Sve počinje u rodilištu odbijanjem cijepljenja protiv hepatitisa B.
Žalosno je što to pokreću sami zdravstveni radnici, navodeći razna opravdanja. Iako najopasnije od svih cjepiva u smislu komplikacija, BCG-m, bez sumnje se daje prije otpusta. Ali sami roditelji, bez informacija o cijepljenju, lako pristaju na “čekanje”.
Hepatitis B je loš u ovoj zemlji. Ne znamo pravu statistiku, ali čak i poznati broj ljudi koji su pozitivni na ovu infekciju tjera nas da počnemo razmišljati. SZO preporuča da se s cijepljenjem u zemlji s takvom razinom zaraženih započne od rođenja jer se o potpunoj zaštiti može govoriti tek nakon trećeg cijepljenja. Malo ljudi zna, ali virus može prenijeti netko tko se zarazi i najmanjom kapljicom krvi, oku nevidljivom. Virus dobro preživljava na predmetima i potreban mu je samo kontakt s djetetovom sluznicom, a nikako s krvlju. Nitko ne zna kada će se ovaj sastanak održati, ali rizik je prevelik za odgađanje.
Sljedeće cjepivo, koje još uvijek mnoge brine, je protiv pneumokoka s dva mjeseca. U Kalendar je uveden 2015. godine. Ni zdravstveni radnici to ne smatraju obveznim, iako svatko od nas liječi pneumokokne infekcije tako da djetetu prepiše antibiotik. Upravo je pneumokok krivac za komplicirano curenje iz nosa, otitis, bronhitis, upalu pluća, za što će vam liječnik propisati antibiotik. Iako bih mogao propisati cijepljenje i izbjeći ovo. Pneumokokni meningitis posebno je opasan za malu djecu. Stoga ni vi ne možete oklijevati.
Sljedeća, najgora horor priča od svih anti-vaxxera je cjepivo protiv hripavca. Ni zdravstveni radnici tu ne pomažu, jer su neutemeljena medicinska odustajanja od DTP-a i stranih analoga čak i prečesta. Ali već nakon 2 mjeseca nema majčinih protutijela protiv pertusisa. Stoga u zemljama s visokom incidencijom cijepljenje počinje nakon dva mjeseca. U našoj zemlji ne znamo pravu incidenciju, jer od hripavca boluje 100% stanovništva, ali u različitoj životnoj dobi i različitoj težini. Najteže je maloj djeci. Ne kašlju. Jednostavno prestanu disati. Zdravstveni radnici koji su to barem jednom vidjeli nikada neće savjetovati odgađanje cijepljenja. Ne možete odgoditi, jer svatko tko kašlje više od 7 dana može zaraziti dijete.
Česta je pojava i odgađanja cijepljenja protiv ospica zbog kašnjenja prethodnih cijepljenja. U ovoj zemlji ljudi boluju od ospica. Ne znamo točno koliko. Ne možete odgađati jer su ospice kod male djece teške i imaju komplikacije koje dovode do invaliditeta (gubitak vida ili sluha).
Spomenuo sam samo kalendarska cjepiva koja se najčešće odgađaju. No cijepljenje se ne može odgoditi ako dijete ne podnosi akutnu bolest ili pogoršanje kronične.
Svi argumenti o slabom imunitetu, mladosti, strahu od komplikacija i sretnim necijepljenim ljudima razbit će se kad se suoče s infekcijom. A vjerojatnost ovog susreta raste svakim danom. A svaki dan kašnjenja dovodi vas bliže bolesti.
Upamtite ono glavno – nitko vas ne može prisiliti da cijepite svoje dijete niti da cijepite sebe. Ovo je vaš osobni izbor. Medicinska zajednica zalaže se za informacije i izbor. Ali ovo je još jedna epidemija. Svi ste ove godine svjedočili gripi. Zaraze od kojih nastojimo zaštititi djecu nisu ništa manje teške i odnose mnogo više života. Ono što nas čuva je da se većina još uvijek cijepi. Čim postanu manjina, vidjet ćemo puno veću paniku nego od “svinjske gripe”.
Za kraj ovih desetak mitova, istaknut ću da ih ima na stotine. Toliko je informacija o cijepljenju, ali toliko malo zdravog razuma da je raspravljati o problemima cijepljenja bez kompetentnog pedijatra/terapeuta jednostavno nerealno. Dakle, pitajte svog liječnika ako imate bilo kakvih pitanja, umjesto da sami tražite sve odgovore.
Zaštitite sebe i svoju djecu od infekcija.