Nekada su se djeca mogla slobodno kretati gradskim ulicama. Mogli su ići u školu bez pratnje odraslih, mogli su sami podgrijati ručak i napraviti zadaću. Danas su zahtjevi za sigurnost djece postali znatno stroži – u nekim zemljama roditelji se suočavaju s kaznenim kaznama za ostavljanje djeteta bez nadzora prije određene dobi. Vrlo mala djeca su u opasnosti jer još nisu razvila vještine samostalnog provođenja vremena. Ali u nekim slučajevima dijete ostane samo kod kuće jer majke nemaju drugog izbora.
Problem samostalnog ostanka djece kod kuće
Još dok je dijete jako malo, obitelj se suočava s pitanjem kome ga ostaviti? Roditelji žele provoditi vrijeme jedno s drugim ili ići na posao. Vrlo mala djeca povjeravaju se na brigu bakama, dadiljama ili drugim odraslim osobama. Djeca koja idu u vrtić često su prisiljena ostati kod kuće zbog bolesti. A mlađi učenici i dalje trebaju nadzor odraslih.
Ne tako davno pitanje dječje samostalnosti nije se dovodilo u pitanje. Hodanje u školu s ključem oko vrata bilo je sasvim uobičajeno. Roditelji su bili zauzeti poslom i kasno su dolazili kući. Danas odrasli rade ništa manje, pa čak i više. Ali često u oglasima za traženje dadilje ili guvernante možete pronaći dob djece od 9-11 godina i dužnosti u obliku susreta na putu iz škole i pratnje na dodatnu nastavu.
Nemoguće je zamisliti da bi dijete nakon škole ostalo kod susjeda, budući da stanovnici velikih gradova žive odvojeno, a sastav stanovnika stambenih zgrada stalno se mijenja. Čak ni starija djeca nisu u mogućnosti osigurati potpuni nadzor nad predškolcima, jer nisu spremna za dovoljnu samostalnost. Osim toga, sposobnost da ostane sam ovisi o karakteru i temperamentu djeteta. Neki smireno reagiraju na majčin odlazak u dobi od 3-5 godina, dok druge karakterizira povećana anksioznost i nisu spremni ostati bez odraslih čak ni s 10 godina.
Kada roditelji mogu ostaviti djecu samu kod kuće?
Ne postoji jasan odgovor na pitanje kada djetetu dati više samostalnosti. Savjeti za roditelje stručnjaka za razvoj djeteta uključuju dob od 4-6 godina, no mnogi smatraju da je to prerano. Mnogi odrasli koji su u predškolskoj dobi ostali sami ne žele ostaviti vlastito dijete bez nadzora duže vrijeme. Ima slučajeva da majka ili baka prate tinejdžere dok ne završe školu.
Kad je dijete vrlo malo, ne može dugo ostati bez majke. Ali svaka obitelj ima svoju situaciju i majka je od određenog trenutka ipak prisiljena ići na posao. U tom slučaju možete postupno trenirati bebu tako da nakratko napuštate kuću, ostavljajući ga s odraslima – ocem, bakom ili dadiljom.
Starije dijete – 4-5 godina – sposobno je dugo bez majke, pohađajući vrtić. Ali još nije u stanju riješiti neka pitanja, na primjer, nositi se s hitnom situacijom kod kuće ili pridržavati se sigurnosnih propisa. Ipak, neki predškolci znaju sami skuhati jednostavna jela i podgrijati ručak.
Savjeti specijalista dječje psihologije roditeljima ne preporučuju da majke odlaze naglo i na duže vrijeme. U budućnosti to može uzrokovati psihičku traumu ne samo za dijete, već i za majku. Često kada dijete prvi put ostane samo, majke doživljavaju stalnu živčanu napetost i vjeruju da bi mu se moglo dogoditi nešto strašno. Stoga postupno pripremajte dijete za samostalan boravak kod kuće bez odraslih i upoznajte ga sa sigurnosnim mjerama u obliku koji je djeci razumljiv.
Savjeti za roditelje o razvijanju dječje samostalnosti
Nezavisnost za dijete predškolske dobi prilika je za širenje granica znanja o svijetu, na primjer, korištenje mamine kozmetike ili gledanje u ladicu sa zanimljivim predmetima. Djeca predškolske dobi često prave nered kod kuće i ne žure ga počistiti. U ovom slučaju, ne biste ih trebali kritizirati – istraživanje ormarića brzo postane dosadno ako se u njima ne pojavi ništa zanimljivo. Tinejdžeri ostavljeni sami mogu pokazati interes za zamke svijeta odraslih – alkoholna pića i cigarete.
Na popisu savjeta za roditelje nalazi se i potreba povratka kući prije nego što dijete predškolske dobi za spavanje. Mnoge se bebe boje zaspati same, a prisutnost majke u blizini njihova je osnovna potreba. Djetetov samostalan boravak kod kuće trebao bi uključivati ozbiljna ograničenja, među kojima je na prvom mjestu zabrana otvaranja vrata strancima.
Navika nerazgovaranja s nepoznatim osobama jedna je od najpotrebnijih vještina za djecu i odrasle. Malo dijete još nema dovoljno informacija o svijetu oko sebe i možda ne zna da odrasli možda nemaju najbolje namjere. Stoga strancima ne treba reći da je mama otišla ili da nema odrasle osobe kod kuće.
Dijete koje je ostavljeno samo mora imati pri ruci sve potrebne brojeve telefona – majke, oca, bake, drugih odraslih osoba, kao i hitne službe. Potrebno je držati široke prozore zatvorene, a ventilacijske otvore opremiti posebnim uređajima za blokiranje. I, naravno, jedna od najstrožih zabrana odnosi se na korištenje električnih uređaja.
Dijete koje se zna okupirati i nema povećanu anksioznost bolje je pripremljeno za samostalan život. Mala djeca koja se drže rutine vjerojatnije će ostati sama kod kuće na kratko vrijeme. Ako predškolsko dijete ima određene obveze i ako mu se mogu povjeriti jednostavni kućanski poslovi, tada je njegova razina samostalnosti viša.
Privikavanje djeteta na boravak kod kuće bez odraslih ne smije biti preoštro i naglo i treba se odvijati u skladu s njegovim temperamentom i psihičkim osobinama. Ako je dovoljno samouvjereno i sposobno za samostalan rad, majka se postupno može naviknuti na to da može bez odraslih nekoliko sati.