Ako dijete odbija jesti, važno je razmisliti koji su razlozi i zašto to radi.
Apetit djeteta ovisi o mnogim čimbenicima, primjerice o tome koliko je energije potrošilo. Količina konzumirane hrane treba biti jednaka količini potrošene energije.
Najbolja opcija hranjenja je prema rasporedu, uzimajući u obzir želje djeteta. Treba postojati određena rutina u kojoj se doručak, ručak, popodnevni međuobrok i večera pojavljuju u isto vrijeme.
Ljudsko tijelo živi jasno i ritmično, svi metabolički procesi, disanje i srce su u tom stalnom ritmu. A dnevna rutina je izmišljena s razlogom. U bebe koja slijedi režim, tijelo se prilagođava jelu u određeno vrijeme, žlijezde u želucu refleksno izlučuju sok i "uključuju" osjećaj gladi. Ako nema rutine, djetetu može biti teško prebaciti se s druge aktivnosti, uvjeravajući svoje tijelo da se brzo prilagodi na hranu.
Mogući razlozi zbog kojih beba odbija jesti:
1. Još nije gladan.
2. Ne sviđa mu se hrana koju nudite niti okus ili temperatura hrane.
3. Ne osjeća se dobro ili ga nešto muči, npr. bebu boli kad niču zubići.
Što roditelji ne bi trebali raditi kada dijete odbija jesti:
1. Nikada nemojte grditi bebu jer odbija jesti.
2. Nemojte ga plašiti: "sada će doći jednooki monstrum i sve pojesti!" Postoji velika vjerojatnost dobivanja dodatnog stresa u obliku dječje neuroze.
3. Nemojte na silu gurati žlicu s hranom u djetetova usta. To prijeti neurozom i anoreksijom, kada povraćanje počinje kada jedete bilo koju hranu.
4. Izbjegavajte zabavu dok jedete. Da, zgodno je, ali po koju cijenu?
Prvo, beba ne vidi niti okusi hranu. Njegov senzorni sustav zauzet je vizualnim. Zbog toga probavni sustav nije spreman za unos hrane, ne oslobađa se dovoljna količina probavnih sokova i enzima, uslijed čega dolazi do poremećaja prirodnih fizioloških procesa probave. Drugo, kada dijete potpuno ode u virtualni prostor, prestaje paziti na količinu hrane koju jede i ne može kontrolirati proces svoje sitosti. Može jesti više nego što je njegovom tijelu potrebno, preopterećujući svoj probavni trakt.