Čitanje smo navikli doživljavati kao aktivnost, dio posla, učenja ili slobodnog vremena. Ali čitanje je i neurofiziološki proces koji utječe na naše tijelo. Zašto ne iskoristiti moguće učinke namjerno, koristeći čitanje kao vježbanje ili, obrnuto, opuštanje?
Čini se da čitamo radi znanja ili zadovoljstva; taj proces nema druge ciljeve. Zapravo, osim ovih očitih dobrobiti, čitanje ima i neočite "bonuse". Poznavajući ih, i djeca i odrasli možda će poželjeti češće čitati.
Čitanje održava vaš mozak oštrim
Čitanje daje mozgu dobar sveobuhvatan trening, baš kao što tijelo radi u teretani. Gledanje filmova ili slušanje predavanja nema jednako snažan učinak.
Odraslim osobama koje ne pate od disleksije ili drugih poremećaja koji otežavaju čitanje ova se aktivnost čini elementarnom. No s neurobiološke točke gledišta, čitanje je iznimno složen proces. Štoviše, neovisno o tome što točno čitamo.
Činjenica je da sposobnost čitanja nije svojstvena osobi, kao, na primjer, sposobnost stvaranja i razumijevanja usmenog govora. Pisanje, a time i čitanje, pojavilo se kada je ljudski mozak u svom modernom obliku već bio formiran, pa nema poseban sustav za te funkcije.
Mozak je morao prilagoditi različita područja za zadatke čitanja: vidni i motorički korteks, centre za govor i sluh (čak i ako čitamo ne naglas, nego tiho), mali mozak, frontalni i temporalni režnjevi, elemente limbičkog sustava odgovorne za pamćenje. . Proces prepoznavanja i dekodiranja slova u riječi, a potom i samo značenje, aktivira najmanje osam regija mozga i neuronske veze između njih.
Čitanje uključuje nekoliko složenih kognitivnih funkcija odjednom: pozornost, kratkoročno i dugoročno pamćenje, apstraktno i asocijativno mišljenje.
Ali nismo ograničeni na mehaničko prevođenje znakova u značenje; istovremeno promišljamo ono što čitamo, odnosno pokrećemo još složenije procese. Što neki tekst od nas zahtijeva dublje razumijevanje ili razvijeniju maštu, to naš mozak mora intenzivnije raditi.
Čitanje trenira pažnju i pamćenje
Redovitim vježbanjem mozga barem održavamo u radnom stanju neurone – živčane stanice koje čine sivu tvar mozga i kontaktne zone između njih – sinapse. Ako pritom i naučimo nešto novo, tada pridonosimo stvaranju novih neuronskih veza u mozgu.
To znači da redovitim "uključivanjem" neurona i sinapsi u područjima mozga uključenim u proces čitanja održavamo funkcije za koje su odgovorni. To uključuje pažnju i pamćenje. Oni su ti koji prvi stradaju u starosti ako nisu uvježbani.
Pretvarajući skupove slova u riječi, naš mozak "dohvaća" riječi i njihova značenja iz takozvanog mentalnog leksikona. Ovisno o tome koliko često koristimo određenu riječ, aktivira se kratkoročno ili dugoročno pamćenje.
Znanstvena istraživanja su dokazala da visoka razina intelektualnog angažmana u ranoj i srednjoj životnoj dobi smanjuje rizik od razvoja Alzheimerove bolesti u starijoj dobi kod onih koji su joj predisponirani. Za najbolji učinak intelektualna aktivnost treba biti raznolika. Čitanje knjiga toliko je jednostavna, a učinkovita opcija da se može učiniti “osnovnom” aktivnošću, dopunjenom, primjerice, učenjem stranih jezika, igranjem šaha, križaljki i slagalica.
Glavna stvar je redovitost, ali ako odaberete doista uzbudljive knjige, tada će svakodnevno čitanje "treninga" biti užitak.
Trening pažnje u našoj eri preopterećenosti informacijama koristan je apsolutno svima. A ako odaberete čitanje za treniranje pažnje, onda je bolje čitati papirnate knjige – one nas, za razliku od elektroničkih naprava, ne izazivaju da nas ometaju drugi izvori.
Čitanje nas uranja u atmosferu nekog drugog svijeta
Kad čitamo fikciju, moć mašte nam pomaže da iskusimo ono što knjiga govori. Mozak reagira na pojave i predmete koji se spominju u knjizi kao da čitatelj s njima ima posla u stvarnosti. Na primjer, kada pročitamo riječ "kava", aktivira se područje našeg mozga odgovorno za osjet mirisa, kao da osjećamo aromu kave.
Učinak onoga što čitamo na mozak nastavlja se i nakon što prestanemo čitati i vratimo se u stvarni svijet.
To je potvrdilo i istraživanje provedeno na Sveučilištu Emory (SAD). Ondje su studenti volonteri devet večeri čitali knjigu, nakon čega su svako jutro bili podvrgnuti magnetskoj rezonanci (MRI) mozga. Istraživači su za temu odabrali povijesni roman Pompeji Roberta Harrisa. Zbog oštrog, dramatičnog zapleta čitatelje drži u neizvjesnosti do kraja.
