Jeste li čuli za izraz: “Ako imate tatu i mamu, onda imate barem dva razloga za posjet psihoterapeutu”? Ovo je, naravno, djelomično pretjerivanje, ali samo djelomično. Dok naizgled rade u interesu djeteta, roditelji su često u zabludi. Glavni razlog za ove pogreške je nerazumijevanje onoga što se djetetu događa i nepoznavanje što učiniti u ovom trenutku.
Primjer takve teške situacije za djecu i njihove roditelje su krize povezane s godinama. Svi prolaze kroz njih. A o roditeljima uvelike ovisi hoće li kriza djetetu postati odskočna daska za uspješno svladavanje novih znanja i vještina ili izvor problema koje će ono, sazrijevši, rješavati s psihologom (ili ih samo patiti i traumatizirati) najmiliji).
Kako bismo izbjegli praznine u tako važnoj temi, razgovarajmo o prvim krizama dobnog razvoja djece. Hajde da shvatimo kako shvatiti da je kriza počela i što učiniti da pomognete svom djetetu i sebi u razdoblju promjena.
Što su dobne krize kod djece?
Jučer je beba bila fleksibilna i prijateljski nastrojena, a danas na sve zahtjeve odgovara odlučnim "ne", baca bijes zbog slomljene banane i izjavljuje da mu majka "uopće nije prijateljica". Što se dogodilo? Jeste li naučili “loše” stvari u vrtiću? Jesu li se probudili geni tvog drugog rođaka? Razboljeti se? Ne. Vaše dijete raste.
Činjenica je da se dječji razvoj ne odvija ravnomjerno, već skokovito. Nakon relativno mirnog razdoblja slijedi vrijeme krize – vrijeme promjena i osvještavanja.
Dobna kriza je sažetak prijelaza u novu fazu razvoja. Možete to usporediti s prelaskom slabog mosta preko burne rijeke. Iza je pouzdana obala. Hodanje je bilo lagano i mirno. Na mostu je zastrašujuće, neugodno, nejasno je gdje potražiti podršku – ali ipak morate prijeći na drugu stranu.
U stabilnom razdoblju kod djeteta se događaju male promjene koje su na prvi pogled neprimjetne. Oni se akumuliraju i postupno ga vode u kvalitativno novu fazu. Ovdje je rođen i bio je apsolutno bespomoćan – ali sada je naučio komunicirati s odraslima i prenijeti im svoje potrebe i želje. Sada se nije mogao samostalno kretati u prostoru, ali sada je puzao ili čak hodao, otkrivajući nepoznate strane ovoga svijeta.
Djetetu je teško nositi se sa snažnim emocijama uzrokovanim promjenama koje se događaju. Svako malo se susreće s neskladom između svojih želja i mogućnosti. Ponekad tijelo ne prati "zrelo" razmišljanje – beba želi izvesti neku radnju, ali još ne razumije kako. Ponekad inteligencija zaostaje za novim fizičkim vještinama. Dijete već može nešto učiniti, ali ne predvidi posljedice.Djetetov odnos s odraslima u takvim turbulentnim promjenama također prelazi na novu razinu. Sve te pojave dovode do krize koja se izvana očituje promjenama u ponašanju i raspoloženju djeteta.
Iako sama riječ kriza budi neugodne asocijacije, kriza razvojnog razvoja su prije svega nove prilike za dijete. Tijekom tog razdoblja, s bebom doista može biti teško. Možda i nije. Manifestacije krize kod različite djece mogu se razlikovati na ljestvici od "prošlo je, a nismo primijetili" do "vau, kako smo to preživjeli". No nakon relativno kratkog kriznog razdoblja slijedi duga stabilna faza. Klimavi most je iza nas – dalje opet pouzdana obala. U to će vas vrijeme vaše dijete oduševiti svojim novim vještinama i sposobnostima, a vi ćete se imati vremena pripremiti za sljedeću dobnu krizu.
Kriza ili “razmaženost”?
