Težak tinejdžer – to kažu odrasli o djeci u dobi od 10 do 17 godina čije ponašanje ne odgovara društveno prihvaćenim normama. Zašto se to događa, hoće li s vremenom nestati i kako se ponašati s takvim tinejdžerom, govore stručnjaci Centra za zaštitu prava i interesa djece.
Novo ponašanje: uzroci i posljedice
Na mnogo načina, kontradiktorno, pa čak i asocijalno ponašanje "teških" tinejdžera može se objasniti trima glavnim razlozima: krizom puberteta povezanom s dobi, urođenom, instinktivnom željom za "odvajanjem" od roditeljske obitelji i pokušajima da se izraze kao pojedinac. Sve to zajedno rađa novi model ponašanja, koji se može manifestirati na različite načine:
- tinejdžer se često svađa, drzak je, drzak i pukne te postaje "bodljikav" u komunikaciji;
- doživljava nagle promjene raspoloženja, lijenost, apatiju, živčane slomove, plačljivost;
- komunikacija s vršnjacima je na prvom mjestu (tzv. klupsko ponašanje), a učenje je zanemareno;
- eksperimentira s odjećom i izgledom, često pokušavajući šokirati druge;
- postaje tajnovit, prestaje govoriti o sebi i svojim iskustvima, zaključava se u sobu;
- može početi piti alkohol i druge psihoaktivne tvari i kršiti zakon.
Kao rezultat toga, odrasli su u nedoumici, ne znaju kako se ponašati s nestašnim tinejdžerima. “Što se događa s mojim djetetom? Uopće ga ne prepoznajem – kažu roditelji gledajući kako se tinejdžer ponaša grubo i prkosno, stalno se svađa, buni, odlazi od kuće, izostaje iz škole, a ponekad čini i sasvim "odrasle" prekršaje.
Tijekom puberteta, kada sve hormonske žlijezde intenzivno rade, događaju se velike promjene u cijelom tijelu tinejdžera, kako na fizičkoj tako i na mentalnoj razini – mijenja se čak i sama struktura mozga i priroda veza između neurona. A sve te promjene itekako mogu pridonijeti neprimjerenom ponašanju tinejdžera. Štoviše, nerijetko se događa da doslovno nekoliko godina kasnije, gledajući unatrag, mladi ljudi ni sami ne razumiju zašto su se ponašali onako kako su se ponašali kad su bili malo mlađi.
Rizik od devijantnog ponašanja povećava se ako postoje problemi u odnosima roditelj-dijete: nema međusobnog razumijevanja, postavljaju se pretjerani zahtjevi, dok su odrasli više zainteresirani za formalni uspjeh (npr. u školi), ali ne prihvaćaju djetetove emocije (uključujući negativne).
Drugi okidač su problemi u odnosima između samih roditelja: nepotpuna obitelj ili međusobna udaljenost supružnika, neslaganja oko pitanja odgoja ili drugih tema. Ili roditelji, zaokupljeni zaradom, karijerom i vlastitim međuljudskim problemima, jednostavno nemaju vremena posvetiti dovoljno pažnje odgoju svoje djece.
U tom slučaju ograničavaju se samo na zadovoljenje osnovnih djetetovih potreba (nahranjeno, obučeno, obuveno, ima krov nad glavom) i ne razmišljaju o njegovim emocionalnim potrebama: prihvaćanje, ljubav, psihička podrška, razumijevanje problema s kojima se suočava. . No, mora se naglasiti da su sve navedeno samo faktori rizika, a tinejdžer iz potpuno imućne obitelji može se početi loše ponašati.
Manje inhibicija, više pozornosti na emocije
Povjerenje možete pokušati vratiti tako što ćete pokušati razumjeti djetetove unutarnje probleme i provoditi više vremena s njim. Zajedničke šetnje i šetnje, zajednički hobiji (čak i ako se radi o računalnim igricama, ako tinejdžer nema drugih hobija) pomoći će podizanju odnosa na novu razinu, a istovremeno će pridonijeti razvoju djetetove osobnosti.
