Prema stručnjacima, nevoljkost djece prema čitanju jedan je od najčešćih problema koje roditelji navode. Naša stručnjakinja Maria Blokhina, učiteljica, autorica udžbenika-sličica “Savjeti za pripremu”, majka dvoje djece, također je imala brige hoće li uspjeti naučiti djecu čitati. Danas dijeli svoje iskustvo odgovarajući na naša pitanja.
Dijete ne želi čitati! Gdje početi?
Jasno je da se djeca drugačije ponašaju s majkom nego s učiteljima, odgajateljima i učiteljima. Stoga je prvo potrebno odgovoriti na pitanja: “Kako ne obeshrabriti želju za čitanjem? Kako ne pokvariti odnos s djetetom? Kako ne biti “svladan” tempom učenja koji se roditelju čini ispravnim?”
Pokušajmo otkriti koja bi važna saznanja majka trebala imati prije nego što preuzme ovaj težak zadatak. Možda će moje iskustvo u podučavanju i podučavanju moje djece i razmišljanja o ovoj temi biti bliski roditeljima i pomoći će da ovaj težak proces bude pozitivan, produktivan i, što je najvažnije, ljubazan i nježan za dijete!
Što je zapravo sposobnost čitanja i što ona daje djeci pri prelasku iz vrtića u školu?
Ova vještina djeci daje ogromne mogućnosti i pozitivnu samoidentifikaciju među drugom djecom: „Gdje sam ja? Zaostajem ili prednjačim među svojim kolegama?”
Za mene je čitanje na vrhu najvažnijih vještina, jer općenito je cijeli naš svijet izgrađen na riječima (prisutnost jezika razlikuje nas od životinja, a čitanje je korištenje jezika zabilježenog na papiru – stoga izvucite zaključke o njegovom značaj u suvremenom svijetu ljudi).
Zašto je toliko važno naučiti dijete čitati prije škole?
Željela bih da svako dijete dođe u školu da se afirmira, da se osjeća uspješnim i sposobnim, a ne zaostalim i neshvatljivim. “Vi već znate čitati! Kako si ti super momak!” – najpoželjnije riječi za prvašića.
Zašto bi roditelji trebali učiti djecu čitati navečer nakon posla? Nije li to posao škole?
Nedvojbeno ima roditelja koji smatraju da dijete treba učiti čitati u školi, što nam je djelomično svima poznato: “Učili su nas u školi i nitko s nama nije sjedio nad knjigama s 5 godina.” No, takva roditeljska strategija stvara dodatni pritisak na dijete s kojim se dojučerašnji šestogodišnjak teško nosi.
Kakav emocionalni i moralni teret osjeća budući prvašić?
Ogroman! Razumijemo da polaskom u prvi razred dijete doživljava stres: mijenja se dnevna rutina, ekipa, mjesto boravka. Nema učitelja na koje je dijete toliko naviklo… A uz taj stres, dijete nema važnu vještinu za koju bi bilo pohvaljeno – sposobnost čitanja.
Kako roditelji mogu pomoći svom djetetu u ovoj fazi?
Roditelji mogu osloboditi svu svoju energiju za prilagodbu (privikavanje na novi školski svijet), a akademska opterećenja u prvih šest mjeseci uopće ne bi trebala smetati djetetu. Sposobnost čitanja 10-15 riječi u minuti je norma za učenika prvog razreda. Zar današnje "supermame" doista nisu u stanju nositi se s ovim specifičnim i razumljivim zadatkom? Naravno da oni to mogu podnijeti!
Treba li dijete tjerati da čita?
Naravno da ne. Dijete ne želi raditi ono što ne razumije. “Sjedi sine, učimo čitati”, za njega su najstrašnije riječi. “Učenje” za dijete je apstrakcija i potpuno je nejasno kada će ta “naučna muka” završiti (ponekad sat završi u sto trideset i četiri minute, kada je majka iscrpljena ili u živčanom napadu zbog činjenica da se “borim s njim dva sata.” , ali nikad nije naučio…”).
Vježbajte ne više od 10 minuta dnevno – ne više. Glavna stvar je to činiti redovito i pozitivno!
Kako domaća zadaća ne bude muka, već radost?
Čitanje se sastoji od dvije važne faze. Da stvari budu jednostavne, opišimo ih ovako.
- Poznavanje slova (prepoznavanje slova i određivanje pravilnog glasa svakom slovu): „Koje je ovo slovo? – A, L, P, M itd.”
- Samo čitanje je sposobnost operiranja glasovima koji su izraženi simbolima (slovima), te od njih graditi različite strukture (slogove i riječi).
Bez prolaska prve faze ne možete krenuti dalje – oduzet ćete djetetu svu želju.
Kako pomoći djetetu da brzo i pozitivno nauči sva slova abecede?
Dakle, prvi i najvažniji zadatak je naučiti slova. Od ovoga treba početi – sva slova treba naučiti. Ne A, B, C i D, kako mi volimo ("Vidi, A je lubenica, B je nilski konj, C je vuk, a G je guska"), nego sva slova. Učite kroz zabavu! Sada postoji mnogo priručnika, interaktivnih, igara usmjerenih na to. Ako ne možete podučavati s djetetom bez iritacije, delegirajte ovlasti učitelja (na učitelja, obrazovne programe na računalu, na baku, na tatu). Ima samo 33 slova, a ne 200, sigurno ih možete pobijediti. Usput, budite sretni što nismo u Japanu. Tu je roditeljima mnogo teže!
Što učiniti u situaciji kada dijete zna sva slova, ali ne zna čitati?
Dajte vremena, ne forsirajte. A kako biste imali ovo vrijeme potrebno upravo za svoje dijete, naučite čitati prije polaska u prvi razred. Možete učiti 5 minuta umjesto 10. Malim koracima dijete će shvatiti kako slova oblikovati u slogove ili kratke riječi.
Općenito sam pobornik globalnog čitanja – kada se dijete uči da odmah pročita leksičku jedinicu – riječ. To dijete puno više motivira, jer ono ne čita neki "zhi-shi" koji ne razumije, već cijelu riječ. Na primjer, napravila sam male kartice na kojima je s jedne strane bila napisana riječ, a s poleđine je bila slika koja je prikazivala pročitano. Na primjer, na kartici piše "mačka". Dijete čita, zatim okreće karticu i vidi mačku. Pa sam se odmah provjerio!
Roditelji bi, naravno, trebali podržati svoju djecu riječima: “Vidiš, dobro si pročitao, to je stvarno bila mačka!” Moja dobra djevojko!” Ova aktivnost ima rezultata, bebi je vrlo ugodna! Prvo dajte svom djetetu samo pet kartica. Za nekoliko dana – šest, nakon još nekoliko dana – sedam, osam, itd. Ali ipak nemojte pretjerivati, nemojte učiti više od 5 minuta, inače će dijete posumnjati u vaš interes za to i početi sabotirati čitanje. Krećite se pažljivo, poput te iste mačke, "na mekim šapama". I, naravno, ne zaboravite pohvaliti svoje dijete što ga ima i što se toliko trudi!
U svim odgojno-obrazovnim procesima držim se „principa dvojke“: pozitivne nastave i redovitosti. Glavna stvar je ne očekivati rezultate odmah: na kraju krajeva, trening ima kumulativni učinak.
Pokušajte i sigurno ćete uspjeti.
Sretno u školi i neka ti učenje bude veselje!