Ne slažu se svi psiholozi da su krize povezane s godinama normalna faza odrastanja osobe. Možete naići na mišljenja da bi djetetov razvoj trebao teći glatko i skladno, a hirovi i histerije su isključivo posljedica pogrešaka u odgoju. Još češće se negiranje kriza povezanih s godinama može susresti u svakodnevnom okruženju koje je daleko od psihologije. Na tematskim roditeljskim forumima, u komentarima na postove na ovu temu, odvijaju se cijele verbalne bitke. Autori se optužuju za nekompetentnost i pozivaju da bolje odgajaju djecu, a ne da se opravdavaju nategnutim krizama. U pravilu, ljudi starije generacije govore u duhu “moja djeca si to nisu dopustila”.
Međutim, ako pogledate u povijest psihologije, ispada da tema kriza povezanih sa starenjem uopće nije nova. Jedan od prvih koji ju je identificirao prije otprilike jednog stoljeća bio je sovjetski psiholog Lev Vygotsky. Proučavao je faze razvoja djeteta i opisao značajke izmjene stabilnih i kriznih razdoblja.
O dobnim krizama djetinjstva pisali su autoritativni domaći i strani znanstvenici, na čijim se djelima temelji moderna pedagogija: Aleksej Leontjev, Lidija Božović, Danil Elkonin, Erik Erikson.
Ali čak i ako su vam ta velika imena nepoznata, a radovi istraživača nezanimljivi, vrijedi barem općenito naučiti o glavnim dobnim krizama djeteta i njihovim karakteristikama. Tako ćete na vrijeme prepoznati znakove krize i adekvatno reagirati na promjene u bebinom karakteru i ponašanju koje prate ovo razdoblje.
Velike dobne krize
Od rođenja do odrasle dobi dijete doživi 6 kriza povezanih s dobi. Ovaj:
- kriza novorođenčadi,
- kriza 1 godina,
- kriza 3 godine,
- kriza 7 godina,
- tinejdžerska kriza 13 godina,
- kriza punoljetstva 17 god.
Kao što vidimo, najviše kriza događa se u ranom djetinjstvu i predškolskoj dobi – dakle u vrijeme najaktivnijeg rasta i razvoja djeteta.
Potrebno je odmah rezervirati da su razdoblja dobnih kriza kod djece vrlo uvjetna. Mogu se javiti prije ili nakon navedene dobi, u rasponu od nekoliko mjeseci do šest mjeseci, a ponekad i do godinu dana. Naziv krize služi kao okvirni vodič, a specifičnosti ovise o samom djetetu i okolini koja ga okružuje.
Moguće je samo sa apsolutnom sigurnošću odrediti vrijeme početka prve krize – neonatalne krize. Njegovo odbrojavanje počinje prvim samostalnim udahom djeteta. Krenimo od njega i započnimo detaljniju analizu kriza dobnog razvoja djece predškolske dobi – one su te koje će nas prije svega zanimati.
Kriza novorođenčadi
Dijete koje je 9 mjeseci raslo i razvijalo se pod zaštitom majčinog tijela nalazi se u potpuno novom okruženju iu njemu je potpuno bespomoćno. Jarko svjetlo i glasni zvukovi padaju na njega. Sada bi trebao disati sam. Mora raditi kako bi dobio hranu iz dojke ili bočice. I što je najvažnije, beba mora nekako prenijeti svoje potrebe odraslima. Ima nekoliko načina da se izrazi, a postoji samo jedan pouzdan način – glasan plač.
Neiskusnim roditeljima teško je pogoditi zašto dijete vrišti: je li gladno, uplašeno, dosadno mu je, leži li neudobno, boli li ga nešto ili mu je na putu mokra pelena? I bebi i "njegovim" odraslima treba vremena da se prilagode dramatičnim promjenama u životu.
Obično ovo prijelazno razdoblje traje oko dva mjeseca. Tijekom 8 tjedana uspostavlja se pouzdana emocionalna veza između bebe i majke. Dijete uspijeva ojačati, njegovi izrazi lica postaju bogatiji – odraslima ga je lakše razumjeti.
Kriza od godinu dana
Tijekom prve godine života dijete postupno uči vladati svojim tijelom i razvija osnovne vještine: držanje glave, hvatanje predmeta, sjedenje, stajanje, puzanje, a potom i hodanje. Reproducira sve više glasova i dolazi do smislenog izgovora prvih riječi.
