Je li “veliki sport” dobar za djecu? Je li bezopasno da roditelji žele odgajati svoju djecu da budu šampioni? Uz MedAboutMe uspoređujemo prednosti i nedostatke "velikog sporta" za mlade sportaše.
Kroz trnje do pobjeda
Sport je sve mlađi. Većina budućih šampiona počinje se baviti sportom vrlo mlada, gotovo od kolijevke, da bi do 30-35 godine života otišli u mirovinu. Za gimnastičare se, primjerice, najproduktivnija dob smatra od 13 do 17 godina.
Kako bi postigli zapažene rezultate, mali sportaši gotovo cijelo vrijeme provode trenirajući, svladavajući umor, neuspjeh i bol. Bolovi prate gotovo sve značajne pobjede u bilo kojem sportu. Osim šahista, vjerojatno nema sportaša koji nije upoznat s ozljedama i bolovima. Prema poznatoj klizačici Eleni Vodorezovoj, "profesionalnog sportaša uvijek nešto boli." Donosi li ovakav sport zdravlje?
Liječnici vjeruju da to ne donosi nikakvu korist. Prema mišljenju stručnjaka, vrhunski sport općenito je štetan za zdravlje, jer zahtijeva ekstreman stres za tijelo. Ako želite biti zdravi, morate se baviti ne sportom, već tjelesnim odgojem. I ovo mišljenje u potpunosti potvrđuje statistika.
- Najopasniji kontaktni sportovi su boks i borilački sportovi, hokej i nogomet. Slijede sportska gimnastika, timski sportovi, skijanje i uteg, te ekstremni sportovi, akrobatika i, čudno, cheerleading.
- Prilično traumatični sportovi također uključuju freestyle, skateboarding, brdski biciklizam i konjički sport.
- Djevojčice su osjetljivije na ozljede od dječaka.
- Oko 70% ozljeda kod djece događa se tijekom treninga, a tek nešto više od 20% ozljeda događa se tijekom natjecanja.
- Najbolji sportovi za djecu su plivanje, badminton i stolni tenis.
Pretjerana usmjerenost na visoke sportske rezultate često negativno utječe na cjelokupni razvoj djeteta, a ponekad može dovesti do depresije i živčanog sloma.
Koje su najčešće ozljede kod djece?
Prema statistikama Središnjeg instituta za traumatologiju i ortopediju (CITO), svaki sport karakteriziraju određene ozljede.
- Boksači često imaju potrese mozga, modrice, prijelome i uganuća.
- Problemi s ligamentima, zglobovima i mišićima često se nalaze kod gimnastičara, dizača utega i atletičara.
- Fleksibilni gimnastičari češće od ostalih pate od kroničnih bolesti kralježnice.
- Timski sportovi, hrvanje, boks i alpsko skijanje nagrađeni su ranama, modricama, iščašenjima i prijelomima.
- Boksače karakteriziraju ozljede lica i glave, odbojkaši i košarkaši često pate od prstiju, tenisači – zglobovi lakta, a nogometaši – zglobovi koljena.
- Najčešći problemi vezani su uz kronična oštećenja tetiva i mišića.
- Gimnastičarke češće pate od ozljeda donjih ekstremiteta, dok su ruke i ramena dječaka podložniji ozljedama. Većina ozljeda događa se kod sportaša u dobi od 12-17 godina. Od toga, više od 80% ide djevojkama.
Kako očuvati zdravlje djece tijekom sportskih aktivnosti
- Potrebno je pažljivo i stalno pratiti dobrobit mladog sportaša. Djeca se jako zanose i često znaju skrivati ozljede i pogoršanje zdravstvenog stanja iz straha da će im se zabraniti treniranje. Redoviti liječnički pregledi pomoći će da se na vrijeme prepoznaju zdravstveni problemi kod djece tijekom sportskih aktivnosti.
- Ako glavni cilj bavljenja sportom nisu pobjede i naslovi, već zdravlje, onda je bolje napustiti veliki sport u korist tjelesnog odgoja i umjerene tjelesne aktivnosti. Ako se čine da su pobjede i titule nešto važnije od zdravlja djeteta, onda bi možda trebalo preispitati sustav vrijednosti.
- Liječnici savjetuju zapamtiti da je djetetovo tijelo stalno izloženo povećanom stresu čak i bez sporta – jednostavno zato što raste. Prevelika opterećenja tijekom treninga mogu uzrokovati izrazito negativne promjene u tijelu sportaša.
- Vrlo je važno osigurati skladan razvoj djeteta. Sport i postignuća ne bi trebali istisnuti sve ostalo u životu (komunikacija s vršnjacima, kulturni razvoj): tada će biti teško ili čak nemoguće sustići. Ne možete učiniti sport jedinim smislom života.
