Prije ili kasnije, sva djeca se susreću sa svijetom izvan svog doma ili stana. Ovaj svijet je pun opasnosti koje proizlaze iz odraslih čije namjere nisu uvijek dobronamjerne. Naravno, roditelji uče svoju djecu da se ne upuštaju u razgovor sa strancima niti da uzimaju stvari koje oni nude. Ali u isto vrijeme djetetu se daje ideja da je svaka odrasla osoba autoritet koji se mora slušati. Kao rezultat toga, djetetu je uskraćena važna ljudska potreba – zaštita granica osobnog prostora.
Sigurnosna pravila za djecu
Roditelji uvijek žele da im djeca budu poslušna i poštuju starije. Da bi to učinili, trebali bi se ponašati pristojno na javnim mjestima, bez stvaranja neugodnosti drugima. Pristojno ponašanje uključuje prijateljstvo i ljubaznost prema strancima. Zato mnogi ne mogu odbiti odraslu osobu da ispuni njegov zahtjev. Ali ne pristupaju svi odrasli djeci s dobrim namjerama, a susret sa strancem može dovesti do strašnih posljedica.
Danas svi predstavnici starije generacije ne prepoznaju da dijete mora štititi granice osobnog prostora, iako u svijesti odraslih i dalje postoje određene promjene. Život u suvremenom svijetu pun je opasnosti, a to prisiljava odrasle na poduzimanje ekstremnih mjera, na primjer, brigu o djetetu gotovo sve dok ne uđe u višu obrazovnu ustanovu. Mnogi stručnjaci za razvoj djece s zabrinutošću primjećuju nedostatak neovisnosti u moderne djece, koja svo svoje slobodno vrijeme provode u klubovima i sekcijama pod nadzorom odraslih.
Mladi koje odgajaju zabrinuti roditelji često se boje komunikacije s ljudima ili bilo koje druge manifestacije neovisnosti. Nespremnost odraslih da ih pouče sigurnosnim pravilima u djetinjstvu ne dovodi do smanjenja razine tjeskobe i povjerenja da se djetetu ništa neće dogoditi. Što je dijete starije, to njegov nedostatak neovisnosti više zbunjuje one oko njega. Stoga je važno da ga roditelji pouče sigurnosnim pravilima pri komunikaciji sa strancima i nepoznatim osobama.
Što uključuje zaštita granica osobnog prostora?
Od određenog trenutka dijete treba zapamtiti svoju adresu i naučiti samostalno ostati kod kuće. Također treba uvijek imati pri ruci potrebne brojeve telefona – roditelja, druge bliže rodbine, te imati informacije o ponašanju pri susretu s nepoznatim osobama. Mora znati što nepoznato može ponuditi i kako se ponašati u različitim situacijama.
Fraza "nikad ne razgovaraj sa strancima" relevantna je ne samo za odrasle, već i za male. Ali s jedne strane, odrasli uče predškolce da ne razgovaraju sa strancima i ne uzimaju stvari koje im nude, as druge strane, da se bespogovorno pokoravaju starijima. Stoga često ponuda pomoći za dolazak do kuće kod djeteta ne izaziva sumnju te mu neće pasti na pamet pozvati pomoć, vrisnuti ili pobjeći.
Ako dijete hoda samo, tada mu u svakom trenutku može prići nepoznata odrasla osoba, ponuditi pomoć, obećati mu pokazati nešto zanimljivo ili se predstaviti kao mamin ili tatin prijatelj. Neki odrasli mogu pokušati uzeti dijete za ruku ili ramena, a onda ono ima puno pravo pozvati pomoć. Tako djeca postaju žrtve teških zločina. Stoga je važno da znaju čuvati granice svog osobnog prostora i izbjegavati kontakt sa strancima. Vrištanje, dozivanje u pomoć ili plač nisu postupci za osudu, već nužne sigurnosne mjere koje će pomoći uplašiti stranca koji prilazi djetetu očito ne s dobrim namjerama.
Koja pravila komunikacije sa strancima treba naučiti u djetinjstvu?
Djetinjstvo je posebno razdoblje u životu čovjeka kada je bespomoćan, ranjiv i okružen velikim brojem zabrana. Sva ograničenja imaju specifičnu svrhu – osiguranje sigurnosti. A zabrana razgovora s nepoznatim osobama jedna je od najvažnijih u životu djeteta. Najbolji način da predškolskom djetetu kažete o mogućem susretu s opasnošću je igra. "Skrivača", "vruće i hladno" i izum tajnog jezika obavljaju nekoliko korisnih funkcija. Prije svega, ovo je razvoj logičkog i prostornog razmišljanja, što će djetetu biti korisno u svakodnevnom životu.
Naravno, varanje drugih ljudi je loša navika. Ali može spasiti djetetov život, uključujući i razgovor s nepoznatim ljudima. Dovoljno je reći osobi da će mama ili tata sada doći – i djetetov život može biti spašen. Isto vrijedi i za slučajeve kada je dijete predškolske ili osnovnoškolske dobi samo kod kuće. Ako nepoznata osoba pozvoni na vrata, dijete mora prijaviti da su odrasli kod kuće ili demonstrativno nazvati nekog od njih. Tada će osoba koja je došla s lošim ili kriminalnim namjerama prestati pokušavati zadirati u osobni prostor.
Ali neki su roditelji previše revni u učenju svoje djece sigurnosnim pravilima. U takvim slučajevima dijete počinje misliti da je svijet pun kriminalaca i boji se komunicirati s odraslima. Ne mogu sve nepoznanice predstavljati stvarnu opasnost za djetetov život, stoga ga ne treba previše zastrašivati. Bolje je objasniti kako bi policijski službenici i Ministarstvo za hitne situacije mogli izgledati i naučiti kako koristiti telefone za hitne slučajeve.
Djetinjstvo modernog djeteta nije potpuno bez posebnih tehničkih uređaja. Roditelji mogu instalirati kontrole na svoj telefon ili kupiti "sigurnosni sat" koji im omogućuje da prate lokaciju svog djeteta u stvarnom vremenu. Postupno učenje samostalnosti djeteta zahtijeva posebnu brigu. Potrebno ga je naučiti da ne razgovara sa strancima, a da ne ide u drugu krajnost – utjerivanje straha od nepoznatih odraslih osoba.
Što bolje dijete ima informacije o svijetu oko sebe, to će ih bolje moći primijeniti. Mora znati kome se obratiti ako se izgubi na javnom mjestu i kako pravilno odgovoriti na ponudu nepoznate osobe da izađe iza ugla ili uđe u automobil. A kada ste sami kod kuće, morate naučiti tko ne smije otvoriti vrata. Glavni zadatak svake osobe je naučiti vjerovati svijetu i razumjeti moguće namjere različitih ljudi.