Mucanje u djetinjstvu je problem koji postavlja mnoga pitanja među roditeljima: Koji su mu uzroci? Je li potrebno korigirati mucanje i kako to učiniti? Kome da se obratim za pomoć? Liječnici, psiholozi i logopedi daju svoje preporuke.
Mucanje je kršenje tempo-ritmičke organizacije govora, koje je povezano s konvulzivnim stanjem mišića govornog aparata. Mehanizam nastanka mucanja do danas nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, priznaje se da primarnu ulogu u nastanku napadaja imaju poremećeni odnosi između živčanih procesa (prenaprezanje njihove snage i pokretljivosti) u moždanoj kori.
Zašto dolazi do mucanja?
Među razlozima koji utječu na pojavu mucanja su:
- · genetska predispozicija;
- · neuravnoteženi tip više živčane aktivnosti;
- · oštećenje živčanog sustava (hipoksija, oštećenje mozga).
Čimbenici koji potencijalno izazivaju mucanje i signaliziraju njegovu moguću pojavu uključuju:
- · spazmofilija u ranoj dobi (pojačana konvulzivna aktivnost);
- · usporeni ili ubrzani razvoj govora u ranoj i ranoj predškolskoj dobi;
- Akutni ili kronični stres kod djeteta;
- · informacijska i emocionalna preopterećenost;
- · prisutnost osoba s mucanjem u djetetovom okruženju;
- · dvojezično ili višejezično dijete, rano učenje stranih jezika;
- · socijalna deprivacija.
Važno je minimizirati utjecaj ovih čimbenika na dijete, a optimalno ih eliminirati. U svakom slučaju, prisutnost barem jednog od ovih čimbenika zahtijeva od zainteresiranih odraslih posebnu pozornost na djetetov govor i redovite konzultacije sa stručnjacima.
Simptomi mucanja
Kod mucanja govor gubi glatkoću i dobiva specifična obilježja: – stanke, produljenje zvukova uzrokovano toničkim grčevima (produljena napetost mišića); ponavljanje pojedinačnih glasova, slogova ili riječi u vezi s kloničkim konvulzijama (sinkrone grčevite kontrakcije mišića).
Ovi se simptomi mogu promatrati zajedno i odvojeno. Osim primarnih simptoma koji su izravno uzrokovani napadajima, djeca s mucanjem također mogu iskusiti druge fiziološke i psihološke značajke:
- · govorni trikovi u obliku pomoćnih zvukova, njihovih kombinacija ili riječi (embolofrazija);
- · popratni pokreti lica (grimase) ili drugi neprirodni pokreti (tikovi);
- · povećana tjeskoba, nemir, emocionalna nestabilnost;
- Strah od govora (logofobija);
- · ponašanje izbjegavanja (izbjegavanje situacija koje uključuju usmenu komunikaciju).
Mucanje se može kombinirati s drugim poremećajima govora i pisanog jezika.
Negativni psihološki aspekti pogoršavaju manifestacije mucanja, često dolaze do izražaja i postaju vodeći u strukturi komunikacijskih poremećaja. Stoga je iznimno važno kontaktirati stručnjake što je prije moguće ako se u djetetovom govoru pojavi mucanje.
Važno je ne propustiti trenutak kada se ponašanje djeteta počne mijenjati (pojava izolacije, komunikacijskog negativizma, nesigurnosti) kako bi se spriječila ili smanjila pojava negativnih crta ličnosti (pojačana anksioznost, sumnjičavost, agresivnost).
Mehanizmi mucanja
Mucanje je poremećaj govora s primarnim oštećenjem njegove komunikacijske funkcije. Utvrđeno je da jačanje ili slabljenje mucanja kod istog djeteta ovisi o tome s kim točno razgovara (s odraslima, djecom, poznanicima ili nepoznatim osobama), kao i o vrsti komunikacije (odgovara li na pojedina pitanja, dijeli li njegovi dojmovi o pročitanom) Lekcija ili odgovara na knjigu, ili postavlja pitanja sugovorniku). Izvan komunikacije nestaje isprekidanost govora.