Nakon što su počeli čitati i tijekom studije, studenti su razvili aktivne veze u obliku čvorova i veza u različitim područjima mozga—fenomen koji su istraživači nazvali povećanom povezanošću. Povećana povezanost bila je očita ne samo u govornim područjima mozga, već i u područjima odgovornima za somatosenzorne i motoričke funkcije.
Ta su područja uključena u stvaranje naših ideja o fizičkim osjetima. Na primjer, kada zamišljamo trčanje, aktiviraju se isti neuroni u mozgu koji se "uključe" kada stvarno trčimo. Suosjećajući s događajima iz romana, kao da ih i sami proživljavamo u doslovnom smislu.
Zanimljivo, utvrđena povećana povezanost zadržala se u mozgu učenika čak pet dana nakon završetka čitanja. Glavni autor studije, neuroznanstvenik Gregory Burns, usporedio je ovaj fenomen s mišićnom memorijom. Još nije poznato koliko dugo učinak traje. Ima li tako duboka moć mašte ikakvu praktičnu korist? Da – i više o tome u nastavku.
Čitanje nam pomaže da bolje razumijemo druge ljude
U psihologiji i neurofiziologiji postoji nešto poput unutarnjeg modela svijesti druge osobe (teorija uma). Ovaj pojam odnosi se na sposobnost razumijevanja tuđih iskustava kao vlastitih te, zahvaljujući tome, objašnjavanja i predviđanja ponašanja drugih ljudi. Neki ljudi imaju tu sposobnost u većoj, drugi u manjoj mjeri, ovisno o njihovoj urođenoj empatiji i iskustvu interakcije s drugim ljudima.
Američki psiholozi David Comer Kidd i Emanuele Castano 2013. dokazali su da čitanje fikcije povećava razumijevanje tuđih umova. Važan uvjet: to mora biti kvalitetna literatura.
Tisuću sudionika eksperimenta zamoljeno je da pročita ulomke iz visokokvalitetne beletristike, lake popularne književnosti i popularno-znanstvene literature (non-fiction). Knjige za prvu listu preuzete su od nedavnih finalista nacionalnih književnih nagrada, a za drugu s liste bestselera Amazona. Tekstovi su bili različitog sadržaja i tematike.
Nakon što su sudionici istraživanja pročitali tekstove, psiholozi su ih testirali na razumijevanje tuđih umova. Najbolje rezultate pokazali su oni koji čitaju kvalitetnu beletristiku.
Autori eksperimenta te podatke objašnjavaju činjenicom da je u velikoj književnosti sve kao u životu: junaci su složene osobe, njihov unutarnji svijet nije otkriven na način koji je očit čitatelju.
Čitatelj mora analizirati junaka, odnosno uložiti intelektualne napore i uključiti kreativno razmišljanje. Iskustvo stečeno u razumijevanju izmišljenih likova čitatelj potom uspješno prenosi u stvarne situacije. Možda je značajan dio ovog blagotvornog učinka to što postajemo fizički uključeni u likove, kao što je pokazalo gore opisano istraživanje.
Čitanje oslobađa od stresa
Zahvaljujući učinku eskapizma, čitanje bolje oslobađa od stresa od šetnje i slušanja glazbe. A ako sjednete uz knjigu i šalicu omiljenog čaja ili kave, još brže ćete osjetiti olakšanje. Nije važno što točno čitate – roman koji je dobio nacionalnu nagradu ili običnu detektivsku priču. Glavna stvar je da vas proces apsorbira.
U jednom eksperimentu na Sveučilištu u Sussexu (Velika Britanija), skupini dobrovoljaca prvo je umjetno povećana razina stresa, zatim im je ponuđeno nekoliko metoda opuštanja, a zatim im je ponovno izmjerena razina stresa (pokazatelji su bili otkucaji srca i napetost mišića).
Načini opuštanja uključivali su čitanje knjiga, slušanje glazbe, igranje video igrica, šetnju ili ispijanje šalice čaja ili kave. Čitanje se pokazalo najučinkovitijim – smanjilo je razinu stresa za 68%, unatoč činjenici da su ispitanici proveli samo 6 minuta čitajući knjigu.
Drugi najučinkovitiji rezultat bilo je slušanje glazbe – ova je aktivnost smanjila razinu stresa za 61%. Šalica čaja ili kave smanjila ga je za 54%, šetnja za 42%, a video igrica za samo 21%.
Kognitivni neuropsiholog David Lewis, koji je proveo studiju, pripisao je umirujući učinak čitanja činjenici da se ljudi gube u imaginarnom svijetu knjige i tako bježe od briga i stresa svakodnevnog svijeta.
"Slažem se da čak i lagana popularna književnost ima koristi", komentira Elena Romanicheva, glavna istraživačica u Laboratoriju za sociokulturne obrazovne prakse na Moskovskom državnom pedagoškom sveučilištu. — Zamislite tipičan slučaj: osoba je zaokupljena svakodnevnim brigama i malo toga može financijski priuštiti. Na primjer, ne može ići na put. Ali ne možete stalno biti u napetosti, pa on može uzeti knjigu i nakratko uroniti u svijet mašte u kojem je sve prekrasno. Ovo je kompenzacijska hedonistička funkcija čitanja.”
Izvor:
Internetsko izdanje ChTD
Fotografija: Collection/iStock