Adolescenti, zbog fiziologije i društvenih okolnosti u kojima žive, konstantno doživljavaju povećani emocionalni stres, no u isto vrijeme mogu se dobro naučiti nositi sa stresnim situacijama i vlastitom tjeskobom. Ali prvo moramo razumjeti što je stres, kako on utječe na funkcioniranje mozga i tijela u cjelini, koje vrste stresa postoje i zašto je za tinejdžere toliko važno da zadrže sposobnost samokontrole.
Svi živi organizmi podložni su stresu, pa tako i čovjek. Ova fiziološka reakcija neophodna je za prilagodbu na promijenjene životne uvjete. Na ovaj ili onaj način, stres je stalno prisutan u životu osobe: glasan zvuk, jak miris, neočekivani važan događaj uvijek uzrokuje reakciju tijela na ono što se događa.
Znajući kako različite vrste stresa djeluju, posebice, na organizam adolescenata, stručnjaci nude načine za smanjenje štete od stresa, što je posebno važno sada kada su ispitni rokovi, strahovi i ograničenja vezana uz pandemiju te opća neizvjesnost u budućnost. preklapanje.
Vrste stresa
Znanstvenici u mnogim zemljama diljem svijeta proučavaju učinke stresa na odrasle i djecu. Istraživači iz Centra za razvoj djeteta Sveučilišta Harvard smatraju da u odnosu na djecu možemo govoriti o tri vrste stresa.
1. Pozitivan stres
Takav stres ima pozitivan učinak na tijelo i motivira tinejdžera da postigne bolje rezultate. On je pokretač rasta, tjera vas da riskirate i postignete svoje ciljeve.
“Zamislite djecu koja su nervozna i pod blagim stresom dok se spremaju za nastup u školskoj predstavi, ali onda osjećaju zadovoljstvo i ponos”, klinički neuropsiholog William Stixrud i predavač, trener i osnivač usluge podučavanja tinejdžera, Ned Johnson , objašnjavaju u knjizi Samopouzdana djeca. – Možete to nazvati zebnjom, radosnim uzbuđenjem ili iščekivanjem. Ako trema nije prejaka, samo će pomoći djetetu da dobro odradi svoju ulogu.”
2. Podnošljiv stres
Riječ je o umjerenom stresu, koji se još naziva i stresom koji se može kontrolirati. Podnošljivo je u smislu da je osoba u stanju to podnijeti. Ako takav stres ne potraje dugo, može povećati otpornost tijela, osobito ako tinejdžer ima vremena oporaviti se od iskustva. Na primjer, dijete promatra kako se njegovi roditelji tijekom procesa razvoda često svađaju i viču jedno na drugo. Ali istovremeno održavaju kontakt s djetetom, razgovaraju s njim, objašnjavaju mu što se događa. Ako se svađe ne događaju svaki dan, tada dijete ima vremena odmoriti se od briga i shvatiti situaciju, a takav stres će mu biti podnošljiv.
3. Toksični stres
Ova vrsta stresa javlja se u situacijama vrlo jakih doživljaja (npr. ako osoba svjedoči dramatičnim događajima) ili kada se neugodna situacija ponavlja iz dana u dan. Ako osoba često i dugo doživljava negativne emocije, to znači da je stres postao kroničan.
Ako u ovom trenutku tinejdžer nema u blizini odrasle osobe koje mu mogu pružiti podršku, teška situacija se pogoršava. “Dijete shvaća da ima malo kontrole nad onim što se događa”, kažu William Stixrud i Ned Johnson. “Čini mu se da nema niti jedne šanse da odgodi nevolje, potraži pomoć izvana ili čeka do kraja. Toksični stres ne priprema djecu za stvarni svijet. To potkopava njihovu sposobnost da budu uspješni."
Upravo kronični stres najviše šteti psihičkom i tjelesnom zdravlju, što dovodi do problema sa spavanjem, prejedanja, odugovlačenja i nespremnosti na brigu o sebi. Razina hormona dopamina, kao i norepinefrina i serotonina se smanjuje, a kao posljedica toga toksični stres može prerasti u depresiju.
Posljedice stresa
Anksioznost, poput stresa, može biti korisna i zdrava, tjerajući osobu da radi ono što joj je potrebno za život i razvoj. Ali ako je tjeskobe previše, nastaju problemi. A rad s anksioznim poremećajem ne znači potpuno se riješiti anksioznosti, već naučiti kako je smanjiti i kontrolirati.
Anksiozni poremećaj nisu samo iracionalni strahovi i fobije, već i neugodni fizički simptomi:
- zatajenje srca/palpitacije;
- pretjerano znojenje;
- tremor udova, napadi slabosti;
- problemi s disanjem, hiperventilacija, osjećaj nedostatka zraka;
- otežano gutanje;
- vrtoglavica;
- napadi vrućine ili hladnoće;
- učestalo mokrenje ili proljev;
- napetost mišića i bol;
- glavobolja;
- umor;
- nesanica ili problemi sa spavanjem;
- prejedanje ili nedovoljno jedenje.
"Ozbiljna anksioznost koja traje najmanje 6 mjeseci smatra se problemom koji zahtijeva pažljivo istraživanje i liječenje", izvještavaju klinički psiholog Thomas McDonagh i autor John Hatcher u Calm, You Can Do It!
Ako tinejdžer ima takve simptome, osobito ako ih ima nekoliko, vrijedi kontaktirati stručnjaka. Govorit će o alatima s kojima se možete boriti protiv tjeskobe i panike.
Zašto je važno u adolescenciji naučiti kako se nositi sa stresom?
Toksični stres je štetan u bilo kojoj dobi, ali postoje faze razvoja mozga kada je kronični stres najštetniji. William Stixrud i Ned Johnson, sažimajući nalaze istraživanja, navode tri razdoblja u kojima je mozak najosjetljiviji na stres, a jedno od njih je adolescencija, uz fazu fetalnog razvoja i rano djetinjstvo.
Između 12. i 18. godine mozak se vrlo aktivno razvija, au njemu se stvaraju nove neuronske veze. Međutim, tako važno područje mozga kao što je prefrontalni korteks, koji je odgovoran za prosuđivanje i sposobnost kontrole impulzivnog ponašanja, sazrijeva tek do 25. godine. Ako je tinejdžer stalno pod stresom, to otežava sazrijevanje prefrontalnog korteksa.
Osim toga, istraživanja su pokazala da je adolescentima, za razliku od odraslih, potrebno više vremena da se oporave od stresa. Mozak odrasle osobe vraća se u prvobitno stanje za 10 dana, a tinejdžera za oko 3 tjedna. “Adolescenti imaju manju toleranciju na stres i mnogo je vjerojatnije da će patiti od bolesti povezanih sa stresom, kao što su prehlade, glavobolje ili želučane tegobe”, navode autori knjige zapažanja pedijatra neurologa Francisa Jensena.
Zadatak tinejdžera je naučiti izvući korist iz podnošljivog i pozitivnog stresa i, ako je moguće, izbjeći toksični stres. Da bi to učinio, tinejdžeru je potrebna podrška odraslih, dovoljno vremena za oporavak i sposobnost samostalnog donošenja odluka u teškim situacijama.
Fotografija: Collection/iStock