Formiranje određenih zvukova javlja se kod djeteta u određenoj dobi. Prvo, do dobi od 3 godine, u bebinom govoru pojavljuju se jednostavni glasovi: [b], [m], [v], [p], [t], [d], [k], [g], [ x], [v], [f] i njihovi meki parovi. Do dobi od 3-4 godine djeca često tiho izgovaraju suglasnike; to je prirodna faza razvoja govora.
Tada beba uči izgovarati složenije glasove. Do dobi od 4 godine djeca savladavaju zviždanje suglasnika [s] – [s’], [z] – [z’]. U dobi od 4 – 5 godina dijete već može pravilno izgovoriti siktajuće [sh], [zh], [ch], [sch] i [ts]. I tek u dobi od 5-6 godina u govoru se pojavljuju glasovi [r] – [r’], [l] – [l’]. Ako beba ne izgovara određeni glas ili skupinu glasova, iskrivljuje ih, zamjenjuje, potrebna je korekcija izgovora zvuka – nema potrebe čekati da se djetetov izgovor zvuka normalizira.
Od 3 do 4 godine treba raditi na ispravljanju glasova [m], [m’], [p], [p’], [b], [b’], [d], [d] ‘], [ n], [n’], [k], [k’], [g], [g’], [x], [x’], [th], [f], [f’ ], [v ], [V’]. Od 4 do 6 – 7 godina beba trenira izgovarati glasove [c], [s’], [z], [z’], [ts], [w], [zh], [h], [sch], [l], [l’], [r], [r’].
Evo kako funkcionira rad logopeda:
1) proizvodnja zvuka, odnosno logoped priprema organe artikulacije za obrazac koji potiče normalizirani izgovor;
2) automatizacija zvuka – proces koji ima za cilj osigurati da dijete izgovara određeni zvuk ne samo u ponovljenom govoru, već i samostalno u riječima, frazama, stihovima;
3) diferencijacija – kada beba razlikuje zvuk od drugih koji zvuče slično.
U fazi postavljanja glavna uloga se daje logopedu, a svakodnevne vježbe kod kuće bit će od velike pomoći u automatizaciji, jer se bez ponovljenog ponavljanja izgubljene razvijene vještine.