- Djeca i plač
- Beba plače
- Psiholog će pomoći
- Mama i beba
- Strah i zdravlje
Dječji plač je molba za pomoć. Bilo da se radi o bebi koja je gladna ili petogodišnjaku koji ružno sanja. Roditelji trebaju shvatiti da dijete često plače kada se osjeća loše, nelagodno ili zato što se boji. To je prirodno za bebu, ali često možemo učiniti nešto da se osjeća mirnije.
Djeca i plač
Kada dijete, čak i dojenče, plače, to nije samo refleksno ponašanje, već i vještine koje je ono naučilo tijekom svog, iako sićušnog, života. Prilikom plača mogu se koristiti zvukovi i intonacije koje su roditeljima psihički najneugodnije i prisiljavaju ih da odustanu od svega što rade i požure do bebe. Štoviše, novorođenčad to uglavnom čini intuitivno, no starija djeca sasvim svjesno odabiru zvuk plača koji nam je najneprihvatljiviji. Naravno, na taj način priroda i psiha djece razvijaju zaštitne tehnike protiv bilo kakve nelagode.
Iskusne majke čak primjećuju da beba različito plače, ovisno o uzroku tegoba. Na primjer, kada je mokra pelena jedan plač, a kada želite jesti, sasvim je drugačije.
Beba plače
Beba plače jer ne zna na drugi način izraziti svoju nelagodu. Roditelje treba upozoriti na dugotrajan plač, naizgled bez vidljivog razloga, na primjer, beba je dobro hranjena i njegovana, ali plače. To može biti znak početka bolesti. Tako je poznato da se bebe s rahitisom plaše glasnih zvukova, promjena osvjetljenja i zbog toga mogu zaplakati. Razlog je taj što je kod ove bolesti, koja često pogađa djecu u velikim gradovima, djetetov živčani sustav lako uzbudljiv. Majka, nakon promatranja svoje bebe, može primijetiti da plače nakon glasnih zvukova ili jakog bljeska svjetla, ali razlog će biti skriven ne toliko u strahu kao takvom, već u mogućoj bolesti. Stoga je uvijek vrijedno konzultirati stručnjaka.
Psiholog će pomoći
Starija djeca mogu biti lako razdražljiva zbog svoje psihofizičke konstitucije. Lako prelaze iz smijeha u suze, burno reagiraju i teško ih je smiriti. Ali majka bi trebala biti oprezna zbog bebinih složenih strahova: dijete plače, prati vas repom, sve doživljava negativno s protestom. Ako vaše dijete pokazuje takvo ponašanje, trebate se posavjetovati s liječnikom, neurologom, medicinskim psihologom ili neuropsihologom. Jer zajedno će moći točnije utvrditi uzrok. Najvjerojatnije je to skriveno u fiziologiji, na primjer, dijete ima nekih zdravstvenih problema. No, ako je zdrav, onda su uzrok možda strahovi koje treba razraditi s psihologom.
Na primjer, roditelji djevojčice obratili su se psihologu s istim gore opisanim buketom znakova. Djevojčica je imala zdravstvenih problema i odvedena je u drugu državu. Neugodni medicinski zahvati pokazali su se iznimno stresnim za dijete: majka, kojoj je beba vjerovala, pomogla je liječnicima, a u mislima ju je izdala. Djevojčica je s oprezom gledala u budućnost te je postala cmizdrava i hirovita, pokazujući izražene reakcije protesta čak i na pozitivne podražaje, primjerice one povezane s hranom i igrom. U opisanoj situaciji majci i bebi pomogle su samo konzultacije s psihologom.
Mama i beba
Vrlo je važno da beba komunicira sa svojom majkom. Ona (ili druga osoba koja brine o bebi) u djetetu oblikuje takozvano “bazično povjerenje u svijet”, odnos prema ljudima oko sebe, prema životnim situacijama i, općenito, svjetonazor. Ako je sve u redu, beba vjeruje onima oko sebe, odrasta uravnoteženo i mirno s optimističnom percepcijom života. Ako stvari ne idu dobro, tada dijete može biti ranjivo, razdražljivo, sklono strahovima, au budućnosti i pesimistično.
Što je potrebno za formiranje ispravnog stava prema svijetu?
- Prvo, majka se ne bi trebala odvajati od bebe na duže vrijeme u prvoj godini života. Preporučljivo je produžiti ovo pravilo na 3 godine života.
- Drugo, nije dovoljno samo biti u blizini djeteta, potrebno je širiti pozitivu: nasmiješiti se, podići ga, pjevati pjesmice, igrati se i sve to činiti lako i prirodno. Depresivna majka, čak i ako je prisutna, može stvoriti pogrešan stav prema svijetu.
- Treće, majka bi trebala aktivno sudjelovati u životu djeteta i biti zainteresirana za nju. Čak i kada majka ide na posao ili je iz nekog drugog razloga prisiljena često biti daleko od djeteta, potrebno je pronaći vrijeme za komunikaciju s njim. I ta bi komunikacija trebala biti produktivna: pružite radost oboma.
Strah i zdravlje
Ipak, želim naglasiti da dugotrajni i pretjerano izraženi strahovi i povezane reakcije na djetetov plač imaju fiziološki uzrok. I najvjerojatnije su povezani s disregulacijskim procesima u psihosomatskim i neuroendokrinim sustavima, što posebice može biti posljedica insuficijencije nadbubrežne žlijezde; Naravno, mogući su i drugi razlozi. Samo nemojte biti sumnjičavi, nemojte se zanositi pretjeranom dijagnozom. Prvo se posavjetujte s psihologom.
Vrlo je važno da sva djeca osjete ljubav i brigu mame i tate! Djeca mogu reagirati strahovima i plačem na turbulentnu situaciju u obitelji, koju osjećaju na suptilnoj emocionalno-osjetilnoj, tjelesnoj razini. Stoga, nemojte gomilati iritaciju i nezadovoljstvo, izgradite prave odnose u svojoj obitelji, uskladite ih za svoju sveopću sreću, emocionalno i fizičko zdravlje vaše bebe!