U naslovu ovog članka namjerno smo napravili terminološku netočnost, jer erektilna disfunkcija nije impotencija, ali za većinu su ti pojmovi sinonimi. Impotencija je ekstremni, ireverzibilni stadij erektilne disfunkcije (ED), a unatoč prevalenciji potonje, mali broj muškaraca pati od prave impotencije. Provedene studije diljem svijeta ukazuju na visoku prevalenciju erektilne disfunkcije kod muškaraca diljem svijeta. Tako u SAD-u gotovo svaki treći muškarac stariji od 30 godina ima ovaj problem.
Suvremena klasifikacija razlikuje erektilnu disfunkciju anorganske, organske i mješovite prirode. Anorganski uzroci ED-a, koji se u literaturi često nazivaju psihološki, mogu uključivati anksioznost, depresiju, ravnodušnost prema partneru, strah od nemogućnosti spolnog odnosa, sukob među partnerima, nedosljednost u seksualnim navikama partnera, umor i opće loše zdravlje čovjeka. Psihološki uzroci erektilne disfunkcije (poremećaj erekcije) potkrijepljeni su simptomima kao što su postojanost spontane erekcije, erekcije tijekom masturbacije i noćne erekcije.
U praksi je češća kombinacija anorganske (psihogene) erektilne disfunkcije s organskom, kada neka vrsta genitalne bolesti (prostatitis, epididimitis, kakulitis i dr.) dovodi do psihičkih poremećaja koji pojačavaju patološki učinak. U pravilu su svi uzroci erektilne disfunkcije međusobno povezani. Dakle, vaskularni poremećaji (pogoršanje dotoka krvi u penis ili pojačan odljev kroz venske drenaže) praćeni su dodatkom psihogenog faktora i obrnuto.
Organski uzroci ED uzrokovani su somatskim bolestima. Dijele se na: endokrine, neurološke, vaskularne, medikamentozne i lokalne. Za razliku od psihogene (anorganske) ED, dijagnoza organske ED zahtijeva intervenciju specijalista – urologa-androloga.
Moderni stručnjak ima mnogo tehnika za prepoznavanje primarne dijagnostičke zadaće – određivanje glavne patološke veze poremećaja.
Liječenje erektilne disfunkcije treba slijediti načelo “od jednostavnog prema složenom”, uzimajući u obzir identificiranu patologiju i individualne sklonosti pacijenta.
Provođenje pune dijagnoze moguće je u medicinskom centru. A ako je potrebno, postoji mogućnost cjelovitog pregleda, uključujući rendgenske i doppler tehnike. Ako pacijent na vrijeme potraži kvalificiranu pomoć, može se izbjeći tako strašna dijagnoza kao što je impotencija.