Što ako, da biste riješili zadatak učenja, morate ne samo pročitati hrpu knjiga, već i razumjeti njihov sadržaj, istaknuti glavne točke, povezati ih jedne s drugima, primijeniti u praksi – i to brzo i održavati bistar um? Govorimo o metodama savladavanja velikog obima književnosti bez efekta “nereda u glavi”, koje će pomoći srednjoškolcima, studentima i odraslima u radu s tekstom.
Sadržaj članka:
- Priprema za čitanje
- Tijekom čitanja
- Nakon čitanja
- 1. Označavanje ključnih riječi
- 2. Postavljanje pitanja
- 3. Vizualizacija informacija
- 4. Strategija SQ4R
- 5. Strategija INSERT, ili “Čitanje s bilješkama”
Čitate li odjednom nekoliko debelih knjiga iz popisa literature, možete odjednom shvatiti da vam se u glavi pobrkaju autori i njihove ideje. Dobro je kad čitatelj primijeti njegovo nerazumijevanje. Ovo je prvi korak da počnete dobro čitati, bez gubljenja vremena. Ali često postoji iluzija potpunog razumijevanja onoga što čitate. Primjer je priča koju je ispričao američki profesor, filozof i popularizator čitanja Mortimer Adler.
Značenje se krije iza riječi
Jednog je dana Adler zamolio učenike da pročitaju filozofsku raspravu Tome Akvinskog o ljudskim strastima, a na sljedećoj lekciji zamolio ih je da ispričaju o čemu je knjiga. Učenici su bez oklijevanja odgovorili kako je primarna strast ljubav, a svi ostali osjećaji je slijede određenim redom.
Ali kada je Adler zatražio pojašnjenje: “Što to znači? Što je sveti Toma mislio?”, učenici nisu znali odgovoriti. Zatim je profesor počeo postavljati sugestivna pitanja. Kako mržnja i ljutnja, nada i strah ovise o ljubavi? Jesu li sami učenici iskusili promjenjivost ljubavi? Vide li analogije s teorijama o kojima su učili na paralelnom tečaju?
Učenici su o ovim pitanjima počeli razmišljati tek kada su ih čuli od nastavnika. Čitajući filozofski traktat percipirali su samo na razini sadržaja, ali ne i značenja. Učenici to nisu povezivali s drugim znanjima ili osobnim iskustvom, iako su bili uvjereni da su naučili ono što su pročitali. Ovo je iluzija razumijevanja.
Za dublje poniranje u tekst razvijene su posebne semantičke strategije čitanja. Semantičko čitanje je duboko prodiranje u tekst uz istovremenu analizu.
Čitatelj mora razumjeti glavne ideje, shvatiti koje je zadatke autor sebi postavio i je li ih riješio, razumjeti autorov stav prema temi i formirati vlastiti stav. Slaže li se s autorom? Ako ne, zašto ne? Je li to zbog netočnih činjenica ili interpretacije informacija?
Tri faze rada na tekstu
Suvremeni učitelji vjeruju da je za duboko i potpuno razumijevanje teksta potrebno naučiti raditi s njim u tri faze: prije, tijekom čitanja i nakon njega.
Priprema za čitanje
Prvo, važno je razumjeti prirodu teksta, pretpostaviti koja je bila autorova namjera i postaviti si ciljeve čitanja.
Kako radi? Ovdje školarac/student uzima knjigu ili znanstveni članak, gleda naslov, popis ključnih riječi (prelistava knjigu u potrazi za riječima koje se najčešće ponavljaju), sadržaj, uvod i postavlja si pitanja: „O čemu se radi ?”, “Što novo mogu naučiti iz toga?” ?”, “Koje si je ciljeve autor postavio?”, “Je li to meni potpuno nepoznata tema ili nešto već znam?”
Dok knjiga ne bude pročitana, odgovori na ova pitanja bit će samo hipoteze, no ovisno o njima čitatelj će moći odabrati odgovarajuću strategiju čitanja. To će pomoći u određivanju ciljeva: hoće li razumjeti novi problem? Hoće li proširiti već stečeno znanje? Ili tražiti novu perspektivu na stara pitanja?
Tijekom čitanja
Kad čitate knjigu, najbolje je držati se zacrtanih ciljeva. U tome će pomoći već odabrana strategija. Važno je ne samo “trčati” kroz tekst, već si stalno postavljati relevantna pitanja, kontrolirajući proces.
- Ima li u knjizi informacija koje se ne poklapaju s onim što već znam?
- Koje glavne ideje autor želi prenijeti?
- Ima li proturječnosti u tekstu?
- Ima li ovdje dovoljno informacija ili autor nešto skriva?
- Ima li smisla obratiti se drugim izvorima?
Nakon čitanja
Generalizacija pročitanih informacija i kritički stav čitatelja prema tekstu formiraju se ne samo tijekom procesa čitanja, već i nakon njega. Ozbiljan materijal treba razmisliti. Kako bi se nove informacije i zaključci čvrsto ustalili u pamćenju, potrebno ih je "srediti".
Posebne tehnike pomažu u održavanju visoke razine samokontrole: planiranje pitanja, pravljenje bilješki, upisivanje novih pojmova u rječnik, vizualizacija osnovnih informacija u obliku tablica, dijagrama ili mentalnih mapa.
Neki iskusni čitatelji sami intuitivno pronalaze prikladne tehnike semantičkog čitanja.
Čak i banalno podcrtavanje u knjizi, bilješke na marginama ili ispisivanje sažetaka u mini-bilješki potpuno su učinkovite tehnike. Ako vaš tinejdžer još nema nijednu od ovih vlastitih tehnika, ovo je sjajno vrijeme da isprobate neke od modernih integriranih strategija čitanja.
