Opet govorim o bolnim stvarima. Endokrina pretilost u općoj skupini pretilih bolesnika iznosi samo 5%. Da, začudo, tako mali postotak. Preostalih 95% je normalna primarna pretilost , odnosno ne temelji se na endokrinoj bolesti. Nutritivna (nutritivna), konstitucionalna (nasljedna) pretilost ovisi prvenstveno o prejedanju! I ne samo vaše, nego i onih prethodnih generacija.
Endokrinolog traži ovih 5% pretilosti.
Prema klasifikaciji postoje 3 stupnja pretilosti.
Klasifikacija se temelji na mjerenju BMI (indeksa tjelesne mase). Inače, indeks nije najpouzdaniji za određivanje pretilosti, ne koristi se kod osoba starijih od 65 godina (kod njih prevladava sarkopenična pretilost s gubitkom koštanog tkiva zbog osteoporoze, mišićnog tkiva zbog smanjene proizvodnje rasta). hormon), sportaši, djeca u rastu, trudnice.
BMI se izračunava pomoću formule težina\visina (m2).
1. stupanj – BMI više od 30
2. stupanj 35-40
3. stupanj više od 40, morbidna pretilost.
Razlikuju se sljedeći endokrini sindromi značajni za sekundarnu pretilost:
- Cushingov sindrom i bolest (hiperkortizolizam) Inzulinom Hipogonadizam Hipotireoza (hipotireoidna pretilost) Hipotalamusna pretilost (kraniofaringioma) Hipofizna pretilost (prolaktinom, hormonski neaktivni makroadenomi)
Genetski uvjetovana endokrina pretilost javlja se kada:
- Prader-Willijev sindrom PCOS (policističnih jajnika) sindrom Alströmov sindrom Bardet-Biedlov sindrom Klinefelterov sindrom Babinski-Fröhlichov sindrom Martin-Albrightov sindrom
Odlazni koncepti:
- Morgagni–Stuart–Morelov sindrom (frontalna hiperostoza) Neuroendokrino-metabolički sindrom PJUD (hipotalamički sindrom adolescencije) Sindrom lažne adipozno-genitalne distrofije Achard–Thiersov sindrom
Sekundarna pretilost može biti sljedećih tipova (ali nije endokrina):
- lijekovi uzrokovani uzimanjem antipsihotika, nekih antidepresiva i dr. Pretilost nakon ozljeda, kirurških zahvata na mozgu.
Nemojte se bojati zastrašujućih imena; prevalencija ovih sindroma nije velika. Prva 2 sindroma su od najvećeg interesa za endokrinologe.
Cushingov sindrom i bolest povezani su s prekomjernom proizvodnjom hormona stresa kortizola. Uvijek se očituje povišenim krvnim tlakom, pojavom bordo strija na bokovima, trbuhu i pretilošću.
Dakle, ako vam liječnik ponudi test s deksametazonom, kada navečer u 23 sata popijete 2 tablete deksametazona, a ujutro se napravi test na kortizol, onda je to upravo radi isključivanja ovog sindroma. Bolesnici s Cushingovom bolešću rijetko su pretili više od stupnja 2 (BMI >35).
Inzulinoma , dobroćudni tumor gušterače koji proizvodi puno inzulina, rijedak je, ali ima jasnu kliničku sliku. Bolesnik stalno osjeća hipoglikemiju i jaku glad na prazan želudac (šećer u krvi je u takvim situacijama ispod 2,8 mmol/l) i pokušava jesti, zbog čega se razvija pretilost.
Hipotireoza , nedostatak hormona štitnjače, rijetko uzrokuje debljanje veće od 7 kg, a jednostavno se korigira L-tiroksinom.
Hipogonadizam je nedostatak spolnih hormona kod muškaraca i žena, često se javlja – živopisni primjeri ovih stanja: menopauza kod žena, VAD kod muškaraca (nedostatak testosterona vezan uz dob). Lako se liječi hormonskom nadomjesnom terapijom.
Sindrom policističnih jajnika danas je poznat mnogim ženama, uglavnom je nasljedan i manifestira se ne samo pretilošću, već i nepravilnim menstruacijama, poremećajima ovulacije i neplodnošću. I što je najvažnije, javlja se kod žena čija je većina rođaka imala pretilost, dijabetes melitus tipa 2, hiperinzulenizam i inzulinsku rezistenciju
Zaključak, temelj bolesti je poremećaj prehrane u obitelji.
