Ako dijete počne krasti, ni u kojem slučaju to ne smijete zanemariti. Neki roditelji, suočeni s takvim problemom, boje se čak i razgovarati o tome i radije jednostavno zažmire na devijantno ponašanje svog djeteta. Na kraju krajeva, neugodno je i pomisliti da krvavac pokazuje osobine opake osobnosti! Međutim, ne biste trebali očekivati da će beba “prerasti” ovu tendenciju. Moguće je da će se s godinama negativne osobine samo ukorijeniti u djetetovoj psihi, a ljestvica loših djela će se povećati. Primijetivši djetetovu želju za krađom, važno je djelovati odmah, ali promišljeno i pažljivo.
Krađa djece i čimbenici dobi
Vrlo mala djeca ne shvaćaju uvijek da se određene radnje ne mogu izvesti. Do otprilike 5-6 godine za njih nema razlike između tuđeg i vlastitog. Granice dopuštenog određuju se isključivo intervencijom odrasle osobe. Za djecu je sve što dohvate rukom njihovo vlasništvo.
U dobi od 7 do 10 godina mnoga djeca doživljavaju kršenje voljne sfere. Djetetu postaje teško odoljeti svojim željama, a ponekad ne može odoljeti iskušenju, čak i ako mu savjest govori da prestane. Obično nakon tog razdoblja dolazi do postupne prilagodbe pravilima društva i njegovim zakonima te do osvještavanja općeprihvaćenih etičkih standarda.
Krađom djeca mogu tražiti pomoć
Kako dijete raste, roditelji mu daju sve više slobode i samostalnosti. Ritam suvremenog života ne dopušta većini odraslih da provode puno vremena sa svojom djecom. Osjećajući nedostatak komunikacije i roditeljske topline, dijete može početi krasti, pokušavajući privući pozornost svojih najmilijih. Zapravo, ovo je vapaj za pomoć. Takvi slučajevi su posebno česti u obiteljima nakon razvoda roditelja ili kada se pojavi mlađe dijete. U takvim okolnostima djetetovo ponašanje odstupa od općeprihvaćenih normi – prosvjed, potisnuta agresija, ljutnja, a ponekad i manifestacija osvete.
Želja djeteta da stekne autoritet među vršnjacima
Kad djeca dođu u školu, nađu se u drugoj, njima potpuno nepoznatoj stvarnosti. Hoće li se dijete osjećati ugodno u školskom okruženju uvelike ovisi o tome kako se razvijaju njegovi odnosi s kolegama. Dijete još ne poznaje sve suptilnosti komunikacije, što često dovodi do pogrešnih radnji: dijete krade novac, kupuje slatkiše i daje ih drugima. Nisu isključeni “pokloni” prijateljima na tuđi račun. Ovo ponašanje diktira nedostatak iskustva, pogrešna vizija stvarnosti. Osim toga, djeca se često međusobno napadaju i testiraju jedno drugo na "slabosti".
Važno je da roditelji objasne svojoj djeci da se pravo prijateljstvo ne može kupiti novcem niti zaraditi iracionalnim postupcima kojima se ugađa drugima. Takva želja da se svidite svima može samo negativno utjecati na vaš status u timu.
Zavist je čest uzrok krađe djece.
Ako je dijete stalno u istoj grupi s djecom koja imaju puno novonastalih naprava, ali se ono samo ne može pohvaliti istima, tada će se u njemu vjerojatno pojaviti goruća zavist. To pak može izazvati iskušenje da se željena stvar dobije pod svaku cijenu. “Da, šteta, ali roditelji će mu kupiti više, ali ne i ja!” — tako pomisli dijete kad se odluči na krađu.
Financijska nejednakost može biti vrlo zabrinjavajuća za dijete, stoga bi roditelji trebali učiniti sve kako bi dijete imalo barem neki tjedni iznos za male troškove. Važno je da odrasli razgovaraju o ovom pitanju s mladim članom obitelji i daju mu do znanja da sve u životu mora postići sam, poštenim radom. “Brzi” novac dobiven nezasluženo nikada nikome nije usrećio. Treba se moći oduprijeti “crnoj” zavisti, jer na kraju uvijek netko ima nešto bolje, novije i nedostižno. Neka neugodan osjećaj postane glavna motivacija za postizanje vaših ciljeva.
