Djeca su buka i graja, suze radosnice i boli, nova iskustva i svakodnevni poslovi. Odgoj djeteta je ozbiljna i odgovorna stvar, ali odgoj dvoje ili više djece je dvostruko ozbiljan. Stoga roditelji koji se susreću s poteškoćama u međusobnim odnosima svoje djece mogu potražiti pomoć psihologa, zatražiti savjet od rodbine ili proučiti informacije o temi dječje konfliktologije.
Svađe i sukobi svima su neugodni. Puno je gore kada se bliski ljudi – djeca – svađaju – nazivaju jedni druge pogrdnim imenima, znaju se potući, odnose se s nepoštovanjem. U tom slučaju roditelji, želeći izbjeći neugodne emocije, obično zahtijevaju trenutni prekid rata i odnose se jedni prema drugima s ljubavlju, pozivajući se na činjenicu da je "on tvoj brat" ili "ona ti je sestra".
Praksa pokazuje da je ovaj pristup neučinkovit. Razumijevanje da je ljutnja usmjerena na voljenu osobu ne spašava je od pravednog gnjeva ili nekoliko modrica. Kako bi se djeca prestala međusobno svađati, potrebno je ne zabranjivati im izražavanje negativnih emocija, već prvo, utvrditi uzrok svađe, a drugo, učiti mlađe alternativnoj, konstruktivnoj komunikaciji.
Što se zapravo krije iza dječjih sukoba i što određuje njihovu ustrajnost? Zašto djeca mogu biti tako nasilna jedni prema drugima? I kako im roditelji mogu pomoći da prežive svađu poštujući druge i sebe? Odgovori su u ovom članku.
Uzrok konfliktnih odnosa
Konflikti ne nastaju niotkuda. Iza svake njegove pojave postoji neki razlog. Poteškoća je u tome što nije uvijek jasno ili odrasli mogu biti u zabludi misleći da su ga pronašli kada analiziraju odnose među djecom.
Najčešće na djetetov karakter i promjene u njegovom ponašanju utječe psihološka atmosfera u obitelji. To uvelike ovisi o tome kako se majka i otac odnose jedno prema drugome i prema djeci. Rođaci su također pogođeni ako žive na istom području.
Često dolazi do sukoba zbog sukoba dječjih osobnosti, tada se oboje mogu osjećati razdraženo jedno na drugo, ljutiti se što jedno nije inferiorno u odnosu na drugo ili ne razumije.
Drugi razlog za svađe između djeteta i brata ili sestre je nesređen odnos između roditelja. Djeca gotovo uvijek slijede primjer odraslih. Što su mlađi to točnije usvajaju svoje osobine građenja komunikacije – govorenja, pitanja, odgovaranja. Djeca se od malih nogu uče uvrijediti na ono što se mama inače uvrijedi, ljutiti se, kao tata, i slično.
Stoga, prije nego što naučimo djecu mirnom životu, prvo moramo uspostaviti odnose u svijetu odraslih i dati mlađima primjer tople veze, poštovanja i podrške.
Kada odrasli ne mogu komunicirati jedni s drugima, djeca ne samo da slijede loš primjer, već i emocionalno pate ako vide svađe i neslaganja. U tom slučaju razlozi njihovih svađa mogu biti nagomilani osjećaji boli i razočaranja. Brige oko roditelja kvare raspoloženje cijele obitelji, a djeca se mogu iskaljivati jedno na drugom.
Razmotrimo detaljno nekoliko razloga složene interakcije mlađe djece u obitelji.
Djeca se bore za ljubav svojih roditelja
Vrlo čest razlog u obiteljima koje odgajaju djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. Obično svađe iz tog razloga nastaju kada započne interakcija između odraslih i djece – idu igrati nešto, razgovarati ili otići u obiteljsku šetnju. Dijete, žarko željno roditeljske pažnje, spremno je učiniti sve kako bi je dobilo što više. U to vrijeme vidi svog brata ili sestru i razumije da želi isto. Dijete može shvatiti da prepuštanjem inicijative riskira da ostane bez posla – tada može postati agresivno ili nepravedno prema drugima.
Tako djeca nesvjesno privlače pažnju starijih, a agresija prema drugom djetetu njegov je vapaj za ljubavlju. U ovom slučaju, roditelji bi trebali obratiti više pažnje na oba djeteta, češće razgovarati o ljubavi, kako im je bilo dosadno i zabilježiti pozitivne kvalitete svakog od njih – to će pomoći djetetu da se ne osjeća gore od drugog, shvati svoju važnost i osjećati ljubav.
Djeca i konkurencija
Djeca se mogu svađati jer imaju natjecateljski odnos. To je, prema psiholozima, normalno, ali zahtijeva određenu intervenciju odraslih kako takva komunikacija ne bi prerasla u neprijateljstvo.
Zdravo natjecanje među djecom može biti korisno. Omogućuje svima da spoznaju svoje granice, uči ih braniti pravo na izbor i posjedovanje, uočavati snage i nastojati biti bolji. Loše je kada je usmjereno na uništavanje potencijala drugog djeteta. U tom slučaju roditelji trebaju podržavati i hvaliti svako dijete pojedinačno, bez spajanja u jednu cjelinu, te razgovarati o njihovim različitostima i talentima. To će pomoći djeci da shvate svoju važnost i individualnost te da prestanu svađama dokazivati da su u pravu ili nastojati biti bolji od drugih.
Dijete i osobni prostor
Dešava se da dijete može doživjeti osjećaj razdražljivosti i agresije kada nema osobnog prostora. Učenje granica je normalan i nužan uvjet za zdrav život djece. Mogu se naljutiti kada brat ili sestra uzme njihove stvari bez pitanja ili kada moraju nešto podijeliti između njih.
Stoga, kako bi prestali svađe, roditelji trebaju obratiti pozornost na to ima li svako od djece dovoljno stvari koje su mu potrebne – zasebnu odjeću, igračke, pribor za pisanje, stvari koje su mu srcu drage, mjesto za spavanje, sobu ili dio to, i tako dalje.
Kroz predmete dijete uči biti ono što je, zaštititi svoj osobni prostor i ono što ga čini zasebnom osobom. Ako djeca u obitelji ispunjavaju te uvjete, neće morati braniti svoja prava kako bi bila sama, čitala knjigu, igrala igru, opuštala se ili primala prijatelje. U protivnom se mogu sukobiti ili djelovati agresivno kako bi se izborili za pravo na individualnost.
Nemojte dopustiti da djeca jedno drugom uzimaju stvari bez pitanja. Kada ova pravila uzmu u obzir svi članovi obitelji, postat će puno smireniji i njihovo će neprijateljstvo postupno ustupiti mjesto miru.