Hipotalamusna pretilost – uzrokovana tumorom kraniofaringioma, tumor je koji remeti prehrambeno ponašanje, liječi se samo kirurški, a češći je u djece.
Pretilost hipofize u obliku tumora koji proizvodi prolaktin ili hormonski neaktivnog makroadenoma opet ne rezultira debljanjem većim od 7 kg.
Prader-Willijev sindrom, Ahlströmov sindrom, Bardet-Biedlov sindrom, Babinski-Fröhlichov sindrom, Martin-Albrightov sindrom često se dijagnosticiraju u ranom djetinjstvu i povezani su s genetskim mutacijama, od kojih su mnoge praćene mentalnom retardacijom. Neću se sada zadržavati na njima.
Klinefelterov sindrom, iako čest, kasno se dijagnosticira, tipičan je samo za muškarce i povezan je s neplodnošću. Zato je jako važno dječake zakazati kod urologa tijekom puberteta.
5 zasebnih sindroma na kraju klasifikacije sada se “izvlače” iz upotrebe i takve dijagnostičke formulacije se više neće koristiti, iako su se prije aktivno koristile.
Naravno, mogu postojati 2 ili 3 endokrine dijagnoze u isto vrijeme, tada će pretilost biti mješovite prirode (na primjer, prolaktinoma, primarni hipotireoza, hipogonadizam, kao manifestacija menopauze, mogu se kombinirati). Upravo će se “razotkrivanjem” ovog složenog lanca bolesti baviti endokrinolog.
No liječenje primarne nutritivno-konstitucionalne pretilosti niša je nutricionista, posebno educiranog nutricionista i psihologa, jer takvi pacijenti često pate od različitih vrsta poremećaja hranjenja: sindroma noćnog prejedanja, bulimije i drugih.
Glavno pitanje je zašto se diže tolika “buka” oko problema pretilosti.
Sama bit pretilosti je razvoj metaboličkih poremećaja! i povezane komplikacije. Tu se pojavio pojam metabolički sindrom koji uključuje samu pretilost, pridruženu arterijsku hipertenziju, metaboličke poremećaje triglicerida, LDL i VLDL kolesterola, razvoj dijabetes melitusa, povećanu mokraćnu kiselinu i bolove u zglobovima, masnu infiltraciju jetre (masna hepatoza). ), povećana koagulacija krvi, progresija ateroskleroze s razvojem najopasnijih komplikacija metaboličkog sindroma – srčanog udara, moždanog udara i visoke smrtnosti. Kada se svi ovi faktori spoje, rizik od smrtnosti se povećava 16 puta! Još nisam naveo druge komplikacije metaboličkog sindroma: razvoj glaukoma, hiperplazije endometrija, mioma maternice, artroze zglobova i nekih drugih.
Ali postoji jedna iznenađujuća činjenica: osoba može imati pretilost 1-2 stupnja, a uz aktivno istraživanje nema nikakvih metaboličkih promjena! Akademkinja Galina Afanasjevna Meljničenko takve pacijente naziva “metabolički zdravim pretilima”. Može se samo pretpostaviti da se kod njih metaboličke promjene javljaju nešto kasnije nego kod drugih bolesnika, oni imaju manji rizik, prvenstveno od kardiovaskularnih bolesti, što međutim ne negira potrebu za mršavljenjem.
Možete pitati: “Što mislite o klasifikacijama i sindromima, što bi oporavljena osoba trebala učiniti?”
Najprije posjetite endokrinologa i provjerite ima li metaboličkih poremećaja, endokrinih sindroma i komplikacija. Odlučite o potrebi liječenja ovih stanja lijekovima. Zatim aktivno surađujte s nutricionistom i po potrebi psihologom na razvoju pravilnog prehrambenog ponašanja te, ako nema kontraindikacija, s fitness instruktorom.
Pretilost je, nažalost, kronična bolest. “Rezervni tip” metabolizma karakterističan je za većinu stanovništva naše zemlje. Ispravne prehrambene navike jamče ne samo vaše zdravlje, već i zdravlje vaše buduće djece, unuka, pa čak i praunuka.