Kako bi se roditelji trebali ponašati ako im dijete počne krasti?
Čak je i odraslima ponekad teško odoljeti iskušenjima, ali što je s djecom? Za roditelje koji saznaju da im je dijete počelo krasti važno je ostati smiren i ne prepustiti se negativnim emocijama. Trebate postupati pažljivo, s ljubavlju i pažnjom. Neke se majke i očevi u takvim situacijama uplaše, naljute i počnu sramiti dijete, čime ga samo guraju na sklizak teren kasnijih loših postupaka. Najbolje rješenje bilo bi mirno razgovarati sa svojim sinom ili kćeri i saznati koji je razlog ovakvog ponašanja. Samo konstruktivnim dijalogom može se pronaći rješenje. Glavna stvar je dati djetetu priliku da se izrazi, popravi i poboljša. Roditelji nikada ne bi trebali reći svom djetetu da ga neće voljeti ako krade. Naprotiv, potrebno je podržati dijete i dati mu da shvati: njegovi najmiliji će ga uvijek voljeti i podržavati, što god se dogodilo. Naravno, sve je to primjereno samo ako je činjenica krađe očita, a to nisu samo nagađanja i sumnje.
U procesu obrazovnog razgovora preporučljivo je izbjegavati riječi: "zločin", "krađa", "krađa". Potrebno je pažljivo slušati svoje dijete, bez pritiska i agresije. Možda beba jednostavno nije imala izbora. Primjerice, starija su ga djeca tjerala na krađu, prijeteći mu nasiljem. Neophodno je identificirati pravi razlog loše radnje.
Važno je saznati kada i od koga je predmet ukraden, učiniti sve da dijete samo sve vrati na svoje mjesto i, ako situacija dopušta, ispriča se “žrtvi pljačke” (u ovom slučaju roditeljima). mogu stajati u blizini i tiho podržavati svoju kćer ili sina). Također je potrebno pažljivo proučiti društveni krug djeteta (osobito ako govorimo o tinejdžerima). Možda se vrijeme pojave djetetovih neugodnih sklonosti poklapa s pojavom novog prijatelja koji na njega ne utječe najbolje. U ovom slučaju, trebali biste vrlo nježno ograničiti ovu komunikaciju. Ima smisla da odrasli razgovaraju s djetetovim starim prijateljima, njegovim razrednikom i saznaju što bi moglo utjecati na djetetovo ponašanje. Možda je tome prethodio niz neugodnih događaja ili pritužbi.
Najvažnije je znati pravilno usmjeriti dijete i pomoći mu da razvije pozitivan model ponašanja. Kako bi optimizirali obrazovni proces, roditelji bi trebali:
- Naučite svoje dijete da štedi džeparac, da pravilno raspolaže dnevnim ili čak tjednim budžetom.
- Borite se protiv dvostrukih standarda u obitelji. Odrasli ukućani moraju formirati jedinstven sustav odgojnih mjera i neumorno ga se pridržavati. Inače će dijete izgubiti orijentaciju.
- Sa sinom ili kćeri češće vodite povjerljive razgovore u kojima razgovarajte o mogućim negativnim posljedicama krađe i drugih loših radnji. Dijete mora shvatiti da sljedeći put sve možda neće završiti tako ružičasto.
- Počnite spremati novac i drugu materijalnu imovinu na mjesta nedostupna bebi. Čak i ako majka i otac potpuno vjeruju svom djetetu, najbolje je ne izazivati neugodnu situaciju.
- Nastojte maksimalno zadovoljiti djetetove potrebe (osobito ako je u adolescenciji), pokazati mu načine kako zaraditi novac i ostvariti druge pogodnosti na pošten način.
Roditelji bi trebali svakodnevno sudjelovati u životu djeteta, razgovarati s njim, otvoreno razgovarati o željama i problemima – vanjskim i unutarnjim.