- Dijete koje se ozbiljno bavi sportom mora se pravilno hraniti i odmarati.
- Sportašu je potrebno osigurati kvalitetnu sportsku odjeću, obuću i opremu. Posebno je važno ne zanemariti zaštitnu opremu.
- Možda se isplati uzeti sportsko osiguranje kako biste pokrili troškove liječenja u slučaju ozljede.
- Prije upisa djeteta u sekciju potrebno je temeljito i cjelovito pregledati kako bi se utvrdilo da nema kontraindikacija za bavljenje odabranim sportom.
Najbolji sportovi za djecu
Najbolje je djetetu pružiti priliku da se razvija skladno i svestrano. Da biste to učinili, ne biste se trebali fokusirati na jedan sport. Neka se vaše dijete okuša u različitim sportskim disciplinama.
Plivanje se smatra najkorisnijim, pod uvjetom da vježbate u dobrom, čistom bazenu s dovoljno kvalificiranim trenerom. Plivanje nije prikladno samo za djecu s alergijama na kloriranu vodu ili s kroničnim problemima s bubrezima i ušima.
Atletske vježbe su korisne ako se odvijaju s umjerenim opterećenjima i pridržavanjem sigurnosnih mjera opreza.
Badminton nije tako opasan kao tenis i može se preporučiti djeci.
Ako je pas u kući, savjetujemo vam da se bavite sportom u koji ga možete uključiti. Tu spadaju: frizbi (igre s letećim tanjurima), agility (hodanje kroz poligon s preprekama sa psom), freestyle (skijanje) s psima, sanjkanje, flyball (timska igra u kojoj sudjeluje više pasa s trenerima odjednom, trčanje uz tenis lopta pri prolasku prepreka), canicross (trčanje sa psom) i dr.
Korisna je i joga koju može prakticirati cijela obitelj.
Koji god sport odabrali za svoje dijete, najvažnije je zapamtiti da je zdravlje na prvom mjestu. Nisu uzalud traumatolozi rekli da dječji sport, za razliku od tjelesnog odgoja, ne poboljšava zdravlje.
Što mislite je li veliki sport štetan za dijete ili su njegovi sportski uspjesi i radost pobjede vrijedni truda? Raspravljajmo o tome na forumu!
Prije slanja djeteta u "velike" sportove, morate jasno razumjeti što je to i koja je razlika između profesionalnog sporta i amaterskog sporta. Profesionalni sport novi je način života vašeg djeteta s vrlo strogim režimom, često na granici njegovih fizičkih mogućnosti, svakodnevnim intenzivnim treninzima od 5-6 sati dnevno. Pritom ne treba zaboraviti ni na psihičko zdravlje mladog sportaša. Uostalom, osnova je želja za rekordom i element natjecanja. I to postaje osnova za nastanak kroničnog stresa.
Djeca počinju trenirati vrlo rano, u dobi od 5-6 godina, kada je i fizičko i psihičko zdravlje još u procesu razvoja. I u ovom trenutku dajemo im najintenzivnije opterećenje za koje njihovo rastuće tijelo nije programirano. Gotovo svi tjelesni sustavi svakodnevno su pod stresom, a često i prenaprezanjem.
Uz sportske ozljede i tzv. profesionalne bolesti (problemi mišićno-koštanog sustava kod gimnastičara, ozljede ligamenata kod nogometaša/rukometaša itd.), živčani i kardiovaskularni sustav sportaša podložni su posebnom stresu (npr. srce” , ili kardiomegalija, kada se srce poveća 1,5-3 puta da bi moglo podnijeti opterećenje), a kronična monotona aktivnost i sužavanje kruga interesa, koje mladi sportaši ne mogu izbjeći, vrlo često dovodi do usporavanja intelektualnog razvoja, kronična subdepresija i stanje poput monotonije, koje se može opisati kao fiksacija na monotone aktivnosti i smanjen interes za sve ostalo. Ovo stanje izuzetno otežava potpunu socijalizaciju djeteta.
Još jedna važna točka je da prije svega dijete, a ne roditelji, treba biti željno bavljenja sportom, a izbor tjelesne discipline treba se temeljiti na djetetovim preferencijama. Prisiljenost na stegu koju su odabrali roditelji protiv djetetovih želja može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema u budućnosti.
Ako nakon vaganja svih prednosti i mana odlučite svoje dijete poslati u profesionalni sport, svakako mu osigurajte adekvatan medicinski nadzor njegovog stanja barem 2 puta godišnje. Ne bi škodilo konzultirati psihologa. Možda će njegov zaključak, temeljen na detaljnoj analizi osobina djetetove osobnosti, pomoći u donošenju odluke o prikladnosti takvih opterećenja.