Kad djeca krenu u prvi razred, cijela obitelj može doživjeti tjeskobu. Svaki se član obitelji sjeća svog iskustva učenja od prije mnogo godina. Nekima je bilo ugodno, drugima manje, a ono što dijete čuje u obitelji o školi i učenju utjecat će na njegovu prilagodbu i školski uspjeh.
Obično se obiteljske brige vrte oko polaska u školu i problema s kojima bi se mogli suočiti. Roditelji maštaju da dijete možda ne može savladavati nastavu, dobiva loše ocjene ili ne uspostavlja kontakt s učiteljem ili vršnjacima. Obično, kada osoba nesvjesno nastoji smanjiti tjeskobu i strah, o njima govori naglas. Isto tako, roditelji, prije početka školske godine, mogu glasno izraziti svoje brige i strahove.
Možda se nakon toga počnu manje bojati školske godine, ali često zaborave da ih djeca čuju i sve što odrasli kažu doživljavaju kao uputu ili zadanost. Tako se formira djetetovo raspoloženje za učenje. Ne smijemo zaboraviti da je škola potpuno nepoznata faza u životu djece. Shvaćajući važnost takvog događaja kao što je ulazak u prvi razred, oni također zamišljaju kako će to biti, kako će ih primiti razred i učitelj, kako će učiti i komunicirati. Ako odrasli imaju naviku pričati “strašne” priče o svom školskom životu, proricati “F” i modrice od svojih prijatelja svom djetetu, onda ono možda nema baš privlačnu sliku ulaska u školu. Nakon toga i sam se počinje brinuti, misliti da je škola mjesto gdje ga grde i ne vole, a osim toga tamo neće biti roditelja koji bi ga mogli zaštititi.
Prvašić je još malo dijete i kada pomisli da će od prvog rujna za njega započeti novi život, pun poteškoća i problema, ne čudi niska razina njegove adaptacije, budući da svi tjelesni resursi bit će usmjereni na predviđanje nevolja, a ne na stjecanje znanja. Ovaj članak pomoći će roditeljima da izbjegnu najčešće pogreške koje mogu učiniti prilikom pripreme djeteta za prvi razred.
Ne plašite dijete učiteljicom i školom
Ponekad kao odgojnu mjeru odrasli kažu: “Kad ideš u školu, učitelj će te batinati za takvo ponašanje!” ili "kako si nepažljiv, kako ćeš učiti u školi?" Ove riječi stvaraju određeno raspoloženje kada dijete misli da je učitelj grozna osoba koja će ga promatrati, stalno kontrolirati i grditi.
Znati odvojiti školski život od onoga što djeca rade u obitelji i kako se ponašaju. To ne znači da ih ne treba grditi za njihove nedjela, samo ih ne treba koristiti kao kaznu.
Ugodno očekivanje učenja možete stvoriti ako pohvalite postignuća i uspjehe svoje djece i dodate da će ga za tako lijep crtež ili točno obavljen zadatak učitelj u školi svakako pohvaliti.
Ne predviđajte ocjene "F" svojoj djeci
"Kad ideš u školu, dobivat ćeš samo loše ocjene!" – ovako se neki odrasli vole šaliti, iz nekog razloga im je to smiješno, ali dijete to u međuvremenu može shvatiti kao stav. Ponekad roditelji izgovaraju takve fraze kako bi djetetu pokazali da je pogriješilo i time jasno dali do znanja da će zbog toga biti nesposobno u školi.
Potrebno je odvojiti djetetovo loše ponašanje od njegovih općih mentalnih sposobnosti.
Odustanite od navike predviđanja "dvojke". Umjesto toga, češće razgovarajte o peticama – to će kod djeteta stvoriti pozitivan stav, shvatit će da se petice dobivaju za dobro znanje, točne odgovore i kompetentno odrađene lekcije. Ove će misli učiniti da se osjeća samopouzdanije, što će mu pomoći da osjeća to samopouzdanje u učionici.
Ne govori ružno o školi i učiteljima
Dešava se da odrasli raspravljaju o sukobima između roditelja i učitelja u krugu obitelji i mogu govoriti neugodno o učiteljima. Kad djeca to čuju, mogu zaključiti da su svi učitelji upravo onakvi kakvima njihovi roditelji kažu da jesu – nepravedni, neprijateljski raspoloženi ili zli. Zatim, polaskom u prvi razred dijete može imati poteškoća u percipiranju učitelja kao autoritativne osobe, a kontakt s prvim učiteljem vrlo je važan za uspješnu prilagodbu djece učenju.
Izbjegavajte negativne razgovore o učiteljima pred djecom, čak i ako je učitelj stvarno bio u krivu. Dijete mora čuti da je njegov prvi učitelj važna osoba koja može pomoći, podržati, poučiti i koju treba poštovati i slušati.
Njegujte predanost učenju kao naviku.
Kako biste izbjegli poteškoće u izradi domaće zadaće, morate kod djece stvoriti naviku da je rade redovito, po mogućnosti u isto vrijeme. Neka se ova vještina dovede do automatizma, bez obzira na druge stvari. Ne povodite se za djecom kada vas zamole da prvo odete u šetnju, igrate se na računalu, a tek onda sjednete za domaću zadaću – zadaću morate raditi redovito i na vrijeme. Tako će lakše samostalno kontrolirati ovaj proces i odgovornije pristupiti rješavanju domaće zadaće.
Potičite djetetov uspjeh
Svakako pohvalite svoju djecu za njihov uspjeh kod kuće i u školi. To će pomoći u razvoju motivacije za učenje. Kada se učenika stalno grdi, njegova želja za učenjem opada, a kada ga se hvali, naprotiv, raste, jer svima je drago čuti da mu ide dobro.
Pomozite djeci da nauče svoje lekcije
Podrška roditelja ključna je za uspjeh, posebno za prvašiće. Djeca koja kreću u prvi razred još su jučer bila predškolci i treba im vremena da osvijeste i priviknu se na svoju novu društvenu ulogu školarca. Od toga koliko roditelji podržavaju učenika ovisi njegova znatiželja, interes za učenje i hoće li svako jutro kada se probudi težiti ići na nastavu ili će s užasom razmišljati o školi. Podrška znači isprva “pratiti” djetetov tempo: pomagati kad ne ide u nastavu, šaliti se, pohvaliti, uvjeriti ga da će uspjeti. Neka domaće zadaće u prvom razredu budu razigranog karaktera – tako će se učenik lakše naviknuti na činjenicu da je sada školarac i pomoći će mu da pronađe resurse da postane samostalan, poduzetan i uspješan.