Svaka obitelj ima svoja načela i tradicije ponašanja. Često su uzrokovane odgojem samih roditelja. Osim toga, važnu ulogu imaju kulturni i društveni uvjeti u kojima se obitelj nalazi. Mladi dječaci i djevojke u potpunosti kopiraju postupke svojih voljenih, stoga, umjesto da pokušavaju odgajati djecu, potrebno je pažljivo pratiti vlastito ponašanje. Zahvaljujući tome, dijete će vidjeti ispravan algoritam radnji.

Koje ponašanje kod djece treba smatrati pogrešnim? Koje su metode utjecaja na njih najsigurnije i najučinkovitije? Kako sa svojim djetetom izgraditi prijateljski odnos pun poštovanja bez pribjegavanja kažnjavanju?                                                         

Kada dijete treba preodgoj?

Kada dijete treba preodgoj?

Stručnjaci jednoglasno izjavljuju da je djetetov karakter potrebno promijeniti ako se u djetetovim postupcima primijeti barem jedna reakcija:

  • skandalozno ponašanje (kada se dijete baca po podu, lupa nogama i rukama po vratima, ponaša se agresivno, namjerno oštećuje stvari i namještaj);
  • nevoljkost udovoljavanju zahtjevima roditelja (ne želi pospremiti svoje stvari ili se spremati za spavanje);
  • ignorira riječi roditelja (neka upute ne slušaju, dok radi stvari na svoj način);
  • otvoreno pokazuje neprijateljstvo (psuje, baca stvari, udara odrasle);
  • agresivan prema mlađim članovima obitelji – braći ili sestrama – vrijeđa životinje.

Ovo ponašanje je apsolutno nepoželjno, jer komplicira djetetovu društvenu prilagodbu društvu, kvari obiteljske odnose i izaziva agresiju kod odraslih i djece. Stoga je ovo ponašanje potrebno ispraviti.

Zašto se dijete ponaša neispravno?

To se često događa zbog sljedećih razloga:

  • pretjerani zahtjevi prema djetetu (roditelji očekuju bezuvjetnu poslušnost, ne prihvaćaju greške, žele da se dijete ponaša kao odrasla osoba);
  • djeca se opiru ako se zanemaruju njihove prirodne sklonosti (kada se dijete tjera da svira violinu, ali ne podnosi glazbu);
  • želja za privlačenjem pažnje (interes za njih vrlo je važan za djecu);
  • dijete je shvatilo da na taj način može dobiti ono što želi (na primjer, još jednu vožnju na vrtuljku ili dobiti još jedan milkshake);

Potrebno je ne samo zahtijevati od djeteta da postupi ispravno, već i od samih odraslih da se tako ponašaju. Uostalom, djeca kopiraju sve što roditelji rade i govore. Na primjer, ako često psuju iz bilo kojeg razloga, ponašaju se neobuzdano, agresivno, tada će dijete psovati, pa čak i potući se u svakoj konfliktnoj situaciji.

Treba li dijete nagraditi za primjerno ponašanje?

Svi psiholozi će jednoglasno odgovoriti – naravno, da. Svako dijete, kao i odrasla osoba, treba prihvatiti svoje uspjehe i pobjede. Pohvale su vrlo važne za djecu svih uzrasta, a prije svega od mame i tate. Roditelje često zanima kako ohrabriti svoje dijete i kakvo bi to ohrabrenje trebalo biti? Odgovor je vrlo jednostavan – to može biti bilo što: slatkiši, igračke, vrijeme za vaše omiljene aktivnosti i, naravno, ugodne riječi. No, ovdje veliku ulogu ne igra samo ono što roditelji govore, već i ono što svojim stavom osjećaju i prenose djetetu.

Dakle, ako ga hvale na sav glas, a sami misle da s njim nešto nije u redu – slab je, dosadan, nezanimljiv, jadan, nije mu sve u redu – tada će djeca tu poruku osjetiti intuitivno, a sve riječi a trud roditelja bit će uzaludan.

Kako pohvala koristi djeci?

Kako pohvala koristi djeci?

Postoje 2 glavna načina promocije:

  • pohvale. Uvijek biste trebali pohvaliti svoje dijete ako je njegovo ponašanje dobro ili uzorno. Potrebno je odmah pohvaliti, a pritom je potrebno objasniti djetetu zašto je pohvaljeno.

Djeca rade sve kako bi dobili pohvale roditelja. Važno im je da znaju da su najvještiji, najinteligentniji i najsposobniji. Glavni uvjet je da pohvala bude iskrena.

  • Dijete je jako sretno kada roditelji o njemu govore lijepe stvari u prisustvu drugih ljudi – članova obitelji, učitelja, njihovih prijatelja, susjeda. Riječi i izrazi koji će ga motivirati na još više dobrih djela su: “Ponosan sam na tebe!”, “Baš je dobro što imam sina!”, “Drago mi je i sretan sam što imam takvu kćer. , Kako si". Ove su riječi prikladne i za tinejdžera i za dijete, glavna stvar je poruka koju roditelji prenose djetetu. Dječji psiholozi primjećuju da čim majka i otac promijene odnos prema svojoj djeci – prestanu ih gledati kao huligane, gubitnike, agresore, i počnu ih tretirati kao ljude na koje vrijedi ponositi, mijenja se i ponašanje djece – postaju kakvima ih vide njihovi roditelji.

Preporuke roditeljima o odgoju djece

Što koristiti umjesto kazni?

  • Vrijeme. Vremenska ograničenja su prikladna za dijete koje se ne zna “kontrolirati”. Odrasla osoba kaže: “Namjestio sam alarm na 15 minuta. Imaš vremena vrištati (plakati, psovati), ali kad zazvoni, moraš se smiriti.” Rekavši ovo, roditelji ne bi trebali očekivati ​​odgovor od svoje djece – nakon svega, najvjerojatnije će se oduprijeti. Ova uputa mora biti jasna i o njoj se ne može pregovarati.
  • Kada djeca glume, često izražavaju negativne osjećaje. Ponekad roditelji ne mogu izdržati njihov intenzitet – krikove boli, ogorčenosti, razočaranja, agresivnog ogorčenja – i pokušavaju zaustaviti takvo ponašanje. To dovodi do toga da djeca potpuno izgube kontrolu ili se povuku u sebe.

Željeno ponašanje. Kada se dijete loše ponaša, roditelji ga grde ili posrame. Umjesto toga, trebali biste pokušati razumjeti motive djetetova ponašanja i predložiti što učiniti. Na primjer: starije dijete otjera mlađeg brata i "prilijepi se" uz majku. Ne biste mu trebali govoriti "Kakav zločesti dečko", "Sram te bilo" i slične fraze. Dijete je, u ovom slučaju, najvjerojatnije ljubomorno na majku. Tada, kako bi podržala oba djeteta, može reći, prvo starijem: “Hoćeš li se igrati sa mnom? I ja ovo stvarno želim!” Dakle, dijete će se osjećati shvaćeno, a njegova agresija će nestati. Možete mu ponuditi i da preuzme mlađeg – naučite ga pravilima igre.

Ove metode ispravljanja ponašanja djeteta, umjesto kažnjavanja, imaju odličan učinak. Kada se koriste zajedno ili odvojeno, savršeno organiziraju dijete. Međutim, ako ove metode ne daju pozitivne rezultate, trebali biste koristiti pomoć stručnjaka, naime dječjeg psihologa.