Gotovo svako dijete koje je odraslo u više obitelji zna što je dječja ljubomora. Ponekad taj snažan osjećaj izazivaju odrasli – stričevi, ujne, bake, djedovi i druga rodbina.
Kako se razvija dječja ljubomora? Je li moguće graditi obiteljske odnose na takav način da ne patite od toga? Zašto psiholozi ovaj osjećaj smatraju korisnim za razvoj djeteta?
Ljubomora u dječjoj psihologiji
Ponekad se roditelji, kada primijete da je jedno dijete u obitelji ljubomorno na majku i oca drugog, uzrujaju i pokušaju natjerati starije da prestane osjećati taj osjećaj. Mogu grditi dijete, govoreći da je bespotrebno ljuto i pohlepno, te se vara kada misli da ga roditelji manje vole. Većinom su starija djeca podložna ljubomori, no događa se da i mlađa, kada odrastu i gledaju kako stariji dobivaju više pažnje, privilegija, ljubavi i topline, dožive taj osjećaj.
Uzalud se roditelji boje takvog procesa u odnosima kao što je ljubomora. Sa stajališta dječje psihologije, doživjeti to znači biti svjestan svojih osjećaja, izražavati ono što se događa unutra. Još je gore ako je dijete ljubomorno, ali ni na koji način ne pokazuje te osjećaje. U ovom slučaju, on je jako zabrinut zbog činjenice da se njegov brat ili sestra više vole, međutim, on ne pokazuje ljubomoru. Ponekad djeca to čine iz straha od kazne ili osude. U drugim slučajevima, boje se bijesa svojih roditelja ili da nakon ovoga definitivno više neće biti voljeni. Odakle djeci takav stav prema ljubomori?
Sami roditelji, nesvjesno, izazivaju ovu formaciju kada ljubomoru smatraju lošim osjećajem. Tada najvjerojatnije žele da u njihovoj obitelji sve izgleda dobro, umjesto da se trude oko toga. Roditelji nastoje jednom djetetu usaditi ljubav prema drugome, hvaliti “miljenika” i uvjeravati ljubomornog da primijeti kakvog dobrog brata (sestru) ima te poticati djecu na međusobnu komunikaciju.
Takvi postupci odraslih ne dovode do gotovo nikakvog rezultata – djeca još uvijek ne doživljavaju jake i tople osjećaje ljubavi jedno prema drugom. Ovisno o prirodi obiteljskih odnosa, oni mogu dugo "igrati" ljubav i prijateljstvo, ali bliski duhovni kontakt nikada se neće uspostaviti između njih.
Što roditelji trebaju učiniti? Obratite pravu pažnju na svako dijete: stanite na njegovo mjesto, pogledajte situaciju njegovim očima, osjetite kako bi ono to moglo učiniti. Pritom treba priznati da ljubomora nije nešto loše i ne znači da je dijete loše, neodgojeno, da ne zna voljeti i sklapati prijateljstva. Ljubomora je neizbježan dio bratskog nadmetanja. U tom odnosu svatko od njih ima priliku naučiti braniti svoju poziciju, zaštititi se, osjetiti i pokazati svoj potencijal. Stoga se roditelji trebaju usmjeriti na očuvanje osobnih resursa u svakom djetetu, umjesto da pritiscima, prijetnjama i kaznama pokušavaju “uništiti” osjećaje ljubomore.
Kako razumjeti da je dijete ljubomorno?
Ponekad odrasli ne razumiju da su brat ili sestra ljubomorni, već vjeruju da je dijete jednostavno “otelo kontroli”, postalo neposlušno i odolijeva pritisku roditelja.
Manifestacija dječje ljubomore, na razini ponašanja, može se ogledati u sljedećim procesima:
- povećana emocionalna ekscitabilnost djeteta;
- na fiziološkoj razini – poremećaji spavanja i apetita, mučnina i povraćanje psihosomatske prirode;
- hirovito ponašanje. Dijete odbija ono što je prije voljelo, često je nervozno i izgleda zabrinuto;
- depresivno raspoloženje – tuga, melankolija, gubitak interesa za aktivnosti i hobije;
- nazadovanje ili napredak koji ne odgovara dobnim normama. U prvom slučaju dijete se vraća u prošlost. To se događa kod starije djece. Gledajući djecu, i oni se počinju ponašati kao mali – mijenjaju ton glasa, pretvaraju se da su izgubili vještine samoposluživanja i ponašaju se kao da su prestali razumjeti govorni govor. U takvim slučajevima oni se “pridružuju” mlađem kako bi dobili ljubav i pažnju na isti način kao i on.
Događa se da djeca teže napredovanju – kada se kod mlađeg djeteta javi ljubomora prema starijem. Kada on, gledajući kako njegov stariji brat ili sestra izazivaju divljenje roditelja, želi biti poput njega i ponaša se kao odrasla osoba. U takvim slučajevima djeca mogu postati previše neovisna i čak završiti u opasnim situacijama. Na primjer, dijete predškolske dobi želi “doprijeti” do starijeg brata ili sestre, te, ostavljeno samo kod kuće, počinje samostalno pripremati večeru, ne znajući kako koristiti kućanske aparate.
Braća i sestre očima djece
Roditelji ne bi trebali podcijeniti kako se osjeća dijete koje je ljubomorno. On stvarno pati i, čim se u njemu počne javljati ljubomora, od tog trenutka će bilježiti svaku maminu i tatinu izgovorenu riječ, pogled upućen bratu ili sestri i pohvale. Praćenjem i kontroliranjem mali ljubomornik prestaje shvaćati i procjenjivati je li obiteljski ljubimac zaslužio pažnju. Djetetu će se činiti da ga uvijek podcjenjuju i gotovo nikad ne primjećuju, dok drugoga svake minute hvale i vole više od ikoga.
Preporuke za roditelje
- Svako dijete u obitelji treba biti potpuno sigurno da ga se voli jednako kao i brata ili sestru. Ljubav prema djeci ne treba samo osjećati, nego i pokazati.
- Zdrava ljubomora dio je bliskih odnosa među djecom – to je dječja psihologija. Važno je izbjegavati patološke i njegove manifestacije. To se može učiniti pomoću preventivnih metoda. Svako dijete treba unaprijed pripremiti na činjenicu da će uskoro postati stariji.
- Nakon što se beba pojavi u obitelji, ne biste trebali uskratiti djeci ono na što su navikli – zajedničke aktivnosti, šetnje, komunikaciju s roditeljima.
- Svako dijete u obitelji treba imati svoje područje pažnje. Jedan voli crtati, drugi voli igrati šah, treći voli kućne ljubimce i brigu o njima. Dobro je ako se roditelji “vežu” za područje interesa svakog djeteta i tu igraju važnu ulogu. Time će se sva djeca moći osjećati važnom i potrebnom.
- Sva djeca bolno reagiraju na usporedbu – to je dječja psihologija. Takve pogreške dovode do toga da dijete prvo posumnja u ljubav svojih roditelja, a zatim će potvrdu svoje sumnje tražiti u njihovom ponašanju.
- Glavna stvar je da svaki roditelj mora zapamtiti da je manifestacija dječje ljubomore normalan proces kroz koji prolaze gotovo sva djeca. Nema potrebe da im svaki put priskočite u pomoć ako nešto nisu podijelili, no vrijedi im pomoći ako im je podrška potrebna – traže je, traže savjet ili se ne mogu sami nositi sa svojim osjećajima.