Može li se iz ponašanja djeteta shvatiti da je na internetu naišlo na prevaranta ili kriminalca? Kako reagirati kada tinejdžer prijavi neugodnu ili osjetljivu situaciju? Koji će koraci pomoći smanjiti štetu njegovoj psihi i spriječiti takve situacije u budućnosti? O tome su raspravljali sudionici 14. Sanktpeterburškog samita psihologa koji je održan u lipnju 2020.
Koji su internetski rizici relevantni za maloljetnike?
Internet je duboko ušao u naše živote, ali uz svoje mogućnosti nosi i specifične prijetnje. Recimo, jedna tinejdžerica je na zahtjev svog dečka snimila i poslala mu nekoliko svojih “hrabrih” fotografija uz jasan dogovor da ih nikome neće pokazati. Nakon nekog vremena oni se posvađaju, a tip objavi te fotografije u školskom grupnom chatu. Kako se djevojka osjeća? Sram, tjeskoba, ranjivost, nesklonost komunikaciji s drugima, a ponekad i životu uopće.
Ili se, primjerice, srednjoškolac u multiplayer igrici sprijatelji s jednim od igrača, a on mu ponudi zaradu i postupno ga uvlači u ilegalne radnje. A njegovi pokušaji odbijanja prijete da će za sve saznati roditelji, škola i policija. Kao rezultat toga, tinejdžer je u očaju i ne zna što učiniti ili kome se obratiti.
Nažalost, obje opisane situacije nisu neuobičajene, pa čak i tipične za djecu i adolescente. Općenito, internetski rizici relevantni za maloljetnike mogu se podijeliti u dvije velike skupine:
- sadržajni rizici: materijali koji sadrže nasilje, agresiju, pornografiju, nepristojan jezik, promicanje kockanja ili droga, poticanje mržnje na jednoj ili drugoj osnovi;
- komunikacijski rizici: krađa/namamljivanje osobnih podataka, uvrede, dotjerivanje, cyberstalking, cyberbullying, uključenost u trgovinu drogom ili druge nezakonite aktivnosti, sklonost samoozljeđivanju ili samoubojstvu.
Kako na vrijeme prepoznati internetsku prijetnju
Da dijete ima poteškoće s kojima se ne može samo nositi možete shvatiti analizirajući njegovo ponašanje, misli i emocije. Sljedeći signali i uzorci mogu ukazivati na probleme:
- razina ponašanja: tajnovitost, izolacija, depresivno raspoloženje, hladni odnosi s voljenima, nevoljkost komunikacije s prijateljima, motorička agitacija (tinejdžer nigdje ne može pronaći mjesto za sebe), odbijanje odlaska u školu, gubitak interesa za prijašnje hobije, spavanje poremećaji (predugi ili naprotiv, površni i tjeskobni), promjene u apetitu (prejedanje ili gubitak apetita kao takav, ovisnost o određenoj vrsti hrane: slatko, slano, gorko);
- kognitivna razina: tinejdžer izražava misli o složenosti i težini života, počinje se zanimati za temu smrti, razgovori o budućnosti izazivaju u njemu strah i neizvjesnost, a misli su mu zbrkane i raspršene, često neprikladno odgovara na pitanja;
- emocionalna razina: stalni osjećaj tjeskobe, straha, osjećaj nemoći i usamljenosti, očaj, krivnja, sram.
Ali ponekad se izvana dijete ponaša kao da se ništa nije dogodilo i ni na koji način ne pokazuje svoje osjećaje. Stoga ga roditelji trebaju upoznati na pola puta i s vremena na vrijeme razgovarati s tinejdžerom, pitati ga što ga brine, nježno ga pozivajući na dijalog.
Što učiniti ako je opasna situacija već nastala
Svaka osoba u situaciji internetske prijetnje osjeća se usamljeno, ostavljena sama s problemom, no među tinejdžerima je taj osjećaj posebno izražen. Osim toga, skloni su sebe smatrati izvorom problema i često doživljavaju pretjerane, doslovno nepodnošljive osjećaje krivnje. Još im nedostaje životnog iskustva, pa se stoga povećava rizik od samoubojstva. Čini se da je daljnji život besmislen i da je ovo jedini izlaz. U takvom stanju važno je kako se odrasli ponašaju od samog početka.