Smislene strategije čitanja
U idealnom slučaju, osnovne strategije za smisleno čitanje trebale bi se podučavati u školi, ali u stvarnosti malo ljudi stječe razvijene vještine čitanja u školi. Srećom, možete ih sami razviti. Postoje mnoge strategije za čitanje obrazovne literature – među njima možete odabrati onu pravu.
1. Označavanje ključnih riječi
Čak i ako se ograničite samo na ovu tehniku, od čitanja možete imati mnogo više koristi.
Ključne riječi potrebno je istaknuti: podcrtati ih i napisati te objasniti njihovo značenje. To se ne odnosi samo na nove pojmove, već i na već poznate. Glavna stvar je da oni čine semantičku osnovu teksta. Označavanje ključnih riječi pomoći će u izgradnji potpunog "dijaloga" s tekstom.
Događa se da autor u pojam koji nam je već poznat ulaže drugačije značenje. Ili koristi drugu riječ za označavanje nama poznatog procesa. Sve ovo može dovesti u zabludu. Ova pojava nije neuobičajena ako čitatelja i autora dijeli nekoliko generacija ili čak epoha.
Sastavljanje autorskog glosara (rječnika pojmova) uvelike pojednostavljuje zadatak čitanja nekoliko knjiga koje se preklapaju po značenju. Različiti autori mogu slične pojave opisivati različitom terminologijom. Možete primijetiti podudarnosti i razlike u njihovim pogledima samo ako u potpunosti razumijete značenje riječi.
2. Postavljanje pitanja
Postavljanje pitanja samom sebi je i osnovna tehnika i strategija. Pomoći će identificirati glavne ideje teksta i njegove semantičke veze, razjasniti autorovo stajalište i kritički procijeniti činjenice opisane u tekstu.
Pitanje je prvi korak prema samokontroli ("Razumijem li tekst ili ne?") i poticaj za razmišljanje. Ova tehnika pomoći će vam da se koncentrirate.
Ako čitatelj ne može odgovoriti na pitanje "Koja je glavna ideja?", morat će ponovno pročitati "maglovito" djelo.
Iskusni čitatelji obrazovnih i znanstvenih tekstova razvili su vještinu postavljanja pitanja do automatizma. Tinejdžeri će to morati razviti kroz trening. Prvo morate napraviti popis pitanja otvaranjem nove knjige. I nakon čitanja svakog dovršenog semantičkog odlomka, zastanite i potražite odgovore.
3. Vizualizacija informacija
Nisu svi znanstveni tekstovi napisani besprijekorno. Kopanje po dugom, teškom tekstu je naporan zadatak. Tehnike vizualizacije pomažu sortirati informacije u kategorije: crtanje tablica, dijagrama, mentalnih mapa, crtanje klastera.
Na primjer, činjenice spomenute u knjizi mogu se prikazati kao piramida. Bit će ključne informacije na vrhu, operativne činjenice u sredini, a važni detalji na dnu.
4. Strategija SQ4R
Ovo je sveobuhvatna strategija u više faza. Naziv je skraćenica od engleskih riječi survey, question, read, recite, review i refleksija (“ocjenjivanje, pitanje, čitanje, prezentacija, ponavljanje i razmišljanje”). Strategija je odlična za pripremu ispita na temelju znanstvene literature.
Prvo morate brzo procijeniti knjigu – “preletjeti” sadržaj, uvod i zaključak kako biste razumjeli glavnu temu. Zatim se sastavlja popis pitanja: što točno želite naučiti iz knjige.
Ako čitatelj traži specifične informacije za svoj projekt ili istraživanje, onda su pitanja obično poznata. U drugim slučajevima, možete preformulirati naslove i podnaslove same knjige u pitanja. Tako ćete lakše istaknuti glavnu ideju svakog odjeljka.
Najbolje je čitati tekst polako i pažljivo, pokušavajući pronaći odgovore na postavljena pitanja.
Korisno je istaknuti najvažnije odlomke i rečenice koje sadrže odgovore. Nakon svakog dijela ukratko prepričajte u sebi ili zapišite odgovore koje ste pronašli po sjećanju. Nakon što knjigu pročita do kraja, čitatelj može još jednom proći kroz najvažnija označena mjesta da se sam provjeri.
Na kraju je zanimljivo ocijeniti glavne autorove ideje. Jesu li dovoljno razumni? Vidite li pogreške u zaključivanju, iskrivljavanje činjenica, sličnosti ili razlike s drugim stajalištima o ovoj temi? Slažete li se s autorom? Navedite razloge za svoje odgovore.
5. Strategija INSERT, ili “Čitanje s bilješkama”
Još jedna učinkovita tehnika za uranjanje u knjige ili članke različitih autora na istu temu. Dok čitate, možete napraviti kratke posebne bilješke na marginama koristeći sljedeći sustav:
V – "već znam";
+ – “nove informacije”;
– – “Mislio sam drugačije”;
? — „Imam pitanja, moram saznati više”;
! – "postoje kontroverzne točke."
Zatim morate izraditi tablicu od pet stupaca u bilježnici ili elektronički. Svaki stupac je dodijeljen jednom od ovih simbola, a zatim se u njih upisuje sadržaj bilješki iz knjige. Kako budete ispunjavali tablicu, nove informacije će se akumulirati i čitatelj će imati bolju kontrolu i pamćenje nad njima.
Svaka strategija se može poboljšati kako bi vama odgovarala ako želite ili možete sastaviti vlastitu strategiju od različitih tehnika.
Izvor:
Internetsko izdanje ChTD
Fotografija: Collection/iStock