kontrakcija više nije preteča apokalipse, već signal normalnog tijeka procesa. Sami trudovi više ne “dijele tijelo napola” (kao što je pisalo u jednom od internetskih izvještaja o porodu), već evociraju nejasno sjećanje: već sam negdje naišla na slične senzacije… Točno! Tijekom kritičnih dana bili su isti! Jer kontrakcija je samo napetost mišića i to je važno znati kako se ne biste pripremali za nepodnošljive muke. Znanje je moć, a tijekom poroda snaga je jako, jako potrebna.
Ako imate strah od boli, poznavanje modernih tehnika anestezije također može pomoći u ublažavanju tog straha. Razgovarajte sa svojim liječnikom, postavite mu sva pitanja, podijelite svoje sumnje. Anestezija je izvrstan "plan B" u slučaju da "plan A" (što god on bio) ne uspije.
2. Usamljenost – zahvalnost
Tijekom trudnoće glavna riječ je bila "mi". Žena gotovo nikada nije bila ostavljena sama, bila je podržana i usrećivana. Svih devet mjeseci moglo se s nekim razgovarati o tom iskustvu – s djetetovim ocem, prijateljima, majkom, liječnicima… Ali rađati morate sami, taj je proces teško podijeliti s bilo kim. Čak i ako je otac djeteta ili netko od vama bliskih u blizini, oni su samo gledatelji, oni ne rađaju. Osjećaj usamljenosti i napuštenosti neke ljude ljuti na cijeli svijet i daje im snagu, a drugima oduzima podršku. Da, ne možete povesti cijeli svoj društveni krug sa sobom u rodilište i ne možete organizirati zbor podrške. Međutim, u porodu postoji još jedan punopravni sudionik koji obavlja vrlo važan i težak dio posla. Ovi napori mu se teško daju, jako se umara i daje sve od sebe 100%! Ovo je tvoje dijete. Dok prolazi kroz porođajni kanal, dvaput mijenja položaj, prilagođavajući se osobitostima svoje prve rute. Trebate biti ponosni na ovog hrabrog čovjeka! On, tako mali, ispunjava svoju prvu misiju i trudi se!
3. Strah od promjene – svijest i odgovornost
Porod je prekretnica nakon koje se život dijeli na “prije” i “poslije”. “Prije” je sve tako poznato i poznato, ali “poslije” nije ništa drugo nego nepoznato. Strah od poroda divno se potiče iz ovog izvora. Ali niste li zato nosili dijete kako biste jednog dana mogli držati svoju voljenu bebu u naručju? Da vam se bliže devetom mjesecu ponudi da odgodite porod i budete trudni još nekoliko tjedana, biste li zaista odabrali ovu opciju?
Način da se nosite sa strahom od nepoznatog je da iskreno priznate sebi da će se život zaista promijeniti. To donosi olakšanje jer umjesto da se bojite promjena, prihvaćate ih kao datost.
Majčinstvo je novi život, a počinje porođajem. Ne samo da "dajete svjetlo" svom djetetu, već ste i rođeni u novu ulogu za sebe. Postanite odgovorna i brižna majka, ne nakon što se beba rodi, već sada, kad krenete na porod, nakon što ste proradili svoje strahove. Uostalom, na ovaj korak idete kako biste smanjili rizik od komplikacija, smanjili napetost, kako bi se manje energije trošilo na brige, a više na guranje.
Dakle, prenatalni strah ima jednostavne regulatore: svjesnost, zahvalnost, svjesnost i odgovornost. Uključite li ih sve, porođaj postaje važan događaj od kojeg počinje jedna nova i vrlo zanimljiva priča – vaše majčinstvo.