Granice bebina svijeta postaju sve šire. Sada ne mora biti u naručju odrasle osobe da bi se kretao u prostoru. I što je najvažnije, možete stići gdje želite, a ne tamo gdje će vas odvesti. Možete uzeti stvari koje su vam prije bile nedostupne. Pojavljuje se prva svijest o svom “ja”, odvojenom od majke i vaših želja.
Dijete želi aktivno istraživati svijet oko sebe i koristiti svoje nove sposobnosti. Istovremeno se suočava s neskladom između svojih želja i mogućnosti. Čini se da znaš hodati i možeš ići kud hoćeš, ali zatvorena vrata stoje na putu, majka te drži za ruku na samom cilju, samo se spotakneš i padneš. Čini se da možete uzeti sve predmete koje možete dohvatiti, ali najzanimljivije stvari se podižu, oduzimaju i ne daju im se kušati. Ta proturječja dovode do stanja krize.
U dobi od 1 godine javlja se novi model odnosa između djeteta i odrasle osobe. Dijete pokušava samostalno izvesti neke radnje i procijeniti može li se samo snaći ili treba potražiti pomoć. Tako se pojavljuju počeci samopoštovanja, samopouzdanja ili sumnje u sebe. Ovisno o tome dobiva li dijete podršku odraslih, postavljaju se temelji njegova povjerenja u ljude i svijet oko sebe.
Emocionalno, u ovom razdoblju bebi nije lako, pa otuda i ponašanje koje prati krizu.
Kriza od tri godine
Od svih kriza povezanih s dobi u djece predškolske dobi, kriza u dobi od tri godine javlja se najakutnije i dugotrajnije. A sve zato što je povezan s uspostavljanjem granica – osobnog i okolnog svijeta.
Drugi naziv za trogodišnju krizu je kriza “Ja sam”. Dijete je u ovoj dobi potpuno svjesno sebe kao zasebne osobe. On brani pravo na vlastita mišljenja, želje i postupke. Otkriva da se može ne slagati s odraslima i stalno provjerava granice dopuštenog. Što će se dogoditi ako ne pospremite svoje igračke? Što ako ne dođete na poziv?
Trogodišnje dijete počinje aktivno uspostavljati društvene veze. Postaje zainteresirano za igru s drugom djecom; važno je njihovo uvažavanje. S tri godine roditelji mnogu djecu šalju u vrtić. S jedne strane, ovdje beba može zadovoljiti potrebu za komunikacijom s vršnjacima. S druge strane, novonastala situacija i novo okruženje pogoršavaju manifestacije krize.
Druga karakteristična značajka ovog doba je razvoj mašte. Ponekad je djetetu teško razlikovati fikciju od stvarnosti. Može govoriti o fiktivnom događaju i inzistirati da se sve stvarno dogodilo. Može prebaciti krivnju na “baku” ili “prevaranta”. Na primjer: “Nisam ja pojeo slatkiš. Došao je lopov i ukrao ih.”
U tom razdoblju roditelji mogu osjećati da su potpuno prestali razumjeti svoje dijete. Međutim, važno je zapamtiti da beba neće ostati takva zauvijek. Iz kriznog će razdoblja izaći samostalniji, s jasnim razumijevanjem prihvatljivih standarda ponašanja, te će naučiti komunicirati s vršnjacima.
Sedmogodišnja kriza
Ova kriza nije povezana toliko s dobnim karakteristikama djeteta, koliko s promjenom društvene situacije. U to vrijeme dijete ide u školu. Ima nove obveze, mijenja se okolina i glavna djelatnost. Ako dijete ranije krene u školu – sa šest ili, kao u nekim zemljama, s pet godina – tada će kriza doći ranije.
Promjenom statusa iz vrtićanca u školarca dijete se može osjećati zrelije nego što zapravo jest. Status u dječjem timu postaje značajniji. Primjerice, već ga je sram hodati s mamom ruku pod ruku – što ako mu se prijatelji smiju. U isto vrijeme, djetetu je i dalje hitno potrebna podrška i njega. Ako ga roditelji smatraju dosta samostalnim i ne posvećuju mu dovoljno vremena, može privući pozornost na sebe negativnim ponašanjem.
