Razvoj djece s Downovim sindromom uvelike ne ovisi samo o njihovim genetskim karakteristikama, već i o uvjetima u kojima odgajaju. Rana dijagnoza, liječenje, pravovremena i adekvatna pedagoška podrška poboljšavaju zdravlje i kvalitetu života djece sa sindromom te pridonose njihovoj socijalnoj adaptaciji.
U prvim mjesecima života razvoj djeteta s Downovim sindromom gotovo se ne razlikuje od obične djece, ali sporije prolazi kroz razvojne faze od običnog (normalnog) djeteta. Istodobno, brojne značajke mogu se uočiti kod takve djece već u ranoj dobi.
Tako kod hranjenja bebe pokazuju slabiji refleks sisanja od svojih zdravih vršnjaka. Pospaniji su i mogu rjeđe plakati. Imaju zaostatak u motoričkom razvoju: držanje glave, sjedenje i uspravno stajanje. I takvo dijete kasnije počinje hodati, između 13. i 48. mjeseca.
Karakteristične bolesti
Djeca s Downovim sindromom imaju oštećenja sluha i vida, čiji uzrok nije samo kršenje odgovarajućih analizatora, već i nemogućnost djeteta da ih u potpunosti koristi. Prisutnost dodatnog kromosoma unaprijed određuje prisutnost bolesti poput epilepsije, srčanih mana i drugih bolesti štitnjače, kardiovaskularnog sustava, gastrointestinalnog trakta i poremećaja mišićno-koštanog sustava.
Mentalni razvoj
Posebnosti postoje iu mentalnom razvoju: kasnije se uspostavlja kontakt očima, društveni osmijeh je rjeđi i manje intenzivan kao kod vršnjaka, sporije reagiraju na vanjske podražaje.
Istodobno, složeni obrasci ponašanja, poput prosvjeda protiv odvajanja i opreznog stava prema strancima, formiraju se na isti način kao i kod djece koja se normalno razvijaju. Među djecom mlađom od 3 godine s dijagnosticiranim Downovim sindromom postoje oni čiji razvoj odgovara dobnim normama u svim pokazateljima, osim razine aktivnog govora.
Tjelesni razvoj
Djecu sa sindromom karakterizira smanjen tonus mišića (hipotonija) u udovima, mišićima usana i jezika. Smanjeni tonus otežava razvoj onih vještina koje zahtijevaju korištenje određenih mišića. To je jedan od razloga zakašnjelog razvoja motoričkih funkcija. U tom slučaju djeca doživljavaju nespretne pokrete i povećanu fleksibilnost (hipermobilnost) zglobova.
Tu je i nekoordiniranost pokreta i disproporcionalnost pokreta. Koordinacija pokreta razvija se sporije nego kod vršnjaka. S dobi se povećava jaz između razine motoričkog razvoja djece s Downovim sindromom i normotipične djece.
Razvoj inteligencije
Intelektualni nedostatak dolazi u različitim stupnjevima: od donje granice normativnog razvoja do umjereno-teške mentalne retardacije. Smanjenje razine intelektualnih sposobnosti karakteristično je kako dijete raste (od blagog kašnjenja u djetinjstvu do izraženog stupnja u školskoj dobi).
Percepcijski procesi kod djece s Downovim sindromom su spori, a postoje izražene poteškoće u integraciji osjeta. Na primjer, dijete sa sindromom ne može slušati, gledati, reagirati i koncentrirati se u isto vrijeme. Karakterizira ga površna i globalna percepcija predmeta.
Unatoč tome što je djetetova vizualna percepcija bolje razvijena od slušne, ono preferira jednostavne vizualne podražaje i izbjegava složene slike.
Ističu se poteškoće u koncentraciji pažnje, njen nizak volumen, nestabilnost i rasejanost. Da bi zapamtio, dijete zahtijeva veliki broj ponavljanja, a postoje i kršenja mehaničkog kratkoročnog pamćenja.
Takvu djecu karakterizira poremećeno planiranje, sporo formiranje pojmova i razvoj vještina, poteškoće u operiranju s više pojmova istovremeno te poteškoće u prenošenju naučenih vještina u novu situaciju.
Istodobno, većina djece ima dobre imitacijske sposobnosti, koje se mogu koristiti u razvoju samoposluživanja i radnih vještina. S godinama djeca s Downovim sindromom sve teže svladavaju nove vještine u usporedbi s normotipskim vršnjacima.
Ponašanje i igre
Djeca sa sindromom obično su vrlo društvena, karakterizirana emocionalnom živošću te izravno i lako izražavaju svoje emocije. U ugodnom okruženju ova su djeca miroljubiva i prijateljski nastrojena, privržena i prijateljski raspoložena prema drugima.
Međutim, ako im se nešto ne sviđa ili ih netko uvrijedi, mogu postati neprijateljski nastrojeni i pokazivati izljeve bijesa. Također, ovu djecu karakteriziraju epileptoidne karakterne osobine: pedantnost, inercija, viskoznost i drugi.
Tijekom igre djeca pokazuju slabu aktivnost pri rukovanju predmetima i ovladavanju raznim načinima korištenja igračaka; igre s pravilima nisu zanimljive. Igranje uloga kod djece sa sindromom također se razvija kasnije nego kod njihovih vršnjaka koji se normalno razvijaju (za 7-9 godina).
Razvoj govora
Aktivni govor kod djece s Downovim sindromom formira se s odgodom. Postoji oštro ograničen vokabular, agramatizam različite težine, kršenje frazalnog govora, kao i izraženo ograničenje u sposobnosti stvaranja koherentne izjave. Izgovor zvukova je također poremećen, često u obliku dislalije ili dizartrije. U svom govoru djeca s Downovim sindromom često oponašaju zvukove i potkrepljuju ih gestama.
Djecu iz ove kategorije karakteriziraju poteškoće s percepcijom govora, ali u svakodnevnim situacijama mogu prilično dobro razumjeti govor koji im se upućuje.
Struktura artikulacijskog aparata ima neke značajke: mala usta, kršenje strukture i oblika zuba, povećani jezik sa spljoštenim vrhom i oslabljena osjetljivost. Vrlo često dijete ne može kontrolirati jezik i on strši prema van.
Kršenje formiranja aktivnog govora i poteškoće u njegovom razumijevanju uzrokovane su nezrelošću kognitivne aktivnosti: pažnje, pamćenja, razmišljanja i mašte, kao i društvenih čimbenika.
Izvori:
Web stranica dobrotvorne zaklade Downside Up
T.P. Medvedeva „Razvoj kognitivne aktivnosti djece s Downovim sindromom. Priručnik za roditelje" (Monolit, 2007.)
"Downov sindrom. Medicinsko-genetski i socio-psihološki portret”: ur. Yu.I. Barashneva (Triad-X, 2007.)