Za djecu mlađu od 2 godine hrana je puno više od proteina, masti i ugljikohidrata. To je način učenja i istraživanja svijeta. Proučavaju hranu poput znanstvenika – polako, promišljeno, sveobuhvatno. Ono što se nama čini kao igra (npr. kada dijete stavi olovku u tanjur, stisne je u šaku i gleda kako mu pire teče kroz prste), za njega je praktično iskustvo, dio kontinuiranog istraživačkog procesa .
Usta i sve što je s njima povezano u ovoj su dobi središnja zona primanja zadovoljstava, informacija i dojmova. Stoga su kušanje različite hrane i nejestivih predmeta, grizenje, lizanje i žvakanje omiljene aktivnosti djeteta. Gotovo sve majke nekada nisu mogle odoljeti iskušenju da svom djetetu daju malenu krišku limuna – sjećate li se koliko je iznenađenja, oduševljenja i strahopoštovanja dotad nepoznati okus izazvao kod vaše bebe? U tom trenutku moj je napravio grimasu, stavio prste u usta, a zatim zatražio drugu krišku: trebao je ponovno proživjeti i istražiti ovo iskustvo!
Do određene točke, bebe žele probati sve, ali već sa 7 mjeseci, možda ćete otkriti da vaša beba može formirati preferencije, birajući jednu hranu češće nego drugu. Znanstvenici su proveli eksperiment na djeci od 8 mjeseci do 1,5 godina, nudeći im ne jedno jelo, već nekoliko za međuobrok. Pokazalo se da je djeci svejedno čime će se hraniti kad imaju izbor. Različito emocionalno reagiraju na pojedinu hranu, a nakon godinu dana čak pokušavaju “preuzeti kontrolu” – uzmu žlicu od odrasle osobe i jedu ono što najviše vole.
Postoje li zajedničke sklonosti hrani kod sve djece? Ne, svako dijete je jedinstveno. Neki vole pire od mrkve, a drugi pire od jabuke. Ponudite li bebi čiste okuse (umak od jabuke umjesto jabuka-mrkva-banana), vrlo brzo ćete utvrditi što voli. Pokazatelj njegovih preferencija nije samo brzina jedenja, već i uzvici oduševljenja, opća animacija, pa čak i pljesak, kojim dijete ponekad "nagradi" poslasticu koju voli. Gledati djecu i njihov odnos prema hrani je jako zabavno.
Kako organizirati eksperiment ako ste zainteresirani za proučavanje sklonosti vašeg djeteta?
• Pripremite nekoliko manjih obroka – tri su dovoljna. U eksperimentu koji su proveli znanstvenici, djeci je ponuđeno do pet različitih jela, ali vi i ja nismo u laboratoriju i kuhamo sami, bez pomoćnika i čistača. ☺
• Svaka porcija treba biti pripremljena od jednog proizvoda, kao što smo već spomenuli.
• Stavite ih na jednake tanjuriće i poslužite žlicu po žlicu.
• Pravite pauze između "pristupa" proizvodu kako bi beba imala vremena shvatiti što je što. Ne bi trebao biti jako gladan, jer u stanju koje se može opisati riječima "slon bi jeo", okus proizvoda ne doživljavamo tako živo. Pitate se što će odabrati vaša beba? Malo po malo možete sastaviti jelovnik tako da na njemu budu upravo oni proizvodi koji ga oduševljavaju. Nije li ovo sretno djetinjstvo?
Pažnja: ako dijete kategorički odbija hranu određene konzistencije (na primjer, krutu ili komadiće), preferira hranu iste boje ili jede u neuobičajenim uvjetima (samo u mraku ili samo na podu) – to je alarmantan simptom , a potrebna je i konzultacija dječjeg psihijatra. Pretenciozne prehrambene navike jedna su od manifestacija posebnog razvojnog puta djeteta, poremećaja iz autističnog spektra.
Male tajne:
– tanjur s uzorkom na dnu tajna je naših prabaka koje tjeraju bebu da radoznalo jede kašu;
– povrće i voće, narezano na ploške i stavljeno u vrećicu, može biti odličan međuobrok u šetnji parkom, čak i ako ih beba kod kuće baš i ne voli;
– ako dijete ne jede dobro, njegovu omiljenu igračku možete posjesti za stol i zajedno ga u igri „nahraniti“, a pritom jesti i sebe.