Nova godina je najdraži praznik za svako dijete. Novogodišnjem čudu djeca se raduju čak i više od vlastitog rođendana, jer to nije samo razlog da dobiju darove, već i da dotaknu nešto zaista čarobno. Moderna generacija djece treba novogodišnju bajku kao i prethodne. Ali roditelji koji se razlikuju po pragmatizmu sve više razmišljaju: zašto uopće podržavati vjeru u Djeda Mraza i ovaj sumnjiv odnos s novogodišnjim čudima?
Mitovi mogu naškoditi djeci
Jedan od glavnih argumenata među roditeljima je da će mit o Djedu Božićnjaku ipak biti razotkriven prije ili kasnije. Zapravo, nitko od odraslih, pa čak ni starijih školaraca, ne vjeruje da neki starac iz bajke stavlja darove ispod bora, svi se sjećaju kako su ih sami birali u trgovini i zamotali u prekrasan papir. Prije ili kasnije, svako dijete nauči o ovom procesu. A ako dugo ostane pod utjecajem mita, hoće li razočaranje biti prejako? Živčani sustav ne treba dodatni stres. Puno je lakše od samog početka razgovarati o pravom stanju stvari – a onda pustiti bebu da uživa u novogodišnjim darovima koje je dobila od roditelja, a ne od nekog djeda iz bajke.
Odnosi s kolegama iz razreda mogu biti zaseban traumatski faktor. Upravo od njih dijete najčešće dobiva informaciju da Djed Mraz ne postoji. Mnogi roditelji strahuju da će se njihovom djetetu smijati vršnjaci kada se pokaže da još uvijek ozbiljno vjeruje u čuda “kao mali”. Djeca znaju biti jako okrutna, to je činjenica. Dakle, isplati li se riskirati duševni mir vašeg sina ili kćeri, kada se takva situacija može lako spriječiti samim razotkrivanjem mita?
Teški financijski odnosi
Čini se da je svemoć magije također opasan faktor. Ako se na Novu godinu dogodi čudo, to znači da nema ograničenja u izboru darova. Dijete može lako podleći takvoj logici, a onda će roditeljima biti teško objasniti zašto Djed Mraz ne može ispod božićnog drvca ostaviti nevjerojatno skupi gadget ili osigurati let u svemir. U svijesti nepredvidivo nastaje mit, tko zna do kakvih suza i frustracija može dovesti.
Mnogi roditelji praksu naručivanja darova i općenito samog rituala tek tako primanja materijalne koristi smatraju pokvarenom. Da biste dobili nešto u životu, morate raditi. Dobro učite, potrudite se oko nečega, budite korisni – u svijetu odraslih to će biti upravo tako. A ovdje i jednom godišnje dijete odjednom dobije ono što želi bez razloga. Čemu služe te privilegije? Što oni zaslužuju? Bavljenje “besplatnim” prigušuje volju i slabi motivaciju za napornim učenjem i radom, poništavajući rezultate mnogih obrazovnih manevara.
Zašto je djetetu potrebno čudo?
Što da kažem? Naravno, sve gore navedene činjenice mogu se dogoditi u životu modernog djeteta. Pa ipak, bolje je da roditelji pričekaju da raskrinkaju novogodišnju bajku u očima bebe. Istina života mu neće pobjeći – dobit će mnogo razloga da je shvati u vrlo bliskoj budućnosti. Ali djetinjstvo je samo jedno i ono neminovno prolazi za svakog čovjeka. A ovo vrijeme je drugačije po tome što malo dijete tek uči o svijetu oko sebe, uči graditi odnose s ljudima, integrirati se u razne procese. On se formira kao ličnost, stječe kvalitete i karakterne osobine. A o mnogim čimbenicima ovisi kakva će osoba biti jučerašnja beba. Vjera u čuda jedna je od faza koja formira osnovno povjerenje djeteta u ovaj svijet.
Bajka čini svijet življim i raznolikijim za ljude. Odrasla osoba odrasta i navikava se oslanjati se samo na vlastitu snagu. Zna da se svjetla u stanu pale od struje u mreži, a avion podižu u zrak aerodinamičke sile. Ali negdje duboko u sebi žive sjećanja na noć kada su se sve želje ostvarile, a svijet bio snježno bijel i ugodan. Ta sjećanja daju poticaj da svoj život učinite kvalitativno emocionalnim i ne dopuštaju vam da postanete ogorčeni i padnete u cinizam. Nije li to odnos kakav bi svaki roditelj trebao poželjeti za svoje dijete?
Što je najbolje za roditelje?
Roditelji nikako ne bi trebali sami forsirati događaje i pokušavati uništiti djetetov odnos s novogodišnjim čudom. Ako dijete ne traži detalje, ne trebate ga zvati na razgovor i obavijestiti ga da Djed Mraz ne postoji. Ali ako dijete samo započne takav razgovor, vrijedi razgovarati s njim o nekim detaljima na najispravniji način.
Prvo, dijete mora shvatiti da se čudo ne može dobiti po narudžbi, ono je nepredvidljivo. Ova misao pomoći će vam da se riješite patnje tipa "Htio sam letjeti u svemir, ali dobio sam novog dizajnera." Djeda Mraza možete tražiti bilo što, ali on će donijeti ono što smatra prikladnim. Zašto? Pa, tko može predvidjeti logiku djeda iz bajke! Stoga je bolje odmah se usredotočiti na jednostavnije želje.
Drugo, ne pokušavajte uhvatiti Djeda Mraza za rub bunde kako biste se uvjerili da je pravi. Čudo može doći u naše živote samo kada u njega vjerujemo, a za vjeru nije potreban dokaz. Novogodišnju bajku moramo uzeti zdravo za gotovo – nije važno odakle i kako dolaze darovi ispod bora, bitno je da znamo da su od Djeda Božićnjaka.
Pa, kad dijete odraste, vrijedi s njim razgovarati o novogodišnjoj bajci kao s odraslom osobom. Da, sada znate da se nijedan čarobni djed ne uklapa u prozor i ne ostavlja tragove u blizini božićnog drvca. No je li to doista važno za osjećaj čuda i novogodišnjeg ugođaja? Možete jednostavno nastaviti vjerovati u čudo i pokušati mu pomoći vlastitim rukama. Pa, možemo se složiti da nam ova bajka više ne treba i samo darivamo jedni druge. Izbor je na djetetu.
Također vrijedi razmotriti odnos između starije i mlađe djece u obitelji. Vrlo često starija braća i sestre požure prosvijetliti mlađe što zapravo misle o Novoj godini i Djedu Mrazu. Općenito, u tome nema ničega zamjerljivog. No, ako je u jednom trenutku dijete samo izabralo pragmatičnu sliku svijeta za sebe, ne može je nametnuti mlađoj djeci. Roditelji bi trebali razgovarati sa svojim djetetom. Imao je pravo izbora – sad neka njegov mlađi brat ili sestra sami izaberu kad za to dođe vrijeme. Nitko se ne smije nasilno lišiti novogodišnjeg čuda.