Odluka o prihvaćanju djeteta u obitelj budućim posvojiteljima najčešće nije laka. Ali strahovi su u takvoj situaciji prirodni, pa čak i nužni fenomen. Puno je gore ako se osoba koja se odlučila na posvajanje ne boji ničega i previše je sigurna u sebe. Stručnjaci iz dobrotvorne zaklade “Change One Life” govore o tome kako se nositi s predrasudama prema djeci bez roditelja i njihovom tjeskobom za budućnost obitelji.

Obitelj je životna potreba svakog djeteta

Prema riječima stručnjaka koji se bave problemom siročetstva, obitelj je ta koja određuje formiranje osobe i omogućuje djetetu da se socijalizira i normalno pripremi za život odraslih, što se ne može dogoditi ni u jednoj ustanovi.

Potencijalni posvojitelji, naravno, imaju svoje strahove, a između odluke o posvajanju djeteta i prvih koraka prema njoj može proći nekoliko mjeseci ili čak godina, kaže Jessica Frantova, psihologinja dobrotvorne zaklade Change One Life koja se bavi uz obiteljski smještaj za djecu bez roditelja.

1. Jedan od najčešćih strahova je da će se dolaskom djeteta pokvariti odnosi s ostalim članovima obitelji. Najveća je briga kako će posvojeno dijete primiti rođena djeca. Hoće li se djeca međusobno vrijeđati, biti ljubomorna i hoće li im dolazak posvojenog djeteta izazvati bol i nelagodu? Osim toga, postoji bojazan da obiteljski resursi nisu dovoljni da se nosi s poteškoćama koje nastaju dolaskom djeteta, da će te poteškoće podijeliti obitelj, a to će dovesti do odlaska jednog od partnera.
2. Ništa manje “popularan” nije ni strah od škole i vrtića. Budući posvojitelji se boje da dijete neće moći dobro ići u školu, pa čak ni učiti po redovnom školskom planu i programu, da će imati poteškoća u odnosima s učiteljicom i kolegama ili drugom djecom u vrtiću. Roditelji se boje da se neće moći nositi s pritiskom odgojno-obrazovne ustanove i pronaći odgovarajući format obrazovanja za svoje dijete.
3. Zdravstveni problemi i skrivene dijagnoze također mogu uplašiti buduće roditelje. Zabrinutost proizlazi iz mogućih složenih bolesti za čije liječenje obitelj možda nema dovoljno novca, kao i mogućih psihijatrijskih dijagnoza. Nemogućnost predviđanja prisutnosti i razvoja bolesti te nemogućnost pomoći u rehabilitaciji obeshrabruju kandidate.
4. Strah da posvojeno dijete neće biti prihvaćeno, voljeno ili prihvaćeno kao roditelj također postaje značajna prepreka. Čini se da se neće moći voljeti “kao svoje”, da se dijete neće moći vezati ili će više voljeti svoju krvnu obitelj, neće biti osjećaja srodstva i bliskosti.

Postoje li univerzalni odgovori koji bi mogli ublažiti te brige?

Ispravnije bi bilo reći da postoji značajan sloj znanja koji se daje na tečajevima pripreme za posvojiteljstvo. Ovo vam znanje omogućuje snalaženje u hipotetski zastrašujućim situacijama, a neke od njih prestaju biti toliko nabijene i odbojne. Smanjuju li se ili nestaju sve brige nakon završetka tečajeva? Ne svi, ali mnogi.

Na primjer, možete shvatiti što točno uzrokuje raspad obitelji. Ili što pogoršava, a što, naprotiv, poboljšava odnos između braće i sestara, koje je vrijeme dosjetljivije za prijem djeteta u obitelj, a što nije. Ili kako izgraditi odnose s rodbinom, postaviti granice i prioritete. To vrijedi i za komunikaciju s društvenim strukturama, poput vrtića i škole.

Možete pobliže pogledati traumu iz djetinjstva – pogledajte kako to izgleda, okušajte se u ulozi onih koji pomažu djetetu, shvatite koliko je teško ili, obrnuto, ugodno biti u ovoj ulozi. Možete razumjeti podrijetlo asocijalnog, teškog ponašanja i onih roditeljskih strategija koje ga podržavaju i onih koje, naprotiv, pomažu djetetu da se nosi.

Izbor srca

Kada su svi strahovi razrađeni i organizacijski problemi riješeni, dolazi dugo očekivani trenutak upoznavanja i odabira “svog” djeteta. Ali teško je prepoznati dijete samo na temelju fotografije i kratkog opisa objavljenog u Federalnoj bazi podataka o siročadi.

Zaklada Change One Life bori se protiv ovog nedostatka i stvara video profile djece bez roditelja. A u ovim videima budući roditelji vide djevojčice i dječake onakvima kakvi jesu. Više puta pogledaju video, nazovu regionalnog operatera, uzmu uputnicu i nađu se s djetetom koje su vidjeli. Koju predstavljaju kao svoju.

U priči Anne Dimove bilo je mjesta i za sumnje i za strahove, jedini susret s njezinom usvojenom kćeri bio je krajnje neuspješan. No Anna i njezin suprug nisu odustali od namjere da djevojčicu uzmu u obitelj. Posvojiteljica smatra da je to bila najbolja odluka u njenom životu: “Željela sam kćer, a ujedno je postojala želja da nekome pomognem i to je rezultiralo idejom da udomim dijete. Shvatila sam da ga mogu voljeti kao svog, geni mi nisu bitni. Ali da nije bilo video profila, ne bih obratio pozornost na Sonyu. U našim stvarnostima, onima koji žele posvojiti dijete dano je vrlo kratko vrijeme da ga odaberu, prihvate i zavole. Imali smo jedan jedini sastanak, iako smo očekivali više vremena za donošenje konačne odluke.”

100 prijatelja za djecu

U svrhu snimanja video profila djece Zaklada Promijeni jedan život pokrenula je posebnu akciju „100 prijatelja za djecu“. Svi imamo prijatelje na koje se možemo osloniti u teškim situacijama. Ali djeca u sirotištu nemaju takve prijatelje. Svako od nas može postati prijatelj djetetu koje je ostalo bez roditelja.

Kojim dečkima ste spremni pomoći? Odaberite fotografiju svog djeteta, napravite kampanju i podijelite je s prijateljima na društvenim mrežama. Pozovite svoje prijatelje da pošalju najmanje stotinu rubalja za izradu video profila. U videu će dječaka ili djevojčicu iz sirotišta vidjeti potencijalni roditelji i prihvatiti u svoju obitelj.

Nije ni čudo što kažu: nemoj imati stotinu rubalja, ali imaj stotinu prijatelja. Samo zajedno možemo riješiti problem siročetstva u našoj zemlji. Postoji mnogo načina osim usvajanja, a svaki repost, svakih sto rubalja će se računati!

Razgovarala Anna Demina

Fotografija: Collection/iStock