Sažmimo značajke kriza povezanih s dobi kod djece u obliku tablice:
Ime Dobno razdoblje Uzrok krize Znakovi Posljedica krizeKriza novorođenčadi0-8 tjedanaPromjena okoline. Nova vrsta disanja i prehrane. Uspostavljanje prvih kontakata.Vrištanje kao reakcija na bilo kakvu nelagodu ili promjenu situacije.Prilagodba na vanmaterične životne uvjete.Kriza prve godine10 mjeseci – 1,5 godinaPojava novih mogućnosti i novih potreba. Nesklad između želja i mogućnosti.Hirovi, tvrdoglavost. Povećana anksioznost, poremećaji spavanja. Mogući su privremeni zastoji u razvoju: prestaje tražiti da ide na kahlicu i jede se žlicom.Samopouzdanje, povjerenje u svijet oko sebe.Kriza 3 godine2,5 – 4 godinePostavljanje granica osobnog i okolnog svijetaTvrdoglavost, protesti, negiranje utvrđenih pravila, obezvrjeđivanje uloge odraslih, samovolja.Svijest o sposobnosti kontrole svojih emocija i ponašanja. Nezavisnost, autonomija od odraslih.Kriza 7 godina6-7 godinaPromjena društvenog statusaČudno, neprirodno ponašanje: pretencioznost, manirizam, želja za oponašanjem odraslih. Neposlušnost, izolacija.
U školskoj dobi dijete se suočava s još dvije ozbiljne krize odrastanja. Riječ je o tinejdžerskoj krizi koja se temelji na hormonskim promjenama u tijelu djeteta i krizi od 17 godina koja je povezana s krajem djetinjstva.
No, krize prate i život odrasle osobe. Sigurno ste čuli za krize srednjih godina, bračne krize. A koliko se kriza događa manje izraženo i samim time manje poznato! Ako čak i odrasla osoba razvijene, stabilne psihe ponekad ne može odoljeti kriznim pojavama i pokazuje nesvojstveno ponašanje, kako je onda djetetu?
Iza pojava dječje dobne krize, koja nas ponekad uznemiri, krije se molba za pomoć, strahovi i strepnje malog čovjeka koji hoda tim vrlo klimavim mostom.
Što roditelji trebaju učiniti?
Dakle, shvatili smo da dobne krize nisu nategnut problem, već prirodna značajka djetetovog razvoja. Saznali smo po kojim znakovima možemo prepoznati glavne dobne krize djece predškolske dobi. Ostaje shvatiti što bi roditelji trebali učiniti kako bi sačuvali vlastite živčane stanice i pomogli djetetu da uspješno prebrodi krizno razdoblje.
- Prvi i najvažniji savjet je da pokušate ostati smireni. "Hvala, Cap!" – reći ćete i bit ćete u pravu. Doista, ova preporuka je iz kategorije "napravite trostruki salto". Teško da jedan od stotinu roditelja može spokojno gledati svoje dijete kako se valja po zemlji i histerično udara nogama. Ali roditelj je taj koji u svakoj situaciji zadržava vodeću ulogu. On je oslonac i vodič za dijete. Čak i ako se uopće ne osjećate smireno, trebali biste pokazati svojoj bebi kontrolu nad situacijom. U suprotnom, dijete će preslikati vašu napetost i ljutnju, a situacija će se samo pogoršati.
- Dijete još nije u stanju kontrolirati svoje emocije. Nije ih ni potpuno svjestan. Pomozite svom djetetu da to učini. Razgovarajte o tome što mu se događa u trenutku emocionalnog intenziteta: “Jesi li ljut što nismo kupili ovu igračku?”, “Jesi li ljut na mene što sam ugasio crtić?” Pretvorite njegove osjećaje u riječi.
