Odgoj djece s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) dolazi sa svojim izazovima i izazovima. Djeca s ovom dijagnozom pokazuju složeno i ponekad neprikladno ponašanje. Roditelji moraju shvatiti da je takvoj djeci za skladno učenje i razvoj potrebna posebna briga i pristup učenju koji će u konačnici dati izražene pozitivne rezultate. MedAboutMe će vam reći više.
Savjeti za roditelje
Pri postavljanju takve dijagnoze glavna je zadaća roditelja i stručnjaka pomoći djetetu da smanji disruptivno ponašanje i da se nosi s problemima koji prate ili proizlaze iz ADHD-a.
Stručnjaci su razvili nekoliko temeljnih savjeta za brigu o djeci s dijagnozom koji će im pomoći da se nose s vlastitim emocijama, kontroliraju ih te postignu uspjeh u školi i stvaranje društvenih veza.
Postavljanje izazovnih zadataka
Jedan od glavnih problema djece sa sindromom je nemogućnost koncentracije na određeni zadatak. Često djeca preusmjere pažnju i odustanu od onoga što su započela, zbog čega učenje postaje gotovo nemoguće.
Stručnjaci kažu da djeca koja rješavaju složeni problem praktički nisu ometena i potpuno su usredotočena na njega. Smetnja se javlja upravo kada je zadatak koji je pred vama jednostavan ili se ne čini zanimljivim.
Druga strana medalje je hiperfokus, kada je dijete usredotočeno na određeni zadatak do te mjere da ne primjećuje što se oko njega događa. Sve metode odvraćanja i privlačenja pažnje ostaju nečuvene i bez ikakve reakcije.
Stručnjaci kažu da ako dijete ima određene interese i hobije kojima se potpuno posvećuje, roditelji bi trebali samo poticati taj hobi.
Djeca trebaju podršku
Važno je pohvaliti dijete za dobro ponašanje i proslaviti njegov uspjeh u kontroli vlastitog ponašanja i osjećaja. Vrlo je važno da djeca s ADHD-om čuju koje je ponašanje prihvatljivo i da dobiju pohvalu za pridržavanje pravila. Roditelji trebaju razgovarati o tome koje je ponašanje neprihvatljivo.
Tjelesna aktivnost i strogi raspored
Djeca bi trebala imati raspored koji je svaki dan isti: ustajanje i odlazak na spavanje u isto vrijeme, unatoč vikendima i praznicima, obroci, učenje i slobodno vrijeme također trebaju biti u određeno vrijeme. Na taj način djeca znaju što mogu očekivati i uče se odgovornosti.
Tjelesna aktivnost, na primjer, pohađanje sportskih klubova, pomoći će vam da se riješite viška energije. Za djecu bilo koje dobi, bez obzira na zdravstveno stanje, primjer roditelja je izuzetno važan. Zajednička vožnja biciklom i planinarenje pomoći će vam da se riješite viška energije i steknete zdrave navike.
Algoritam rješenja
Neki od zadataka postavljenih djeci mogu biti preteški i potrebno je izraditi nekakav algoritam. Na primjer, zadatak je bio da pospremim vlastitu sobu. Roditelji mogu postaviti nekoliko zadataka: pospremiti krevet, pospremiti igračke, obrisati prašinu, usisati itd.
Ova podjela aktivnosti pomoći će u izbjegavanju razočaranja u slučaju neuspjeha i omogućit će djetetu da se osjeća samopouzdanije.
Objasniti, a ne zapovijedati
Prilikom postavljanja određenog zahtjeva roditeljima se preporučuje da obrazlože zašto ga je potrebno ispuniti. Djeca s ADHD-om vrlo teško podnose naredbe i zapovjedni ton. Informacije i zahtjevi roditelja imat će veći učinak ako prethodno objasnite zašto i zašto su potrebne određene radnje.
Svaki postupak ima posljedice
Djeca s ADHD-om trebaju neke ustupke svojih roditelja. Ali iu tom slučaju djeca moraju jasno znati koje su granice dopuštenog, a ako ih prijeđu, uslijedit će trenutna reakcija i posljedice.
Djeca s velikim potencijalom
U određenom trenutku roditelji počinju osjećati da su njihova djeca zastala i da se ne očekuje poboljšanje ponašanja. Ali ne biste trebali prestati pokušavati i raditi na ponašanju vašeg djeteta. Kako stručnjaci napominju, djeca sa sindromom imaju ogroman potencijal.
Ali takvi "simptomi" mogu ukazivati na to da možda samo trebate promijeniti strategiju ponašanja i brige za dijete, kao i njegov odgoj.
Pravila skrbi, komunikacija s djecom
Prema podacima, prosječno vrijeme za dijagnosticiranje ADHD-a je oko 7 godina. U ovoj dobi djeca su prilično pametna, razgovori s roditeljima mogu biti informativni i donekle pomoći u kontroli djetetovog ponašanja i emocija.
Tijekom razgovora roditelji trebaju koristiti jezik koji će dijete razumjeti, izbjegavati složene izraze i nejasne fraze, kao i nepotrebne potrebe. Složenost razgovora i pričanja novih činjenica može se povećati kako dijete raste.
Roditelji moraju svom djetetu svakako prenijeti činjenicu da ga prisutnost dijagnoze ne razlikuje od druge djece, a također ga ne čini lošim. Uz podršku, kao i organizaciju odgovarajuće skrbi i obrazovanja djeteta, ne bi trebalo biti negativnih utjecaja na život djeteta.
ADHD i inteligencija
Unatoč svim poteškoćama u učenju, otežanoj koncentraciji i razvijanju društvenih veza, ADHD ne utječe na djetetovu inteligenciju, ono također može biti uspješno u školi. Ne morate daleko tražiti primjere; prema nekim izvorima Albert Einstein je imao ADHD.
Djeca sa sličnom dijagnozom također mogu uspjeti u životu i postići određene uspjehe i rezultate, kao i pronaći zanimanje u kojem će se u potpunosti samorealizirati.
Prema podacima, svako 12-15 djece u Rusiji ima ADHD, iako podaci variraju. Ova raširena prevalencija navela je znanstvenike iz cijelog svijeta da traže lijekove, tretmane i smjernice za njegu koji će pomoći u smanjenju rizika i posljedica u budućnosti.
U ovom trenutku istraživanja ADHD-a se nastavljaju, stalno se pojavljuju novi podaci koji se odnose na različite aspekte života djece i roditelja.
Pojavio se pozitivan trend da se ADHD počeo drugačije doživljavati, a ne kao problem u odgoju djece. Centri za podršku djeci, roditeljima i skrbnicima stvaraju se kako bi pružili skrb djeci s ADHD-om. Posjećivanje i podučavanje djece u takvim centrima može olakšati život i dati im priliku da postignu veći uspjeh u učenju i kontroliraju svoje emocije.