Odakle roditeljska želja da kontroliraju svaki djetetov korak i je li je se moguće riješiti? Kako naučiti delegirati odgovornost i zašto djeci treba dati pravo izbora u bilo kojoj dobi? Učitelj Dima Zitser raspravlja o ovim temama.
Učitelj je posebna profesija
Sudionici u procesu učenja čine svojevrsni trokut: dijete, roditelji i učitelj. Koliki stupanj slobode treba svaki sudionik – na primjer, učitelj? Postoji mišljenje da neslobodan učitelj ne može odgojiti slobodnog učenika.
Kao i predstavnik svake druge profesije, učitelj je vezan određenim ograničenjima. Na primjer, on stvarno ne može biti slobodan od obrazovnog sustava. No, rad učitelja strukturiran je na poseban način: on zatvori vrata učionice, započne sat, a onda se sve događa samo između njega i učenika.
Školska uprava i savezni državni obrazovni standardi su smjernice, ali najvažnije je ono što se događa u učionici. I tu učitelj ima puno više slobode od predstavnika mnogih drugih profesija. U tom smislu svaka je škola potencijalni prostor slobode.
Neka glas vašeg djeteta bude jednak vašemu
Međutim, roditelji često povezuju pretjeranu dječju slobodu s permisivnošću, a želja za postavljanjem ograničenja i zabrana proizlazi iz straha za svoju djecu.
Mnogi od nas se boje da ako naša djeca upadnu u nevolju, nećemo moći biti tu da im pomognemo na vrijeme. Ali možda ono čega se odrasli doista boje nije sloboda njihove djece, već vlastiti roditeljski neuspjeh.
Ako želite naučiti svoje dijete da bude odgovorno prema sebi, morate unaprijed stvoriti uvjete da se ne boji doći k vama s problemom. To znači uspostavljanje odnosa povjerenja, izbjegavanje kritika i stereotipnih reakcija. Tada se mijenja i sam model odnosa: roditeljski glas postaje značajan – jer mišljenje djeteta postaje jednako značajno. Štoviše, od određene dobi roditeljske zabrane djeluju sve manje, izazivajući, primjerice, samo protivljenje tinejdžera.
Sloboda dolazi iz izbora
Vještina korištenja slobode i razumijevanja njezinih granica dolazi do djeteta postupno, ali za to mu odrasli moraju dati pravo na subjektivnost, na fraze: "Po mom mišljenju" ili "Po mom mišljenju". To je jedini način da se razvije sposobnost pregovaranja i interakcije. I također – svijest o vlastitom ja, osjećaj "ja jesam" – jedna od potrebnih komponenti za postizanje istinske, unutarnje slobode.
Druga komponenta je sposobnost razmišljanja i sumnje, već spomenuta. Ako se ono formira kod djeteta, ono počinje shvaćati da svaki životni problem ima mnogo rješenja. Okolina često “iz zlobe” želi umjetno suziti taj izbor, dati djetetu pojednostavljeno, crno-bijelo shvaćanje svijeta. Ali u stvarnosti je život mnogo kompliciraniji.
Općenito, nije lako biti čovjek i svatko od nas postupno prolazi svoj put od životinjskog do ljudskog stanja. Naši instinkti nam govore: “Viči sad na dijete da vidi tko je gazda” – baš kao što šapću: “Danas ćeš se najesti, jer sutra možda neće biti hrane.”
Pokušajte se pogledati u ogledalo kada ste ljuti. U ovom trenutku instinktivno, podsvjesno plašimo neprijatelja, zbog čega je izraz lica toliko prijeteći. Ali možete napraviti kratku pauzu, izdahnuti i svjesno opustiti mišiće lica kada dijete ne želi sjesti za zadaću ili završiti jesti kašu. I to će biti čisto ljudska kvaliteta. Humanost pretpostavlja slobodu izbora, pa tako i načina reagiranja na situaciju. Upravo to nas razlikuje od životinja.
Sakrij jedan prsten svojih roditelja
Ponekad odrasli o djeci razmišljaju na sljedeći način: „Pa, kakvu on slobodu može imati, potpuno ovisi o meni.“ Doista, malom djetetu itekako trebaju odrasli. Ali naša snaga i mudrost leži upravo u tome da ne zlorabimo ovu ovisnost. Morate sakriti svoj "prsten svemoći" i ne vršiti pritisak na svoju djecu, već, naprotiv, podržati ih dok ne ojačaju.
Većini ljudi nikad nije rečeno da je moguće odgajati djecu bez nasilja. S nasiljem je, naravno, lakše, ali tada morate biti spremni na činjenicu da će djeca naučiti "pravo moćnog" i, nažalost, koristiti ga u budućnosti.
Iskušenje da se koristi ovaj "prsten" je vrlo veliko. Uostalom, to je puno lakše nego razmišljati o vlastitom ponašanju, postavljajući si pitanje: "Činim li sada pravu stvar?" A refleksija, sposobnost sumnje, važna je kvaliteta i za učitelja i za roditelja.
Refleksija protiv “prava jačeg”
Roditeljstvo se temelji na raznim strahovima. Ali naša ljudskost leži i u sposobnosti da spoznamo svoj strah za dijete i prevedemo ga u racionalno ruho. Tada postaje moguće tinejdžeru koji ide u posjet reći: „S tobom će sve biti u redu, ja se bojim za tebe. Pa molim te napiši SMS tati.” Složite se, ovo zvuči drugačije od pitanja-prigovora naknadno: “Zašto se ne obazireš na svoje roditelje, hoćeš li barem napisati?”
U prvom slučaju ono što se pred djetetom pojavljuje nije roditelj kao funkcija, već živa osoba koja doživljava njemu razumljive osjećaje. Stoga je veća vjerojatnost da će napisati SMS – osim ako se ne zanese i zaboravi, naravno, što također nije isključeno.
Dok je dijete malo, navikavamo se da svi u kući žive po pravilima koja su odredili odrasli. Duboko u sebi svi vjerujemo da je kuća naša i vrijeme naše, a i dijete nam pripada. Vrlo je teško istinski prihvatiti banalnu činjenicu da je on zapravo zasebna osoba sa svojim karakterom. I da je tvoj dom i njegov dom. Umjesto toga, ponekad se čuju divlje fraze poput: “Ovakva glazba neće zvučati u mojoj kući” ili “Odrasti ćeš i kod kuće ćeš jesti što god želiš, ali ovdje ćeš jesti ono što si pripremio.”
Ali što je dijete starije, potrebno mu je više slobode. A trebalo bi uključivati i pravo na kontrolu vlastitog tijela. To znači da on (ili ona) može birati što će i koliko jesti, odnosno odlučiti hoće li se tetovirati ili ne.
I roditeljski ultimatumi još su jedna manifestacija “prava moći”, jer se s odraslima drugačije ponašamo. Recimo da dijete dođe i kaže: "Želim uzeti psa." Zamislite muža ili ženu na njegovom mjestu. Hoćemo li reći: “Kad imaš svoj dom, onda pusti potok”? Ne, pokrenut ćemo dijalog i pokušati pronaći rješenje koje će svima odgovarati.
Da, to je teže nego jednostavno odrezati: "Ne!", to zahtijeva promišljanje i sposobnost pregovaranja. Ali bit roditeljstva nije moć. Prava manifestacija ljubavi je učiniti da se vaša voljena osoba (bez obzira na godine) osjeća dobro, a ne loše.
Izvor:
“Oslobodite djecu” – govor Dime Zitsera na Youtube kanalu “Lazarevatut”
Fotografija: Collection/iStock