Također je otkriveno da se mucanje gotovo i ne pojavljuje u slučajevima kada dijete komunicira s malom djecom ili sa životinjama
Najčešće se mucanje javlja kod djece u dobi od 2 do 5 godina (kod dječaka se javlja češće nego kod djevojčica, otprilike 3-4 puta). U tom razdoblju dolazi do najintenzivnijeg formiranja frazalnog govora, razvija se koordinacija sustava govornih pokreta i mišljenja. Govor je u ovom trenutku najosjetljivije područje više živčane aktivnosti djeteta, koje, osim toga, još nije u stanju regulirati procese uzbuđenja i inhibicije ili obuzdati svoje emocionalne i motoričke impulse. Svaki kvar u živčanom sustavu malog djeteta može utjecati na razvoj govorne funkcije i, posebno, manifestirati se u obliku konvulzija.
Na početku školovanja nepoznati uvjeti u kojima se dijete nalazi i novi zahtjevi koji se pred njega postavljaju mogu izazvati pojavu mucanja. U adolescenciji i ranoj mladosti već prevladano mucanje može se ponovno osjetiti (recidiv) i bez posebnog rada ustaliti se i pojačati. To dovodi do psihičke nelagode u školskoj zajednici i posljedično može izazvati socijalnu neprilagođenost, razne oblike destruktivnog ponašanja, čak i suicidalne namjere.
Program za prevladavanje mucanja
Višestruka priroda problema sugerira da će njegovo rješenje biti kompleksno – terapeutsko, psihološko i pedagoško, uključujući utjecaj različitim sredstvima ne samo na djetetov govor, već i na njegovo tijelo u cjelini, osobnost i ponašanje. Individualni program za prevladavanje mucanja obično se izrađuje i nadzire logoped.
U takvom programu razlikuje se niz blokova (dijelova, smjerova).
Terapijski i zdravstveni rad provodi se strogo prema propisanim uvjetima i pod nadzorom liječnika (pedijatra, neurologa, psihoterapeuta) i uključuje poboljšanje ili stabilizaciju somatskog i psihofiziološkog stanja djeteta. To se osigurava medikamentoznom potporom, razvojem dnevne rutine i prehrane, postupcima otvrdnjavanja i fizikalnom terapijom, fizičkim i psihoterapijskim utjecajima.
Psihološka podrška uključuje rad ne samo s djetetom, već i s obitelji u cjelini. Osigurava da se dijete oslobodi pogrešnog stava prema mucanju, psihičkih naslaga u vidu straha i srama zbog svog manjkavog govora. Važno je formirati pravilan stav obitelji, koji se izražava u izbjegavanju kako pretjeranih zahtjeva i rigidnosti u odnosu na osobu koja muca i njegovo govorno ponašanje, tako i prezaštićenosti i pretjerane predusretljivosti, što kod djeteta izaziva razdražljivost i sumnjičavost.
Logopedska nastava najvažnija je komponenta u sustavu prevladavanja mucanja. Cilj logopedskog rada je formiranje glatkog govora, otklanjanje ili slabljenje napadaja i pratećih poremećaja glasa, disanja i motorike.
Pretežni oblik je grupna nastava, budući da se u timu pružaju optimalni uvjeti za uvježbavanje verbalne komunikacije i razvijanje vještina pravilnog govornog ponašanja. Individualna nastava provodi se u obliku dodatnih vježbi za razvoj vještina pravilnog govora i ponašanja (ispravak nepravilnog izgovora, psihoterapijski razgovori).
U sustav logopedskog rada uključena je i logoritmička nastava u kojoj se pomoću glazbe postiže koordinacija govora – ritma – pokreta.
Razvijen je i implementiran niz sustava za prevladavanje mucanja u raznim obrazovnim, kliničkim, psihološkim i pedagoškim centrima. Da bi postigli dobar rezultat, roditelji moraju slijediti sve preporuke stručnjaka, osigurati mirnu, prijateljsku atmosferu u obitelji, održavati potreban govorni režim i vjerovati u uspjeh svog djeteta.