“Kravlje mlijeko za zdravlje djece.” Više od jedne generacije djece odrasla je pod ovim motom. Toliko je ljudi uvjereno u blagodati mlijeka da je ovaj proizvod već dugi niz godina jedan od najkupovanijih proizvoda. No je li mlijeko doista toliko zdravo? Trebate li ga davati djeci? I ako ga dajete, kakav točno?
O mlijeku u dječjoj hrani
U nekadašnjim vremenima, kada industrija i znanost još nisu dosegle današnje visine, nitko ne bi pomislio da se mlijeko ne smije davati djeci. Jednostavno zato što nije bilo nekog posebnog izbora. Ako je majka izgubila majčino mlijeko, onda je morala hraniti bebu onim što je imala. I obično je to bilo kravlje mlijeko. Ponekad – koza. U srednjoazijskim regijama mogla bi biti i kobila.
Da, majke su znale da se majčino mlijeko bolje apsorbira, ali razlozi loše probavljivosti ostali su nejasni i nepoznati.
Ali danas su sve te tajne otkrivene. I to je pokazalo istraživanje.
Mlijeko proizvedeno za prehranu potomstva najprikladnije je za prehranu vlastitih mladunaca svake biološke vrste. I stoga ga mladi drugih vrsta mogu slabo apsorbirati.
Kravlje mlijeko je odlično za telad. Sadrži puno kalcija i fosfora, jer tele raste vrlo brzo, a ti elementi su potrebni za izgradnju kostiju. Kravlje mlijeko sadrži i mnogo proteina kazeina koji sudjeluje u stvaranju tkiva rogova i kopita.
Ljudsko mlijeko sadrži nekoliko puta manje kalcija i fosfora. Dijete ne treba rasti tom brzinom. A protein u ljudskom mlijeku potpuno je drugačiji, drugačiji od kazeina u kravljem mlijeku. Djeci ne trebaju rasti rogovi na glavi ili kopita na rukama i nogama. Stoga tijelo bebe nema enzime za razgradnju kazeina kravljeg mlijeka. Kada kazein uđe u crijeva djeteta, negativno utječe na sluznicu, a kao odgovor na oštećenje stijenke crijeva oslobađa se histamin. Zbog toga su djeca često alergična na kravlje mlijeko.
Dječji probavni sustav vrlo se teško nosi s viškom kalcija i fosfora. S kalcijem je lakše: ovaj se element apsorbira u potrebnoj mjeri, a višak se može izlučiti kroz crijeva. Fosfor se apsorbira, a bubrezi moraju ukloniti višak. Ali u ranoj dobi bubrezi djeteta još nisu zreli za takav rad, pa moraju funkcionirati pod povećanim opterećenjem. Ono što je najneugodnije je da se uz višak fosfora uklanjaju i potrebne tvari. Uključujući isti kalcij koji dovodi do razvoja rahitisa.
Osim toga, različit sastav bjelančevina kravljeg mlijeka dovodi do toga da se ono u želucu djeteta pod utjecajem probavnih sokova pretvara u grubi, tvrdi ugrušak. A majčino mlijeko stvara lagane, nježne pahuljice, lako probavljive i savršeno probavljive.
Probleme mogu uzrokovati i razlike u količini mliječnog šećera laktoze. S majčinim mlijekom dijete dobiva malo više laktoze nego s kravljim mlijekom. Razlika, na prvi pogled, nije velika: 100 ml majčinog mlijeka sadrži 1 g više laktoze. Ali čak i ova naizgled beznačajna razlika u sastavu može igrati veliku ulogu u formiranju bakterijskog okruženja u debelom crijevu djeteta. Prilikom hranjenja majčinim mlijekom dio mliječnog šećera dospijeva u debelo crijevo, zbog čega se tamo stvaraju povoljni uvjeti za razvoj zdrave mikroflore.
Pri hranidbi kravljim mlijekom siromašnim laktozom sav mliječni šećer apsorbira se u gornjim dijelovima probavnog sustava, a do debelog crijeva uopće ne dospijeva. Zbog toga se u njemu razvijaju procesi truljenja, umjesto normalnog mliječno-kiselog vrenja.