Pružite prvu pomoć"
Ne samo roditelji, već i druge važne odrasle osobe za dijete mogu priskočiti u pomoć tinejdžeru – na primjer, obiteljski prijatelj kojem se može vjerovati. Nerijetko roditelje u otvaranju sprječava strah od gubitka pristupa internetu ili gadgetima. Za tinejdžere čiji je društveni život gotovo u potpunosti online, ova se mogućnost čini gotovo gorom od nastavka traumatične situacije.
Pokušajte ostati smireni i stvoriti prihvatljivu atmosferu u kojoj vaše dijete može podijeliti što ga muči. Ne tjerajte ga da govori – u takvim trenucima svaka rečenica je teška. Najprije morate utješiti tinejdžera, pomoći mu da se smiri i uvjeriti ga da uzrok situacije nije u njemu.
Umjesto da tražite gdje je dijete “pogriješilo”, naprotiv, pohvalite ga za hrabrost da vam se otvori. Zatim mu pomozite razumjeti bit situacije, pokušajte predvidjeti njezine posljedice. Jasno mu dajte do znanja da nije sam i da zajedno možete riješiti problem. Zatim napravite akcijski plan: za sljedećih nekoliko sati, sljedeći dan ili tjedan.
Tijekom razgovora zadržite pozornost na konkretnoj situaciji u kojoj se dijete nalazi ovdje i sada. Pokušajte se ne doticati događaja iz prošlosti, govorite jednostavno i otvoreno. Ovaj pristup pomaže vašem djetetu prenijeti svoju smirenost i jasno daje do znanja da je problem rješiv.
U prvih nekoliko dana, tinejdžer je posebno ranjiv – pokušajte se ne odvajati od njega u to vrijeme, pobrinite se da su ljudi koji su mu bliski stalno u blizini.
Kontaktirajte osiguranje i policiju
Nakon što se situacija u cjelini razjasni, pišite sigurnosnoj službi društvene mreže, portala ili drugog internetskog servisa. Prikupite što više detalja i pokušajte djelovati brzo kako biste umanjili moguću štetu. Posavjetujte se s administracijom usluge koje se hitne tehničke mjere mogu poduzeti: izbrisati sadržaj, blokirati korisnika, instalirati jedan ili drugi internetski filter.
Ali prije brisanja ne zaboravite napraviti snimke zaslona korespondencije ili snimiti druge dokaze. To će olakšati rad agencijama za provođenje zakona. Nemojte se ustručavati kontaktirati policiju – to će vam pomoći pronaći počinitelje, privesti ih pravdi, ali i spriječiti slične zločine u budućnosti.
Počnite raditi s psihologom
Gotovo uvijek problematična situacija na internetu dovodi do psihičke traume – i to za sve članove obitelji. Roditelji mogu doživjeti isti raspon osjećaja kao i dijete – ljutnju, sram, krivnju, gubitak. Stoga ne treba zanemariti pomoć psihologa.
Čak i ako se situacija razriješi relativno dobro, dijete i roditelji mogu još dugo doživljavati posttraumatski stresni poremećaj. Stoga stručnjak u takvoj situaciji može doslovno spasiti život.
Vrlo je vjerojatno da jedna terapija neće biti dovoljna: često se tjeskoba, depresija i suicidalne misli vraćaju tjednima i mjesecima nakon što prijetnja prođe. Profesionalac će vam pomoći vratiti porušene osobne granice i povjerenje u svijet te pronaći resurse za suočavanje s traumom.
Ako netko od članova vaše obitelji nema hrabrosti za osobne konzultacije, besplatnu i anonimnu pomoć možete potražiti telefonom za pomoć ili putem interneta.
Izvor:
Majstorska klasa "Internet rizici i prva pomoć psihologa" u sklopu 14. Samita psihologa u Sankt Peterburgu 2. lipnja 2020.
Fotografija: Collection/iStock