Još jedan zadatak roditelja tinejdžera je pomoći mu da razumije sebe i svoje želje. I ujedno informirati o "cijeni" i mogućim rizicima želja. Možete se sjetiti sebe u njegovim godinama i pričati o vlastitim iskustvima odrastanja. U isto vrijeme, morate biti spremni da izvana tinejdžer možda neće pokazati interes i odbaciti takve pokušaje uspostavljanja kontakta. Međutim, to ne bi trebalo biti prepreka – on će i dalje izvlačiti zaključke iz vaše komunikacije.
Također morate biti spremni na činjenicu da će dijete dovesti u pitanje vaš autoritet, a odnos s vama će za njega postupno nestati u drugom planu, dok će njegovi vršnjaci postajati sve značajnije figure. Isticanjem u grupi tinejdžer može pokazati nagomilane negativne emocije, koje izlaz nalaze u asocijalnom ponašanju. Istodobno, na pokušaje kontrole, zabrane ili kažnjavanja od strane roditelja, tinejdžer odgovara prosvjedom ili čak buntom. Uostalom, za njega to izgleda kao zadiranje u slobodu odrasle osobe.
Glavna i ujedno najteža stvar koju roditelji trebaju učiniti u takvoj situaciji jest shvatiti postupan, ali prirodan gubitak svoje moći nad tinejdžerom, svjesno promijeniti svoj odnos prema njemu – ne više kao djetetu, već kao odrasla osoba sposobna preuzeti odgovornost. A zatim, na temelju tog razumijevanja, iznova graditi odnose i postupno povećavati stupanj odgovornosti koju tinejdžer može preuzeti.
Potrebno je dijete naučiti nositi se sa životnim poteškoćama, osobnim iskustvima i stresnim situacijama te mu pomoći da izgradi prave životne prioritete. Izuzetno je važno da se dijete nikada ne osjeća usamljeno: da ima povjerenja u sebe i svoje bližnje, da se ima kome obratiti sa svojim problemima i iskustvima. Naravno, tinejdžeri su tome izuzetno neskloni, ali sama spoznaja da su “vrata za dijalog otvorena” pomaže im da se lakše nose sa svojim emocijama.
Iskustvo uspjeha kao glavni poticaj razvoju
Evo kakve preporuke psiholozi daju roditeljima koji su se susreli s devijantnim ponašanjem tinejdžera i žele mu pomoći da prebrodi teško razdoblje.
- Pomozite svom djetetu pronaći vrstu aktivnosti u kojoj se može ostvariti i biti uspješno. Iskustvo uspjeha možda je glavni “protuotrov” protiv devijantnog ponašanja. Pokušajte s raznim sportskim sekcijama, kreativnim klubovima – jednom riječju, pokušajte usmjeriti njegove interese i energiju u pozitivnom smjeru.
- Koristite konstruktivne i primjerene nagrade i kazne. Nemojte zlorabiti kazne i zabrane – oni će samo izazvati protest. Razlozi za svaku zabranu ili ograničenje moraju biti opravdani – tada je veća vjerojatnost da će ih dijete prihvatiti. Razgovarajte i objašnjavajte tinejdžeru, ali nemojte postavljati uvjete ili zahtijevati idealno ponašanje.
- Pokušajte pratiti dnevnu rutinu i osigurati dovoljno slobodnog vremena za tinejdžera. Obratite pažnju i na manje promjene u ponašanju, jer se devijantno ponašanje u početku pojavljuje sporadično.
- Uočite snage i kvalitete tinejdžera i pokušajte ih ispravno koristiti i razvijati. Vjera u vaše dijete i podrška njegovom uspjehu najvažniji su poticaji za njegovo samousavršavanje.
- Ako ne možete sami pronaći zajednički jezik s teškim djetetom, nemojte se ustručavati potražiti pomoć obiteljskog ili adolescentnog psihologa. Stručna pomoć pomoći će djetetu da razumije sebe i riješi sukobe s drugima.
Izvori:
Webinar psihologa, kandidata socioloških znanosti, analitičara Centra za zaštitu prava i interesa djece Romana Dubrovskog „Savjetovanje o pitanjima odnosa roditelj-dijete, devijantnog ponašanja maloljetnika”, 29. travnja 2020.
Dopis Centra za zaštitu prava i interesa djece “Za roditelje o psihičkoj sigurnosti djece i adolescenata”