- Pokažite empatiju ili ponudite rješenje problema. Ako ga nema, odlučno, ali bez agresije, naznačite svoj stav: „Žao mi je, ali nemamo cijelu bananu. Možete pojesti ova dva komada ili ne jesti uopće.” “Razumijem da želiš prošetati, ali vani je mrak. Pričekajmo do jutra, a onda ćemo sigurno u šetnju.” "Ne, ne možete sjediti na mački, boli."
- Ako ste izrekli odluku, nemojte je mijenjati kao odgovor na djetetov izljev bijesa. Na primjer, ako ste odbili kupiti igračku, ne morate to učiniti, bez obzira koliko on vrišti i lupa nogama. Majke ponekad čine ustupke kako bi smirile vikača i ne bi privukle pozornost drugih. Jasno je da će sljedeći put proizvesti provjereni algoritam za dobivanje onoga što želi. Odvedite dijete na stranu i pričekajte dok se ne smiri. U pravilu, histerija bez gledatelja brzo prođe.
- Uvijek održite svoju riječ: obećali ste da ćete baciti igračku, nagraditi ili potaknuti – učinite to. To će stvoriti autoritet u očima djeteta. Održavanje onoga što ste obećali važan je faktor povjerenja.
- Dogovorite se sa svojom obitelji o pridržavanju općih pravila. Ako vas majka tjera da skupljate igračke prije spavanja, onda bi i dijete trebalo to činiti kod bake. Ako ti mama dopušta da gledaš dva crtića dnevno, onda ih tata ne bi smio uključiti sve vrijeme dok nje nema.
- Ako osjećate da ste na rubu sloma: samo što ne počnete vrištati, dođe vam da zgrabite ili udarite dijete, trebate se zaustaviti. Da biste to učinili, prekinite kontakt očima i okrenite se. Ako držite dijete u naručju, posjednite ga ili stavite na pod i odmaknite se. Izađi iz sobe, popij malo vode. Brojite do deset i natrag. Sjetite se najugodnijeg i dirljivog događaja povezanog s vašim djetetom. Vrati se kad osjetiš da opet možeš mirno govoriti.
- Ne kažnjavajte dijete svojom šutnjom i ignoriranjem. U svakoj situaciji, dijete mora biti sigurno da ga volite. Razgovarajte o tome kako ste se osjećali kada se vaše dijete loše ponašalo. Zamolite ih da to više ne čine i pomirite se.
Kako bismo jasnije objasnili taktiku ponašanja roditelja u krizi dobnog razvoja djeteta, uzmimo kao primjer dva instruktora u autoškoli. Njihovi se štićenici nađu u teškoj situaciji na cesti i ne mogu se snaći. Jedan instruktor razumije da je za svladavanje teorije potrebno vrijeme i puno vježbe. Smireno daje jasne upute, hrabri kadeta, čime stječe ne samo iskustvo, već i sigurnost u svoje sposobnosti. Drugi je uvjeren da je njegov učenik uskogrudan i lijen. Na najmanju pogrešku, mentor počinje vikati, vrijeđati vozača početnika i otimati mu volan. Tko od ovih kadeta instruktora ima najbolje šanse postati vješt vozač?
Ista priča s djetetom. Ako roditelji hirove i protestno ponašanje vide kao pokušaje prevladavanja stresne situacije za dijete, uspjet će zadržati unutarnji mir i ostati oslonac djetetu. Ako pomisle da je za sve kriv loš karakter ili razmaženost, pa počnu vikom i pritiscima uvoditi red, kriza će se samo pogoršati.
zaključke
- Dobna kriza kod djeteta prijelazno je razdoblje u novu fazu razvoja. Teško je, ali relativno kratko traje.
- Lev Vygotsky je bio prvi koji je proučavao razvojne krize povezane sa starošću u ruskoj psihologiji prije otprilike jednog stoljeća.
- U prvih 10 godina dijete doživi četiri krize: krizu novorođenčeta, krizu 1 godine, krizu 3 godine i krizu 7 godina.
- Roditelji tijekom dobne krize djeteta trebaju zapamtiti da je djetetovo ponašanje pokušaj da se nosi s promjenama koje se događaju. Odrasli trebaju razumijevanje, podršku i jasne granice.