Samoozljeđivanje, ili samoozljeđivanje, jasna je manifestacija psihičkog distresa adolescenta. Ako primijetite nešto slično kod svog djeteta, savjetovanje s psihijatrom nikada neće biti suvišno. Glavni istraživač Savezne državne proračunske ustanove "Istraživački centar za mentalno zdravlje", doktor medicinskih znanosti, profesor Igor Oleichik, govori o tome zašto si tinejdžeri nanose štetu.
Samoozljeđivanje je fenomen s kojim se svakako treba ozbiljno pozabaviti. U pravilu se iza toga krije depresija, a često i depresija u shizofreniji. Da, upravo tako shizofrenija može debitirati: ne delirijem i "glasovima", već blagim promjenama raspoloženja, depresijom, neurozama i autoagresivnim djelovanjem.
Stoga, pri prvim znakovima psihičkih tegoba (to mogu biti samoozljeđivanje, opsesije, rituali, poremećaji prehrane – anoreksija i bulimija), tinejdžera treba pokazati psihijatru.
Što je autoagresija?
Tinejdžeri opeku ruke cigaretama i porežu se oštricom ili nožem. Na trbuhu ili bedrima, gdje se ne vidi, te na rukama. U nekim slučajevima to skrivaju, u drugima, naprotiv, slikaju se i objavljuju na Instagramu. Samoozljeđivanje nije pokušaj samoubojstva; tinejdžer nema cilj počiniti samoubojstvo.
Zašto se tinejdžer ozljeđuje?
Za njega to može biti metoda socijalizacije u referentnoj skupini, pokušaj ujedinjenja fizičkog tijela i moralnih senzacija, pokušaj prevladavanja vlastite otuđenosti od drugih, način bijega od bolnih misli, oslobađanje unutarnje napetosti – postoji puno stvari tamo. Psihijatri dijele nesuicidalnu autoagresiju na nekoliko vrsta.
Kazna autoagresije. Sami sebe kažnjavaju jer doživljavaju depresiju, krivnju – osjećaju da su za nešto krivi.
Depersonalizacijska autoagresija se javlja kada postoji fenomen depersonalizacije, odnosno ograđivanja od svijeta i otuđenja od vlastitog tijela. Tinejdžeri to čine kako bi se osjećali živima osjećajem boli.
Demonstrativna autoagresija – pokazati težinu nečijeg stanja, pobuditi pažnju i suosjećanje, ovo je vapaj za pomoć, često upućen roditeljima. A ako govorimo o autoagresiji, kažnjavanju, onda je to skriveno od roditelja. Na primjer, roditelji su mi došli na termin, doveli djevojku, ja joj kažem: “Zasuci rukave”, a tamo rane prekrivene krastama. A roditelji ne znaju ništa o tome.
Ublažavanje autoagresije. Duša me boli, i to gotovo fizička bol. Da bi ga uklonio, tinejdžer šteti sebi. Poslije ovoga malo me manje boli duša – sad me boli ruka. Tinejdžeri se porežu i osjećaju se bolje.
Adaptivna autoagresija je način da postanete poznati kao jedan od svojih, da steknete popularnost u svojoj referentnoj skupini. Režu se, slikaju i objavljuju na Instagramu. Prije nekoliko godina postalo je vrlo moderno.
Spolne razlike
Djevojčice su sklonije samoozljeđivanju od dječaka. To kod njih počinje u dobi od 12-13 godina i u početku je povezano s mjesečnim ciklusom – uzrokuje promjene raspoloženja. Postupno se u nekim slučajevima povećava težina depresije, a s njom i učestalost samoozljeđivanja. I dječaci to rade, ali nekoliko puta rjeđe.
Što bi roditelj trebao učiniti ako vidi kako se njegovo dijete samoozljeđuje?
Potražite dobrog psihologa ili psihijatra. Dok se ne pronađe liječnik, roditelj bi prije svega trebao pokušati uspostaviti kontakt od povjerenja s tinejdžerom, pokušati razumjeti njegove probleme.
Fotografija: Kolekcija / iStock