Ali to nisu svi problemi povezani s laktozom.
Oko 15% Zemljana uopće nije u stanju probaviti laktozu. Ni u djetinjstvu ni u odrasloj dobi. To je zbog genetskih karakteristika: tijelo jednostavno nema poseban enzim dizajniran za razgradnju laktoze. Zove se laktaza. Nedostatak ili odsutnost ovog enzima dovodi do činjenice da hranjenje mlijekom uzrokuje neugodne posljedice u obliku nadutosti, nadutosti i poremećaja stolice.
Dakle, zar djeci uopće ne treba davati mlijeko? Ili je to ipak moguće od određene dobi?
U kojoj dobi dijete može dobiti mlijeko?
Pedijatri odgovaraju na ovo pitanje jednoglasno: ne prije godinu dana. I još bolje – nakon 3 godine, kada su probavni i izlučujući sustavi spremni nositi se s tako teškim proizvodom. Uvođenje kravljeg mlijeka u prehranu djeteta u ranijoj dobi prepuno je razvoja alergija, poremećaja probavnog sustava i pretjeranog stresa na bubrege i jetru.
Ako iz nekog razloga ipak morate davati mlijeko, onda je bolje da preferirate ne kravlje mlijeko, već kozje: bolje se apsorbira i mnogo je manje vjerojatno da će izazvati alergije. Ali treba ga i dva puta razrijediti vodom i obavezno termički obraditi. Specifičan miris i okus kozjeg mlijeka možda se neće svidjeti vašoj bebi. Nema potrebe forsirati ako se to dogodi. Bolje je potpuno bez mlijeka ili ga zamijeniti mješavinama.
Domaće ili kupljeno?
Domaće ili farmsko punomasno mlijeko može se davati djeci samo ako su roditelji potpuno sigurni u zdravlje krave koja je to mlijeko dala. Ali čak ni u ovom slučaju, ne treba ga dati djetetu sirovo: mora se kuhati ili pasterizirati.
Kupovno mlijeko također ne ispunjava uvijek sigurnosne zahtjeve. Prednost treba dati posebnom mlijeku za bebe. Postoji dosta takvih vrsta mlijeka, možete odabrati najkvalitetniji proizvod, certificiran i opetovano testiran od strane kontrolnih tijela.
Usput, ideja o hranjenju djece životinjskim mlijekom nije tako stara kao što se obično vjeruje. Čak ni u srednjem vijeku to nije bilo prihvaćeno. Ako žena iz nekog razloga nije mogla sama nahraniti dijete, u pomoć je priskočila dojilja. Danas će se ideja o hranjenju djeteta donorskim mlijekom mnogima činiti divlja – što ako je medicinska sestra nezdrava, što ako vodi začarani ili pogrešan način života?
Ali ti isti ljudi spremni su svom djetetu dati mlijeko od njima potpuno nepoznate krave o čijem načinu života znaju još manje.
Ali kada se predstavnici drugih bioloških vrsta hrane mlijekom, potpuno strani proteini i antigeni počinju ulaziti u tijelo na isti način. S imunološkog gledišta, ova se situacija može smatrati samo krajnje nepoželjnom.
S godinama se situacija mijenja, jer se u gastrointestinalnom traktu formira imunološka barijera. Ali za djecu u prvoj godini života kravlje, kozje i bilo koje drugo mlijeko osim ženskog nije prikladna hrana.
U dobi od 1 do 3 godine mlijeko za piće dopušteno je u ograničenim količinama, ne više od 1-2 čaše dnevno. Od 3. do 13. godine dijete može piti mlijeko u razumnim količinama ako nije alergično na njega ili ne podnosi laktozu. Ali nakon 13 godina, bolje je zamijeniti punomasno mlijeko fermentiranim mliječnim proizvodima, jer sinteza laktaze počinje blijedjeti i apsorpcija proizvoda postaje teža.